Nakon šest sezona tajni i misterija, konačno je završila kultna serija Lost. Budući da se sprema izlazak finalne sezone na DVD-u sa 12 dodatnih minuta radnje, koje bolje vrijeme nego sada da pogledamo i analiziramo seriju koja je proteklih godina izludila publiku više od ijedne serije prije nje?

UPOZORENJE – ČLANAK SADRŽI NEKE OSNOVNE SPOILERE!

Nakon šest sezona tajni i misterija, konačno je završila kultna serija Lost. Budući da se sprema izlazak finalne sezone na DVD, koje bolje vrijeme nego sada da pogledamo i analiziramo seriju koja je proteklih godina izludila publiku više od ijedne serije prije nje?

UPOZORENJE – ČLANAK SADRŽI NEKE OSNOVNE SPOILERE!

U osnovi, Lost je dramska serija o putnicima leta Oceanic 815 iz Sidneya za L.A. čiji se avion ruši na neimenovani pacifički otok. Neuobičajeno za avionske nesreće, većina putnika preživi sudar i ubrzo otkriva da otok nije obično mjesto, kao i da nisu sami na njemu. Noću ih budi buka čudovišta koje čupa stabla iz korijena, a susreću i polarne medvjede kao i druge, tajanstvene stanovnike otoka. Na oko obična dramska serija zavija se u velo misterije.

Brojni migovi na pisce poput Stephena Kinga -  čija je knjiga The Stand inspirirala glavni zaplet, česta su pojava u Lostu. Imena pojedinih likova posuđena su od slavnih filozofa poput Johna Lockea ili Davida Humea, ali nisu sve replike toliko ozbiljne jer ih publika uglavnom prepoznaje iz pop kulture (Star Wars). Uz takve nevažne, ali ipak zanimljive reference fanovi su se najviše zabavljali brojnim pitanjima iz Lost „mitologije“.



MITOLOGIJA

Kompleksna mitologija Losta može se smatrati dvosjeklim mačem, jer iako je odgonetavanje njenih tajni najprimamljiviji element serije, istovremeno je svojom zamršenošću odbila dobar dio publike od gledanja. Početna pitanja koja se dižu u seriji nastala su da privuku pažnju gledatelja kao „što je čudovište“, „zašto je nemoguće roditi na otoku“  ili „što se skriva ispod poklopca u zemlji“ , ali se ubrzo zamjenjuju suptilnijim i profinjenijim pitanjima o sudbini, vjeri i ljudskoj naravi.

Špekulacije obožavatelja dizale bi te misterije na nevjerojatne razine a često svojim kompleksnim i maštovitim teorijama nasmijavale tvorce serije. Krajem treće sezone upravo su misterije mogle pokopati Lost jer se publika uplašila da ih autori navlače za nos svim tim pitanjima na koja ni sami ne znaju odgovore.

Autori su ponosno tvrdili da su cijelu prču zamislili i prije nego što je emitirana pilot epizoda. Zbog pada gledanosti treće sezone morali su to i dokazati pa su najavili točan broj preostalih epizoda i datume njihova emitiranja, a simplistički način rasplitanja svih čvorova koje su stvorili još je bolja potvrda toga. 

Smiješno je samo što je publika toliko napuhala proporcije tih tajni da je bila sklonija teoriji da su se polarni medvjedi teleportirali na tropski otok ili nastali kao manifestacija nečijih snova nego da su dovezeni brodom radi istraživanja o prilagođavanju klimatskim promjenama.
Spoj mistike (neki bi rekli i magije) sa znanstvenom podlogom rijetko se pokušava a još rijeđe uspijeva. Ratovi zvijezda su poznati po spajanju Sile sa zvjezdanim brodovima u neraskidivu vezu, a Lost je takvu simbiozu doveo korak dalje. 
Simbolika također igra veliku ulogu u Lostu. Samo jedan od primjera je borba dobra protiv zla koja je prezentirana lukavom uporabom crne i bijele.

Sudbina se predstavlja čestom pojavom brojeva 4, 8, 15, 16, 23, 42. Brojevi istovremeno predstavljaju sjedeća mjesta pojedinih protagonista serije u avionu prije pada, ali i dobitne brojeve lutrije jednog od njih. Hurley (Jorge Garcia) je pretili mladić, svojevremeno smješten u mentalnoj ustanovi gdje je često čuo jednog pacijenta kako ponavlja taj niz brojeva. Jednom je iz dosade koristio te brojeve u lutriji i osvojio rekordni dobitak, ali kako je sam primijetio kasnije, brojevi su mu donijeli samo nesreću. Izgubio je djeda, ali i sve što je izgradio novcem (na vilu mu je pao meteorit). Kako protumačiti pojavu te iste sekvence na tajanstvenom poklopcu u zemlji kojeg su pronašli na otoku?

OTOČANI

Način na koji publika percipira protagoniste serije još je jedna od stvari koje odvajaju Lost od standardnih serija. Radnja se odvija na dvije razine: sadašnjost (svakodnevno preživljavanje likova na Otoku) i mozaično prikazana prošlost u vanjskom svijetu. Naracija koja prati živote likova prije njihovog sudbonosnog dolaska na Otok ne poštuje uobičajenu linearnost, nego po formuli Proustovih kolačića prikazuje ključne trenutke iz života likova. Kut gledanja na te situacije često je varljiv, kako bi se dramatičnim twistom zadivila publika. Prepoznatljivi počeci epizode s krupnim planom na nečije oko u trenutku buđenja predstavlja pogled u dušu i naglasak na upravo tog protagonista u danoj epizodi.

Twistovi, ili neočekivani preokreti u priči, najčešći su dramski efekt u seriji pa ih je publika počela očekivati u intenzitetu od nekoliko po epizodi.

Jedan od najboljih primjera pojavljuje se vrlo rano u seriji i prikazuje Johna Lockea (Terry O`Quinn) prije leta. Odbijeno mu je sudjelovanje u „španciru“ po Australskoj divljini zbog njegovih nemogućnosti. U prethodnoj je epizodi na otoku prikazan kao osoba vješta s nožem koja se može snaći u divljini pa publiku šokira kad se kamera odmakne i prikaže ga u kolicima. Locke je dakle, prije pada na Otok bio invalid i to je odlučio prešutiti ostalim preživjelim putnicima. On svoje čudesno ozdravljenje pripisuje sudbini zbog čega položi svu svoju vjeru u Otok i ideju da se sve na njemu događa s razlogom. To ga čini čudakom, i vjerojatno jedinim od putnika koji ne želi biti spašen.

Abrams, Lindelof i Cuse često su naglašavali kako je Lost zapravo studija ljudskog karaktera što se može očitovati kvalitetnim razvojem likova tokom serije. Locke nije jedini lik kojem je dolazak na Otok pružio nove mogućnosti i vratio vjeru u život. Charlie Pace (Dominic Monaghan), propali narkoman s vremenom postaje odgovorni čuvar djevojci i njenom djetetu koje je trebalo ići na posvajanje. Zapravo, svi preživjeli putnici leta 815 imali su neke nerazriješene sukobe iz prošlosti, nazovimo ih čak prtljagom koju su konstantno teglili. Otok im svojevrsna prilika za iskupljenje. Možda najveći pothvat, ali i najveći uspjeh Lostovih scenarista je pratiti sudbine tolikog broja raznolikih likova istovremeno i približiti ih publici da mare za njih. U normalnoj seriji ne bi bilo moguće povezati te apstraktne, miljama udaljene karaktere u povezanu zajedničku priču.

Glavni likovi sazrijevaju tokom vremena provedenog na otoku i van njega što se možda najviše očituje na Jacku Shephardu (Matthew Fox), liječniku koji je letom iz Sidneya za Los Angeles prevozio truplo svog oca na sahranu. Nakon što je poslije pada kratko vidio duh oca kako odlazi u džunglu, postao je svojevrsni vođa preživjelih. On od jedne agresivne, liderske pozicije pri kraju serije postaje poslušniji, mudriji lik koji je spreman saslušati tuđe prijedloge. Iako takav prijelaz djeluje radikalno, posve je prirodan i odvija se postepeno pa publika u niti jednom trenutku ne može reći da taj lik više u suštini nije ista osoba.
Tokom sezona pisci su više-manje uspješno uveli nove likove u seriju koji su pametnim pisanjem i pripremama bili relevantni za priču. U seriji koja ovisi o snažnim karakternim pričama bilo je bitno dovoditi nova lica i ponekad uklanjati stara. S obzirom da su likovi izgubljeni na otoku usred oceana, za to je trebala doza taktičnog pisanja. Druga sezona predstavlja preživjele s repa aviona koji je pao na drugi dio otoka. Pojava domorodaca koji otimaju djecu i odrasle putnike dovodi do toga da se preživjeli s repa spajaju s kampom preživjelih iz trupa aviona. Kasnije sezone postepeno uvode likove ekipe za spašavanje i tajanstvenih domorodaca na otoku. 
No, nisu svi likovi prihvaćeni jednakim oduševljenjem. Nikki i Paolo, likovi koji su uključeni u seriju s pretpostavkom “oduvjek smo ovdje, u sjenama događaja” brzo su uklonjeni zbog negodovanja obožavatelja.

Fascinantno je kako se ta široka paleta likova (s međunarodnom glumačkom postavom) uspijeva povezati putem Otoka. Gotovo povjerujete u to da ih je sudbina dovela skupa.

Lost završava dirljivom scenom iz perspektive lika koji je započeo priču prije toliko godina, otvorivši oči u bambusovoj šumi. Definitivan kraj (koji vam nećemo upropastiti) i dirljiv rasplet ipak je bio svojevrsno razočaranje mnogima zbog spoznaje da je priča koja je trajala 6 sezona mogla biti izrečena u jednoj mini-seriji ili filmu u punoj jasnoći, ali sa puno manje napetosti, dubine i skrivene simbolike. Prava pak publika zna da nije bit u odredištu, nego u putu koji nas do tamo nosi.