papyrusuvodIstraživači Sveučilišta Princenton, pravom detektivskom metodom, identificirali su vlasnika papirusa Novog zavjeta koji je datiran u vrijeme Konstantina Velikog. Iako je papirus pronađen još krajem 19. stoljeća u egipatskom gradu Oxyrhynchus, 160 km udaljenom od Kaira, tek sada su znanstvenici uspjeli identificirati vlasnika.

Istraživači Sveučilišta Princenton, pravom detektivskom metodom, identificirali su vlasnika papirusa Novog zavjeta koji je datiran u vrijeme Konstantina Velikog. Iako je papirus pronađen još krajem 19. stoljeća u egipatskom gradu Oxyrhynchus, 160 km udaljenom od Kaira, tek sada su znanstvenici uspjeli identificirati vlasnika.

„Ovo je prvi put u povijesti da smo otkrili vlasnika papirusa s Novim zavjetom. Za većinu ranih novozavjetnih manuskripta ne samo da ne znamo vlasnika, nego ne znamo ni od kuda potječu.“, piše profesorica Annemarie Luijendijk u nedavno objavljenom članku. U samom tekstu, koji sadrži prvih sedam stihova Pavlove poslanice Rimljanima, postoji nekoliko grešaka u pisanju, a dio šestog stiha je preskočen. Iz toga su pronalazači teksta, Bernard Grenfell i Arthur Hunt, zaključili da se, do sada nepoznati vlasnik, na papirusu vježbao pisanju.

papyrus

Annemarie Luijendijk dala se u naporan i detektivski posao otkrivanja vlasnika. Jedini podatak koji je imala je da su Grenfell i Hunt davne 1899. godine pronašli papirus zajedno s ugovorom iz 316. godine, no ne spominju koji je to točno ugovor. Pretražujući modernu bazu podataka o pronađenim papirusima pronašla je dva ugovora iz spomenutog razdoblja. Jedan je bio vezan uz najam parcele, a drugi uz prodaju magarca. Daljnja istraga otkrila je da je ugovor o najmu parcele pronađen u isto doba kada i papirus. Nakon toga postalo je još zanimljivije jer je ugovor na sebi imao ime Aureliusa Leonidesa, trgovca lanom iz Egipta, vjerojatnog vlasnika dokumenta i papirusa. Nastavila je istraživati te pronašla još desetak ugovora s istim imenom i na taj je način mogla rekonstruirati njegov život.

Aurelius Leonides dolazio je iz dobrostojeće obitelji jer je na nekoliko dokumenata ostavio svoj potpis, što znači da je imao priliku naučiti pisati i educirati se. Otac mu se zvao Theon, dok majčino ime ostaje nepoznato, kao i to da li je imao obitelj. Trgovao je u dva grada, a većina dokumenata se odnosi na najam parcela za uzgoj lana ili na ugovore o prodaji lana. Dokumenti ukazuju i na to da je bio vođa lokalnog ceha. Što se samog papirusa tiče, Lujendijk ga datira u 320. godinu, u doba vladavine Konstantina Velikog, rimskog cara koji je „Milanskim ediktom“ objavio da kršćanstvo postaje slobodna religija. Njegova odluka potaknula je kršćane da prevode i distribuiraju Novi zavjet diljem carstva.

Ne možemo sa sigurnošću znati da li ga je Leonida napisao, jer je ispod teksta potpisan Aurelius Paulus, o kojem dodatni podaci ne postoje. Ipak, zahvaljujući ovom istraživanju, po prvi put znamo tko je bio vlasnik jednog drevnog teksta Novog zavjeta.