ozloglasene_princeze_lightboxU slijedećoj recenziji pročitajte o kome govori knjiga “Ozloglašene princeze”, francuskog autora Philippea Delormea i ovaj put iz izvrsne ponude Naklade Ljevak.

ozloglasene_princeze_lightboxNaslov knjige: Ozloglašene princeze
Autor:
Philippe Delorme
Godina izdanja:
2007
Nakladnik: Naklada Ljevak
Format: 14 x 21 cm
Uvez:
meki
Broj stranica:
220
Prevoditelj: Mihaela Vekarić
Jezik originala:
francuski

„Ozloglašene princeze“ francuskog autora i povjesničara Philippea Delormea,(poznatog prije svega po knjizi „Louis XVII. Verite“) u nakladi izdavačke kuće Ljevak, nastavak su njegove fascinacije vladaricama.

Delorme je osim spomenute knjige o jednom kralju, napisao niz knjiga o francuskim vladaricama, dok “Ozloglašene princeze”, ili kako kaže izvorni naslov „Scandaleuses Princesses“, zaokruženi je naslov prepun žena koje su imale (ne)sreću roditi se plave krvi.

Već sam naslov golica maštu – zašto su te princeze bile tako ozloglašene? Jesu li samo bile skandalozne za svoje, “neprosvijećeno” doba, ili bi njihovo ponašanje i u današnjem visoko kompjuteriziranom, urbaniziranom, medij-iziranom vremenu dočekali na nož?

Kako bilo, Delorme je napravio svoju listu tih opakih žena, a na njoj se nalaze: Grkinja Klitemnestra, Sidonka Izabela, Egipćanka Kleoparta, Rimljanka Mesalina, Bizatinka Teodora, do Izabele Francuske, Talijanke Lukrecije Borgie, Kristine Švedske, Katarine Ruske, Izabele Španjolske…

Nema države koja bar jednom u svojoj povijesti nije vidjela na svom tronu opačinu od žene. A kako povijest pišu pobjednici i to najčešće muškog roda, osim ako nije sačuvan kakav privatni dnevnik, imamo jedino povijesne izvore koji potvrđuju kontroverzno ponašanje.

Čitajući „Ozloglašene princeze“, u puno navrata patio je moj želudac. Neki opisi razvratnosti, krvoločnosti i općeg nemorala koje su navodno počinile neke vladarice je graničio s opisima navodnih priznanja općenja s vragom koje su zapisivali od navodnih vještica. Često dok sam čitala, nisam mislila na to jesu li te žene stvarno počinile sva ta nedjela – jer je istina u najgorem slučaju uvijek negdje u sredini – nego na mentalni sklop zapisivača povijesti. Čak i sam autor na jednom mjestu naziva povjesničara “pornografom”. U biti, puno toga u ovom djelu prepušteno je čitateljevom zaključivanju, interpretaciji, možda čak i mašti.

Delorme u svojim poglavljima koristi puno izvora, koji primjerice samo u fizičkim opisima kraljica znaju biti kontradiktorni – negdje su to hvalospjevi, a drugdje pokude. Kojem izvoru vjerovati? Privatna pisma i dnevnici su najpouzdaniji za našu procjenu mentalnog stanja osobe, ali što misliti o Klitemnestri čiji karakter bilježe tragičar Euripid i slijepi Homer, ili o poganki Izabeli u Starom Savezu?

Većina ovih princeza već su odavno prah, a opet golicaju našu znatiželju. Kakve su doista bile, što im je bilo u glavama i srcima nikad nećemo saznati. Povijest je upamtila njihova imena uz epitete: «zločinka i nevjernica», «zavodljiva i fatalna», «idolopoklonica i prokletnica», «strašna i pohlepna» ili možda najbolji od svih «nepojmljiva i neshvatljiva» – jer izaći iz kalupa svog spola i vremena znači upravo to. Neke zločine i ponašanja koje muškarcima opraštamo, ili bar uzimamo za normalna/očekivana, ženi nikad ne možemo opravdati.

Ovaj publicistički biser nije pokuda muškarcima, ni hvalospjev ženama, kao što to nije ni ova recenzija. Obožavateljima povijesti može biti zanimljivo štivo i polazna točka za daljnja istraživanja, studentima i profesorima ženskih studija interesantan pokazatelj stanja roda i spola kroz povijest. Svima ostalima – ovisno o tome što traže, ali upozoravam da ovo nije skupina priča i ne sadrži privlačnost povijesnog romana.

Nekima se ovo djelo može učiniti pomalo suhoparno, jer autor doista minuciozno ispisuje sve povijesne likove, njihova imena i titule koji su okruživali ozloglašene princeze. Nekad je potrebno i dobro povijesno predznanje prilika u kojima su određene žene živjele. U svakom slučaju, preporučujem „Ozloglašene princeze“. Potaknut će vas na neka teška razmišljanja: o ljepoti, ali i okrutnosti povijesti takve kakvu je poznajemo, o krhosti znanja, ali i o vječnoj borbi Marsa i Venere…

Philippe Delorme rođen 1960. godine u Pantinu, francuski je povjesničar i novinar koji je svoj znanstveno-književni interes usmjerio na kraljevske obitelji. Osim djela o Luisu XVII., objavio je još šest knjiga o kraljicama Francuske.