strunenemira1.jpgDok nisam dobila u ruke zbirku hrvatske spekulativne fikcije ili takozvane „Strune nemira“, nisam ni znala da se u Hrvatskoj toliko ljudi bavi takvom vrstom pisanja.  Zbirka više različitih autora i njihovih kratkih priča i pjesama ugodno me iznenadila. A još me više iznenadila činjenica da se radi samo o najbolje odabranim autorima, te da je dosta dobrih radova ostalo neobjavljeno.

strunenemira1.jpgDok nisam dobila u ruke zbirku hrvatske spekulativne fikcije ili takozvane „Strune nemira“, nisam ni znala da se u Hrvatskoj toliko ljudi bavi takvom vrstom pisanja.  Zbirka više različitih autora i njihovih kratkih priča i pjesama ugodno me iznenadila. A još me više iznenadila činjenica da se radi samo o najbolje odabranim autorima, te da je dosta dobrih radova ostalo neobjavljeno.

 

Dakle, u čemu je stvar? Jedna od zbirki Sferakonovog niza od dvjestotinjak stranica, izdana u ožujku ove godine, uključuje u sebi četrnaest autora i njihovih priča i pjesama. Iako ih veže žanr koji se spominje u samom nazivu knjige, zanimljiva je raznovrsnost  tema i stilova. Mogu se pronaći priče o tinejdžeru vampiru, putovanjima i tajnim ekspedicijama u svemir, mističnim ljubavnicima, pričama iz prošlosti ili skore budućnosti. Mješavina nerealnog, mističnog, horora, SF-a, ponegdje pomiješanog s humorom ili pak dodatnom dramom pruža zanimljivo štivo u kojem većina ljudi može pronaći nešto što odgovara njihovom ukusu. Jednostavan, a opet zanimljiv stil glavni je razlog za lakoću čitanja ove zbirke.

Priča Zorana Krušvara ,„Mama, ja sam vampir“, govori o običnom tinejdžeru koji mora saopćiti svojim roditeljima i prijateljima da ga je ugrizao vampir te da mu budućnost više neće biti ista. Priča je prožeta humorom i jednostavnošću te apsurdom. Pisac upotrebljava sleng kako bi približio lik svojim godinama. Najnevjerojatnije, a upravo ono što daje posebnost cijeloj priči jest to što je ispričana kao da je ugriz vampira jedna od najnormalnijih stvari na svijetu, možda ne baš uobičajenih, ali definitivno nešto što se može srediti.

S druge strane tu je pripovijetka Ive Šakić Ristić ,„Lijegati kasno“ koja govori o važnosti knjiga i čitanja za čovjeka i društvo. Radi se o dva društva u kojem jedno kontrolira ovo drugo i ogradilo ga je zidinama. Njima je zabranjeno čitati i posjedovati knjige kako ne bi znali ništa više od onoga što moraju. Glavni protagonist priče biva zatvoren jer policija doznaje da ima u posjedu ono zabranjeno. Također je pisana jednostavnim i zanimljivim stilom, ali potiče neka ozbiljnija pitanja u okviru zamišljene i nerealne radnje.

Osim priča, kao što sam već spomenula, u zbirci se nalaze pjesme raznih autora, također različite tematike. Motiv krvi sveprisutan je u pjesmama Alena Drine, u kojima je izražena tema horora. Na prvi pogled, sadržaj pjesama me zastrašio, a stihovi poput: „Iz maternice ti je čupam užarenim noktima“, sablaznili. Iako, uglazbljeni bi se jako dobro uklopili u neku od podvrsta metala.

Pjesme Tatjane Jambrišak prožete su drugačijim i ne tako zastrašujućim tonom. Više su bajkovite, mogla bih tako to nazvati.  U jednoj pjesmi spominje Higgsovo polje te vječnost pa se naziru elementi fizike i SF-a. Ono što me se dojmilo jest snažna upotreba stilskih figura pa je neke pjesme moguće potpuno vizualizirati: „… na nekom balu, u krinolini, koja svake sekunde mijenja nijansu sa srebrnog na lila i obrnuto, i metalik cipelicama, s torbicom od svile i ogrlicom od ružičastih kvarc kristala s ballybrana …“ U svakom slučaju, bilo da se radilo o hororima ili bajkama, pjesme u ovoj zbirci svatko može shvatiti i doživjeti na vlastiti način.

Ostali autori i autorice sa pričama i pjesmama su:

Robert Štimenc – «Transfer»

Antonijela Bogutovac – «Mreža»

Damjan Despot – «La Vieille Fille»

Gordana Kokanović Krušelj – «Lice ljubavi»

Alen Drino- «Gdje gospodar sam svega»

Zoran Krušvar – «Mama, ja sam vampir»

Robi Selan – «Tko je ubio medu»

Zrinka Ivanko – «Dečko iz susjedstva»

Tatjana Jambrišak – «Aethry alternus»

Iva Šakić Ristić – «Lijegati kasno»

Kruno Čudina i Dario Rukavina – «Tamno»

Darko Macan – «Čeng»

Sanja Tenjer – «Dar»