windup_girl150Recenzija romana The Windup Girl, američkog nagrađivanog SF pisca Paola Bacigalupija, odvest će vas u svijet nakon klimatskih promjena i genetskih manipulacija, nasilja i borbe za identitet. Svakako pročitajte!

windup_girl250Naslov knjige: The Windup Girl 
Autor: Paolo Bacigalupi
Godina izdanja: 2009. 
Nakladnik: Orbit
Format: 20,6×13,2 cm
Uvez: Meki 
Broj stranica: 505 str.
Prevoditelj: –
Jezik originala: engleski

Dobitnica Huga i Nebule – roman The Windup Girl – svojevrsni je amalgam odličnih Bangkoka 4, Blade Runnera, Ghost in the Shell i Neuromancera – što joj je prednost i mana. Načitaniji u polju spekulativne fikcije imat će neodređen osjećaj (obilježje za tzv. crossover fanfiction) da su im likovi, lokacije i situacije odnekud poznati. Ostali će pokupiti proverbijalno vrhnje jer je The Windup Girl (TWG) sinteza mnogih provjereno uspješnih elemenata SF-a prošlog i ovog stoljeća.

Veličanstven i miseriozan Krung Thep, nama poznatiji kao Bangkok, u kojem je radnja smještena, u knjizi ima vlastitu ulogu sa svojim specifičnim ozračjem, načinom življenja i opresivnom, sveprisutnom vrelinom. Bangkok je zahvalna pozornica za distopiju kakvu predočava TWG, jer već danas u njemu ruku pod ruku hodaju duhovi prošlosti (doslovce!) i turisti cijele planete, slonovi i najnovije tehnološke igračke, smiješak i skriven bodež, krv i šampanjac. TWG nam otvara svijet poslije globalne katastrofe koja je dijelom klimatska (topljenje polarnih kapa, promjena klime), dijelom ljudska krivica (nepromišljena genetska manipulacija), a u kojoj mega-korporacije ponovno uspostavljaju koridore radi trgovanja i profita. To je svijet gotovo bez naftnih derivata, gdje je “čista” hrana vrednija od zlata, gdje su svaka kalorija i joul energije dragocjeni, a DNA zapis živih bića je tek premetaljka za znanstvenike. Naravno, kako i sam naslov aludira, niti ljudski genom ovdje nije nedodirljiv.

Monopoli vladaju ostacima ostataka svijeta, sada sa manje skrupula i manje prepreka te kroje sudbine cijelih nacija. Tajlandskom kraljevstvu je sreća u nesreći što su imali vlastitu bazu zdravih sjemenki biljaka (seedbank) iz koje su uzgajali hranu i opstali, a koja je zapela za oko koncernima koji se bave genetskom modifikacijom i distribucijom hrane. Seedbank kojeg Tajland čuva od farang-a kroz knjigu postaje parabola ostavštine drevne kulture koja se bagatelizira i prodaje te se implicira da je opstanak Tajlanda ovisan o tome da seedbank ostane samo u njihovim rukama. Tajlandsko kraljevstvo je preživjelo jer je postavilo granice i održalo svoju suverenost koja je graničila s izolacionizmom, ali je ta autarkija neodrživa pod napadom krupnog kapitala, infiltriranih agenata monopola i novomutiranih virusa koji brišu cijele ekosustave s lica Zemlje. Da bi dodatno začinio radnju, Bacigalupi je u nju dodao i političko previranje, građanski rat, bića stvorena in vitro, izdaju, mistiku, prevrtljivu sreću, novi super virus, ludog genija, pregršt nasilja i akcije te ni više ni manje nego gargantuovsku branu koja jedina spašava Bangkokg od sudbine Atlantide.

TWG otvara niz pitanja, kao što su: “Što znači biti čovjek?”, “Ima li kapitalistički svjetonazor budućnosti?” i “Jesmo li na ovoj planeti na jednosmjernom putu u propast?”. Bavi se pitanjima ljudi kao pokretača evolucije, svijesti o odgovornosti za okoliš, očuvanju nacionalnog indentiteta itd. Međutim, po tome niti je originalna niti uspješnija od svojih idejnih prethodnika. Radnja nije ujednačenog tempa, što čini knjigu pomalo predugom i razočaravajućeg kraja koji se može nazvati uspješnim jedino ako je zamišljen kao početak nastavka. Knjiga je za pročitati, barem radi svoje šarade od postavki, ali nije za najviše ocjene.