nefertiti

Predstavljamo vam dva povijesna romana američke autorice Michelle Moran, Nefertiti i Heretičku kraljicu u izdanju naklade Znanje. Dovoljno je samo reći da su ovo romani koji se ne ispuštaju iz ruku do poslijednje stranice.

nefertiti250Naslov knjige: Nefertiti, Heretička kraljica
Autor: Michelle Moran
Godina izdanja: 2011.
Nakladnik: Znanje d.o.o.
Format: 12,3 cm x 19 cm
Uvez: Meki
Broj stranica: 392, 336 str.
Prevoditelj: Zvjezdana Timet, Marija Perišić
Jezik originala: engleski

“Moja je ljubav jedinstvena i nitko joj ne može konkurirati…Svojom smrću, ukrala mi je srce.” – Ramzes II. na zidu Nefertarine pogrebne komore 

Teško je opisati kako je počelo moje druženje s romanima Michelle Moran. Prvo je bilo negiranje – lik Nefertiti je takav mamac za čitatelje činilo mi se samo kao komercionalno iskorištavanje za neki kvazi-povijesnu priču i čini mi se da su različita povijesna razdoblja i likovi postali neiscrpan izvor za pisce bestsellera. Ipak, zeleno-zlatna naslovnica Nefertiti proganjala me je sa svakog kioska te sam napokon odlučila provjeriti kakav je roman, ponajviše zahvaljujući mojoj fascinaciji egipatskom kulturom i mitologijom.

I bez da sam provjerila koliko je zapravo vremena, truda i novca Moran uložila da bi njene knjige bile povijesno potkovane, gotovo odmah sam shvatila da će ovo biti jedan vrhunski roman. Nefertiti me odmah usisala u vremensko razdoblje drevnih Egipćana, točnije u vrijeme 18. dinastije kad egipatska kraljica Nefertiti vlada sa svojim ludim kraljem Ekhnatonom, koji zabranjuje stara egipatska božanstva i uvodi novo, jedino božanstvo Atona.

Iako se roman zove Nefertiti, priča o njenom usponu i padu zapravo dolazi iz perspektive njene polusestre Mutni, potpune Nefertitine suprotnosti u fizičkom pogledu, kao i u pogledu osobnosti i društvenih aspiracija. Mutni je lik kojeg je lako zavoljeti i jedan od rijetkih likova koji pokušava u ludilu promjena koje su potaknuli Ekhnaton i Neferiti, pomiriti ljubav i osjećaj obveze prema obitelji, religioznost te vlastitu želju za mirim životom i obitelji. 

heretickakraljicaHtjela bih odmah i predstaviti roman Heretička kraljica, budući da je teško promatrati ova dva romana strogo odvojeno i u biti je svojevrstan nastavak i zatvaranje obiteljske sage između 18. i 19. dinastije. Iako u Heretičkoj kraljici nema Nefertiti i Mutni, one se i dalje spominju u kontekstu nove glavne junakinje romana – Nefertari – Mutnine kćeri te Nefertitine nećakinje. Nefertari je zadnji predstvanik svoje obitelji, siroče i suvišna princeza na egipatskom dvoru kojim vlada 19. dinastija – faraon Seti I. i njegova kraljica Tuja. Nefertari je uzela najbolje iz oba svijeta – naslijedila je ljepotu svoje tetke Nefertiti (osim mačje zelenih očiju svoje majke) te Mutninu dobrotu srca i razum. Svaka od ove tri žene – Nefertiti, Mutni i Nefertari ima nešto što ih izdvaja od drugih žena i što će im pomoći na putu prema zadobivanju poštovanja egipatskog naroda. Nefertiti sa svojom karizmatičnom pojavom i ljepotom, Mutni sa svojim ljekarskim i iscjeljiteljskim sposobnostima te Nefertari, izuzetno obrazovana princeza koja govori 8 jezika te piše na svim poznatim pismima. Ti njihovi darovi i talenti su ujedno i proklestvo, jer u borbama za vlast, moć i novac koje se beskrupulozno odvijaju iza kulisa dvora, svaka od njih će pokušati naći svoje mjesto pod žarkim egipatskim suncem. 

Suvišno je prepričavati sinopsise ovih romana osim u ovim najstrožim crtama, mogu reći samo opće osobitnosti romana koje su mene oduševile.

Kad osjetite da se doista nalazite u starom Egiptu, znate da je pisac napravio dobar posao. Fascinantni su mi detalji iz njihovog života koje je Moran utkala u svoje romane – od poroda, pogreba, igara, učenja, kozmetičkih zahvata, odjeće, jela, vjerskih obreda – sve djeluje kao da je spisateljica vremeplovom ušla u to doba i vjerno zapisala sve što je doživjela. 

Likovi nisu savršeni i nepogrešivi, nisu bez dvojibi ili bez loših odluka, nisu zaštićeni od boli i gubitka, što ih čini životnima i pristupačnima, pogotovo kad shvatite proučavajući povijest da ljudi uvijek brinu gotovo iste brige, bez obzira na prostor i vrijeme. 

Ono što je još zanimljvo je da se i u Nefertiti i u Heretičkoj kraljici pojavljuju se isti obrasci srodničkih odnosa u dvije različite generacije, ali u svakoj knjizi drugačije prikazani. 

Tako u Nefertiti pratimo dinamiku odnosa dvije bitno različite sestre Nefertiti i Mutni, koje su unatoč neslaganjima duboko povezane, dok su u Heretičkoj kraljici prikazani odnosi svećenica Woserit i Henuttawy, sestara faraona Setija I., koje su u antagonističkom odnosu i predstavljaju na neki način borbu između dobra i zla.

Drugi obrazac je supružnički odnos faraona i njegovih žena. Nefertiti se za Ekhnatona udala iz želje za vlašću i ne preza ni pred čim da bi zaustavila njegovu prvu suprugu Kiju u borbi za mjesto njegovog suvladara. U Heretičkoj kraljici pak je prikazan odnos prave ljubavi između Nefertari i faraona Ramzesa II., što je i povijesno utemeljeno, ali se Nefertari također mora boriti za mjesto kraljice sa drugom Ramzesovom suprugom Izet, no ne iz vlastoljublja, nego da bi preživjela na dvoru i oprala ljagu sa svojih heretičkih predaka. 

MichelleAko je istinita egipatska poslovica: “Izgovaranje imena mrtvog čovjeka ponovno ga priziva u život.”, Michelle Moran je doista napravila odličan posao u oživljavanju ovih mrtvih likova koje smo susretali na stranicama povijesnih udžbenika.  

Svi koji su već uživali u njenim romanima i oni koji će tek uživati, neka svakako posjete službene stranice autorice, na kojima se uz svaki njeni roman mogu naći odgovori na pitanja čitatelja o likovima, povijesnim lokacijama koje je Moran posjetila te izvorima koje je koristila za pisanje romana, koji s dijelovi romana vjerniji povijesnim činjenicama te oni koji su fikcija, uz objašnjenja i mnoge druge zanimljivosti. 

Michelle Moran je još napisala jedan roman s temom Egipta, Kleopatrinu kćer, koja prikazuje suton egipatskog kraljevstva i koji još nije preveden na hrvatski. 

Zadnji njen roman je Madame Tussaud, objavljen ove godine u veljači i tu je autorica napravila drastičan skok u 18. stoljetnu Francusku, no još uvijek vjerna povijesnim temama.