mende.jpgOsnovna tema ovoga romana jest odnos zbiljskog, ‘našeg’, svijeta sa izmišljenim svijetom bez kojega naš ne može i uslijed čijega gubitka postaje ”bolestan”.

 

mende.jpgNjemački pisac Michael Ende rođen je 1929. godine u alpskom skijalištu Garmisch-Partenkirchenu, u obitelji nadrealističnog slikara Edgara Endea. Slike njegova oca su u nacističkoj Njemačkoj, kao i slike mnogih drugih slikara, bile proglašene ”izopačenom umjetnošću”. U svojim pubertetskim godinama Michael se preselio u München i odrastao u poznatoj umjetničkoj četvrti Schwabingen. Dosta rano počeo je pisati pjesme i priče, a privlačilo ga je i kazalište pa je diplomirao na Kazališnoj akademiji u Münchenu i tako postao profesionalni glumac. Želio je postati dramski pisac, ali niti jedno kazalište mu nije htjelo izvoditi drame i tako je počeo pisati prozu.

Već je za svoju prvu knjigu ”Jim Gumb i strojovođa Lukas’‘ (Jim Knopf und Lukas, der Lokomotivführer) dobio nagradu za najbolju njemačku knjigu za mlade 1986., a isto se ponovilo i sa sljedećom njegovom knjigom, pod nazivom ”Momo”, 1973. godine. Nakon toga se Ende preselio u malo mjesto pored Rima i napisao svoje najpoznatije djelo – ”Priču bez kraja” (zanimljivo je da piščevo prezime prevedeno na hrvatski znači upravo ‘kraj’). Tim romanom postigao je svjetski uspjeh među čitateljima svih uzrasta, a već 1984. godine napravljena je i njegova filmska verzija, kao najskuplji njemački filmski projekt do tada. Kasnije su snimljena još 2 nastavka, s velikim uspjehom prihvaćena među gledateljima. Interesantno je što se sam Ende ogradio od filmske verzije svoga djela, nazvavši ju ‘gigantskom melodramom kiča, biznisa, pliša i plastike’.

Osnovna tema ovoga romana jest odnos zbiljskog, ‘našeg’, svijeta sa izmišljenim svijetom bez kojega naš ne može i uslijed čijega gubitka postaje ”bolestan”. Ta dva svijeta povezuje mašta. No ona može i hipertrofirati i dovesti do toga da zbiljski svijet prepusti mjesto izmišljenome i nastanu pogubne posljedice, poput gubitka veze sa stvarnošću i vlastitim najbližima.

Glavni junak ”Priče bez kraja” jest dječak po imenu Bastian Baltazar Bux koji u samu priču ulazi krađom knjige iz antikvarijata jer ga je neodoljivo privukla (vrlo poznat simptom kod blizine nekih knjiga) te se s njom sakrije na školski tavan i počinje je čitati. Knjiga koju je ukrao zove se PRIČA BEZ KRAJA.

Tu sad zaista počinje prava radnja, ulazak čitatelja u izmišljeni svijet, zemlju Fantaziju, te njeno ispreplitanje sa zbiljskim, Bastianovim svijetom. Naime, Fantazija je u velikim problemima. Nepoznata pošast hara njome i uništava ju doslovnim dematerijaliziranjem cijelih njenih dijelova koji jednostavno nestaju i ostaje samo NIŠTA. Uslijed toga, iz svih dijelova zemlje krenu glasnici kako bi za tu strašnu nevolju dojavili svojoj poglavarici, Dječjoj Carici, koja živi u čarobnoj i prelijepoj Kuli bjelokosnoj i koja je teško bolesna, kao i njena zemlja. Ona kao zadnju slamku spasa pošalje svoj moćni medaljon Auryn junaku dječaku Atreju iz Travnatog mora, povjerivši mu tako sudbinu cijele Fantazije. Atrej dobivši medaljon kreće u potragu za lijekom protiv pošasti, a pri tom traženju susreće se s brojnim čudesnim bićima, preko divovske kornjače, stravičnog pauka, kod kojega nalazi svoga budućeg suputnika, zmaja srećonošu, do sfingi, od kojih traži odgovore za svoj zadatak i za spas Fantazije. Malo po malo, sam Bastian biva uvučen u priču koju isprva samo čita, da bi nakon toga postupno počeo sudjelovati u radnji, dok napokon ne uđe potpuno u nju i krene sam doprinijeti spašavanju Fantazije tako da nadjene novo ime Dječjoj Carici i pomogne preporođenju svijeta mašte.

Kroz samu radnju romana često se kao okosnica provlači nekoliko suprotnosti. Prva i osnovna od njih jest ona između vanjskog svijeta i svijeta mašte. Zatim je tu u pitanju i suprotnost između skromnog i blago spartanski nastrojenog Atreja i samog Bastiana, koji mu je prvotno prijatelj, da bi kasnije kroz radnju njihov odnos prerastao u nešto što graniči sa mržnjom i suparništvom, do pred sam kraj. Konačno, treća suprotnost je ona između dobre Dječje Carice (tj. Čeda Mjesečevog – kako joj nadjeva ime Bastian) i njenog antipoda, opake čarobnice Xayide koja Bastiana svim silama želi zaplesti u svoju mrežu kako bi se domogla što veće moći i vlasti.

Cijeli roman sastavljen je od višeslojnih slika i metafora te tako omogućava uživanje i djeci, koja ga shvaćaju doslovno, ali i onima starijima od njih, koji na svakome koraku mogu pronaći dublje značenje u naizgled sasvim običnim mislima i radnjama. U tome i jest njegova posebna vrijednost i ljepota.

A na vama ostaje da, čitajući sami “Priču bez kraja”, saznate što se zapravo dogodilo s Fantazijom, a što sa samim Bastianom i njegovim postojanjem u zbiljskom svijetu. Ovo je knjiga koja će vas neopazice vratiti u djetinjstvo, ali vam i dati mogućnost da otkrijete svoj vlastiti dublji smisao njene radnje i provjerite u kakvom je stanju vaša vlastita mašta.
    Jer, kao što na Aurynu piše, jedina zapovijed po kojoj mašta funkcionira jest ”Radi ono što želiš”!