gospoda_pustolovi.jpg

Nostalgična priča u pravom duhu starih pustolovnih romana prati bitku za Hazarsko prijestolje.

gospoda_pustolovi.jpg

Nostalgična priča u pravom duhu starih pustolovnih romana prati bitku za Hazarsko prijestolje. Oboružana je svim klasičnim elementima i začinima – dvojicom neuobičajenih junaka, bijegom iz zatvora, te brojnim smicalicama među kojima je i žena prerušena u muškarca.

Hazarsko carstvo, smješteno 950. godine između Crnog mora i Kaspijskog jezera, pokazao se kao plodno tlo za Michaela Chabona koji nam je približio taj istovremeno stvaran i blizak, koliko i nepoznat i nadnaravan svijet, gotovo nalik na Hyboriu iz priča o Conanu Roberta E. Howarda. 
Chabonova dvojica pustolova netipični su Židovi. Franak koji radi kao fizik i bori se s podcijenjenom i prevelikom iglom za puštanje krvi očita je posveta mušketirima i Moorcockovom Elricu, a njegov sudrug je pobožni Afrikanac divovske građe i uma ratnog taktičara koji posebno dolazi do izražaja u igri šaha. Gospoda dane provode kao najamni mačevaoci i sitni prevaranti, ali silom prilika postaju zaštitnici i otimači svojeglavog Hazarskog princa željnog osvete zbog ubijenog oca. 
Uzurpator Buljan potamanio je i postrojbu slonova posebno dragu dječaku, ali i svetu Hazarskom carstvu.
Obojicu glavnih junaka proganjaju mračni događaji iz prošlosti s kojima se sukobljavaju na vlastite načine. Franački fizik Zelikman povremeno uživa u opijatima kako bi se sukobio sa svojim mračnim mislima, a afrički div Amram u mladom kraljeviću nalazi zamjenu za davno izgubljenu kćer.
Ostali likovi su uglavnom dovoljno razrađeni da budu zanimljivi i gotovo uvijek dovoljno osebujni da ostanu zapamćeni. Uvijek iznova fascinira kako Chabon vješto vitlajući riječima uspije stvoriti duboku sliku o liku kojeg jedva spomene.

gospoda_pustolovi2.jpg

Gospoda pustolovi izvorno su objavljivani u poglavljima za New York Times, a nastajali su pod privremenim nazivom “Židovi s mačevima” koji je promijenjen jer ga kao oksimoron nitko nije shvaćao ozbiljno. Michael Chabon, pisac i kolumnist za Times, okušao se u raznim žanrovima od detektivskih romana do povijesne fikcije poput “The Amazing Adventures of Kavalier & Clay” za koju je dobio i Pulitzerovu nagradu. Chabon često koristi teme poput razvoda i očinstva, a židovski likovi su uvijek u prvom planu.
Ilustracije Garyja Giannia, američkog strip-crtača poznatog uglavom po doprinosu na Princu Valiantu, vjerno prate svako poglavlje knjige, precizno iscrtavaju scene i dijelove priče, ali i nadilaze tu uobičajenu funkciju, podsjećajući čitatelja svojim stilom i pojavom da u rukama drži pravi pustolovni roman.
Najveća ironija Gospode pustolova očituje se već na prvim stranicama, ali tokom čitanja postepeno dolazi do izražaja. Knjiga je naime, posvećena Michaelu Moorcocku, piscu koji se svim silama borio protiv žanrovskih klišeja, bilo da je riječ o spekulativnoj ili povijesnoj fikciji. Chabon naprotiv slijedi sve zadane arhetipove radnje i likova. Čitatelj s time ne bi trebao imati problema jer pisac neizravno otkriva da priča nije toliko bitna, koliko način na koji je ispričana. Koristeći bogati vokabular i svoj prepoznatljivi stil prepun metafora, Chabon uspijeva privući pažnju čitatelja sitnicima i detaljima koji romanu daju jedinstvenu “boju” i toplinu, a posebno oduševljava njegovo poznavanje životnih okolnosti tog vremena.
Knjiga bi se u svakom svom aspektu mogla opisati kao savršena ravnoteža, bilo da je u pitanju omjer šunda i iskrene posvete, humora i drame ili pustolovnog i nadnaravnog.