rune150

Nije Čokolada, ali donosi još više magije za fantasyljupce – u recenziji romana Rune Joanne Harris uzmite svoj komad za čarobno ljeto!

rune250Naslov knjige: Rune
Autor: Joanne Harris
Godina izdanja: 2008.
Nakladnik: Algoritam
Format: 14,5 x 24 cm
Uvez: meki
Broj stranica: 468 str.
Prevoditelj: Vladimir Cvetković Sever
Jezik originala: engleski

Knjiga Rune nagrađivane engleske spisateljice Joanne Harris (poznatije kao autorice romana Čokolada po kojem je snimljena istoimena filmska uspješnica) fantastični je roman namijenjen djeci malo starijeg uzrasta. Radnja romana smještena je u zamišljen svijet u potpunosti protkan runskom magijom, a koji neodoljivo podsjeća na srednjovjekovnu Englesku (kako izgledom na karti, tako i toponimima i samom onomastikom), s pomakom u neke od devet svjetova iz nordijske mitologije, a počinje pet stotina godina nakon Sumraka svijeta.

Tada, naime, mlada Maddy Smith, četrnaestogodišnja kći seoskog kovača, „nezgrapna djevojčica nadurenih usta i obješene kose, k tome sklona grbavu držanju, koja se nije odlikovala ni milom naravi ni milim licem; oči su joj bile prilično lijepe, na pol puta između sive i zlatne boje, ali malo tko je to uopće zapažao, i naširoko se držalo da je ružna; da samo stvara nevolje; da je odviše bistra za svoje dobro; da je odviše tvrdoglava ili lijena- da se promijeni“, također rođena s runskim znamenjem na ruci – što je siguran znak srodstva s „mračnim“ silama Starijeg doba – odlazi iz svog rodnog sela Malbryja i pridružuje se misterioznom strancu i putniku, Jednookom. To predstavlja prvi u nizu odličnih i vrlo uzbudljivih zapleta i zapravo prvi pravi prijelaz iz realnog u fantastično, iako već na samom početku knjige Maddy pomoću runske magije hvata gobline (zvane još i Dobri Puk, odnosno Vilin Puk). 

Maddy je vrlo rano u djetinjstvu bila odbačena od društva u kojem živi, ali i od vlastite obitelji, upravo zbog svoje različitosti (što naravno, predstavlja svevremensku temu i problem današnjice) te jedini prijatelj kojeg ima postaje upravo putnik i odrpanac kojeg je njeno selo zvalo Jednooki koji je ne samo preuzeo ulogu prijatelja, već i učitelja-mentora, ali i ulogu oca kojeg Maddy nikad nije imala. Za Jednookog se tijekom knjige uspostavlja da je nitko drugi nego Odin – vrhovno božanstvo nordijskog panteona, koji je zbog Bezimenog, božanstva kojeg štuje takozvani Red (religijska institucija koja svojim obilježjima neobično podsjeća na katoličku Crkvu), sveden na lik čovjeka s jedva ponekim moćima koje su mu u prijašnjem vremenu bile dostupne.

Njihovoj se družini, silom prilika, pridružuje i Loki (također još jedan lik iz nordijske mitologije), kaosov demon uzdignut do statusa božanstva.

Sama radnja knjige vrlo je uzbudljiva i napeta. Naime, Maddy zbog svog društva (Loki i Odin) biva konstantno progonjena, kako od sila Reda, tako i od ostalih nordijskih bogova koji su zbog Sumraka svijeta, no i prijateljevanja s Lokijem, izgubili povjerenje u Odina, ali i zbog same činjenice da je s njom Loki kojeg preziru apsolutno svi; a to sve stvara ugođaj trilera.

Osim napetosti u romanu, zbog čega će jedan veliki dio ljudi ovaj roman „progutati“ u jednom dahu, treba svakako pohvaliti izvrsno okarakterizirane likove te njihove konstantne unutarnje borbe, razne opise interijera i eksterijera u kojima se radnja odvija, bilo da se radi o fiktivnim mjestima ili o autoričinom viđenju raznih mitoloških lokacija i mjesta (kao npr. Hel i/ili Podsvijet) te svakako odličnom „uvodu“ u nordijsku mitologiju (što pak čini odličnu didaktičku komponentu) koji bi ipak uza sve fantastične opise Joanne Harris možda trebalo malo nadopuniti npr. mitološkim leksikonom. 

Također, jako su zanimljive originalne ilustracije Davida Wyatta te svakako rune, čije su ilustracije i opisi sveprisutni kroz cijelu radnju romana.