sablja150

Donosimo malo domaćeg SF-a u recenziji Sablje Ivana Gavrana, kojeg je autorica recenzije ocijenila kao “možda najnepravednije zapostavljeno djelo”. Što vi mislite? Pročitajte recenziju i recite!

sabljaNaslov knjige: Sablja
Autor: Ivan Gavran
Godina izdanja: 2003. 
Nakladnik: Hena Com d.o.o.
Format: 14×21 cm
Uvez: Meki 
Broj stranica: 494
Prevoditelj: –
Jezik originala: hrvatski

Možda najnepravednije zapostavljeno djelo domaćeg SF-a, knjiga koja se teško nalazi na policama knjižnica, knjižara još i rjeđe, a u rukama čitatelja, čini se, najrjeđe. Sablja odlikuje sjoš nekoliko zanimljivih činjenica – ona je izuzetan prvijenac autora koji je svoje ime odlučio sakriti iza pseudonima, djelo odlično izbalansirano u svih svojih 500-tinjak stranica, specifična po recentnoj povijesti ovih krajeva vješto utkanoj u fabulu. I, da se ne zaboravi – dobitnica je nagrade SFERA za najbolji roman. Ako ste se ikada mogli ponositi što za jednu izuzetnu priču možete reći da je pisana na hrvatskom jeziku, ovo je ta priča.

Sablja je klasa za sebe. Na prvi pogled opsežna, no na kraju će se činiti prekratka. Kao alkemijom, autor je u nju uspio stlačiti more ljudskosti i neljudskosti, dobrovoljnog žrtvovanja i besmislenog uništavanja, života i smrti, gubitaka i darova, individualnih sudbina i sudbine cijelih svjetova, a opet istkati suvisao i solidan zaplet tempom kojeg s vremena na vrijeme usporava sadržaj, odmjereno i vješto. Knjiga je podjeljena u tri velike, kronološki ispremiješane cjeline, povezane glavnim likom i njegovom životnom pričom. Temeljna postavka je postapokalipsa, uz pojavu sijaseta raznog tehnološki naprednog i inteligentnog vanzemaljskog života koji je po svemu, osim po vanjskoj fizionimiji, prilično antropomorfan. Dakle, boluje od neprosvjetljenosti, najnižih poroka, okrutnosti i mržnje, kao što je i blagoslovljen empatijom, slobodnom voljom, osjećajem pravičnosti… I više nego tek simbolički, oni predstavljaju ‘zlog’ blizanca čovječanstva.

Sablja se razvija u priču o hegemoniji sile koja se kroz lokalni rat u Bosni i Hrvatskoj u 90-ima zrcali u svemirskim razmjerima i kao prokletstvo prati glavnog protagonista, Gordana Tomaševića, koji se s rastućom tamom oko sebe bori do željene katarze, do izbavljenja. On je prisiljen sudjelovati u gladijatorskim turnirima koji se u ovoj verziji budućnosti odvijaju u borbenim letjelicama, bez milosti i prostora za greške te svakom pobjedom tek prolongirati život u sužanjstvu. Dio u kojem pratimo Gordanov život u ratnom vrtlogu Bosne pisan je mučno i potresno pa vraćanje u borbeni avion koji lebdi stotinama metara iznad tla doživljavamo, ironično, kao olakšanje. Kao da sve to nije dovoljno, Sablja se u finalu preobražava u spekuaciju na temu jedne od epohalnih prekretnica u povijesti čovječanstva i postaje priča o aternativnoj povijesti Zemlje.

Gordan se, u konačnici, preobražava u Otkupitelja, ne samo čovječanstva, već i drugih bića koje ljudi mogu zvati braćom, i daje im svima budućnost. Roman preko svoja tri dijela: teze, antiteze i sinteze nadilazi nesreću i bijedu ljudskog prokletstva koje se zove rat i ostavlja prostora za novi početak. Ona je pisana svjerom u ljudski rod i ono najbolje u njemu, povjerenje da možemo bolje. Ona je i mračna, knjiga krvi, smrti i ništavila u pravom smislu te riječi. Hoće li ljudskost zaglibiti u to duboko blato svoje povijesti ili će mu ono biti dobro uporište za snažno korjenje, to autor daje naslutiti a na čitatelju je da domisli. 

Oni koji misle da opetovani opisi zračnih dvoboja i performansi borbenih aviona mogu zadiviti samo inžinjere zrakoplovstva i (pseudo)pilote će već u prvoj trećini knjige biti prisiljeni promijeniti mišljenje. A oni koji ne vjeruju da je dovoljan samo jedan živući čovjek u svemiru da ispriča Priču, neka pročitaju Sablju.