junak_1_copy.jpg

Roman „Junak udaljene zvijezde“ napisan je davne 1988. godine i prvo je veće djelo Franje Jularića.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

junak_1_copyRoman „Junak udaljene zvijezde“ napisan je davne 1988. godine i prvo je veće djelo Franje Jularića. Jularić se još od 1986. godine, kada se iz Bosne i Hercegovine preselio u Zagreb kako bi studirao na fakultetu građevinarskih znanosti, ozbiljnije bavi slikarstvom, ilustracijom i pisanjem. 

Iste godine ima svoju prvu samostalnu izložbu „Horizonti budućnosti“ s tematikom iz područja znanstvene fantastike. U SF magazinnu „Sirius“ objavljivao je svoje ilustracije.
Knjiga je svjetlo dana ugledala 1993. godine u nakladi biblioteke Polion. Sam izgled knjige privlači čitatelja na čitanje svojom plavom bojom (ipak se radi o svemiru) i crtežom kojeg je nacrtao sam autor. Iako je knjiga malog formata, sa svojih dvjestotinjak stranica osigurava zabavno provođenje slobodnog vremena.

Radnja romana smještena je u daleku budućnost, iako se točno ne spominju godine. Bijedan ostatak zvjezdane borbene flote udruženih svjetova povukao se duboko u srce galaksije gdje im nije prijetila nikakva opasnost. Svijet za svijetom padao je pod kandže nemilosrdnih pljačkaša, Grabljivih, koji su bili privučeni njihovim neizmjernim bogatstvima…  sve dok nisu došli do Wedlat-Konte, divovske, međuplanetarne postaje, jedine koja se ispriječila na putu moćnih osvajača, jedina koja je pružala otpor. Iako najmoćnija tvrđava u tom zabačenom dijelu galaksije, ipak je nakon neprestanog pritiska osvajača počela gubiti na svojoj snazi. Stoga su primorani pozvati ratnike dalekih sustava kako bi se borili za obranu svjetova zvijezde Enit i za to bili nagrađeni.

Tu dolazimo do glavnog lika, Gettala Youorba, tajanstvenog mladića sa sumnjivom letjelicom i čudnim ljubimcem. U svoju veliku avanturu krenuo je s planete Danuet, a nitko nije znao iz kojeg razloga.
Dolaskom na Wedlat-Kontu postaje jedan od najboljih pilota, iako mu ne vjeruju u potpunosti jer je zbog pretrpljenog koma-šoka izgubio godinu dana sjećanja. Kako vrijeme prolazi, upoznajemo razloge Gettalovog dolaska na zabačenu tvrđavu, saznajemo njegovu prošlost i trenutnu budućnost.
Pisac je zanimljivo okarakterizirao Gettala, on je mladić koji luta svemirom i sam je davno bio član galaktičke flote pa je zbog ljubavi postao pirat, da bi na kraju završio kao plaćenik.
Kao i u mnogim, i u ovom djelu vodi se borba između dobra i zla, života i smrti. Svemir se čitavo vrijeme opisuje depresivno: bježanje, uništavanje, pljačkanje, smrt, strah, iščekivanje. Uz takav opis savršeno je pristajao tajnovit mladić izuzetnih ratničkih sposobnosti koji će stati na stranu dobra.
No, kao i u stvarnom svijetu, svatko ima svoje razloge zbog čega što čini. Tako i junak Gettal dolazi na mjesto radnje ne zbog novaca koje će dobiti kao plaćenik, nego zbog traženja (ili vraćanja) smisla životu. Zbog toga se čitatelju lako poistovjetiti s Gettalom.  
Ostali likovi vjerno opisuju ljude koji se svim silama bore da očuvaju svoju slobodu. Upoznajemo mnoge plaćenike iz dalekih svjetova, šutljive i glasne, kapetane svemirskih brodova i mračne vođe piratskih odreda.junak_22.jpg

U djelu pronalazimo motive našega vremena: osveta, želja za vlašću i bogatstvom. Tom paletom osjećaja pisac uspješno zabavlja svoju publiku, držeći pozornost cijelo vrijeme na djelu, sve dok ga se ne pročita do posljednje strane.

Tijekom cijele priče osjećamo neku pozitivnu energiju koja kruži oko likova i cijelo vrijeme možemo pretpostaviti kakav će kraj biti. I tada nas pisac najviše iznenađuje jer kraj zapravo i nije kraj.
Pisac si je tako otvorio prostor i za nastavak priče o Gettalu Yuorbu, plaćeniku, heroju, vječnom lutalici.
„Morao je doći ovaj dan – promrsi Gettal Yuorb – ali ni ja vas nikada neću zaboraviti.
I on je prema njoj osjećao isto, ali je bio svjestan da ga sudbina opet iznova vuče nekim drugim, tajnovitim putem, da joj se ne može oduprijeti i promijeniti išta…“