sotonaOd Johna Ericka Dowdlea, ne naročito poznatog redatelja ne naročito dobrih filmova (Quarantine, The Poughkeepsie Tapes, The Dry Spell…), dolazi Devil temeljen na priči i s potpisom M. Night Shyamalana (Sixth Sense, Unbreakable, The Village, Signs, Lady in the Water) koji si je s posljednja dva filma (The Happening, Last Airbender) praktički uništio reputaciju dobrog redatelja.

DEVIL (2010)

Redatelj: John Erick Dowdle
Scenarij: Brian Nelson
Glume: Chris Messina, Logan Marshall-Green, Geoffrey Arend, Bojana Novakovic
G1Gg1Gg1

 

devilOd Johna Ericka Dowdlea, ne naročito poznatog redatelja ne naročito dobrih filmova (Quarantine, The Poughkeepsie Tapes, The Dry Spell…), dolazi Devil temeljen na priči i s potpisom M. Nighta Shyamalana (Sixth Sense, Unbreakable, The Village, Signs, Lady in the Water) koji si je s posljednja dva filma (The Happening, Last Airbender) praktički uništio reputaciju dobrog redatelja.

Pet osoba koje se međusobno ne poznaju, svaka sa svojim namjerama, naći će se zarobljeni u dizalu jedne zgrade. Naizgled slučajno, u isto vrijeme u zgradi se dogodi samoubojstvo zbog čega mladi detektiv Bowden (Chris Messina) posjećuje zgradu. Zarobljenike će iz dizala pokušati izbaviti nadzorno osoblje, međutim s vremenom postaje očito da nitko od njih nema posla s ovosvjetovnim. Panika među petorkom polako raste, a jedan od članova osiguranja počinje vjerovati da je među njima vrag. Nakon umorstva u dizalu, u događaj se upetljava i Bowden, a zbivanje će biti odvedeno do konačnog iskupljenja.

devil06Iako je Shyamalan naveden kao jedan od producenata i tek autor priče, ovaj paranormalni triler mu je pripisan do te mjere da se redatelj Dowdle i scenarist Brian Nelson (TV serije, Hard Candy) tretiraju kao da na njemu nisu ni radili. To zapravo gotovo pa i jest istina. On nema tek nešto Shyamalanovog „štimunga“, već je proveden pod njegovom apsolutnom direktivom. U Lady in the Water, svi su likovi – smješteni unutar jednog malog hotela – najprije upoznati, a zatim se tijekom filma nude razne informacije i migovi o njima. Mreža se polako plete, neke stvari postaju jasnije, druge nejasnije, sve do posljednjeg dijela filma kada se razotkriva smisao svih likova i poanta filma. Brian Nelson to nadalje usavršava. Slična tenzija neodlučnosti osjeća se u njegovom scenariju za Hard Candy gdje su upleteni likovi također podjednako moguće krivi ili nevini sve do zadnjeg časa kada se otkriva prvotna agenda. Takav je Devil, samo nemjerljivo plitak naspram LiTW. Shyamalan zadire u pitanje vjere i odnosa ljudi prema istom principu kao u Signs i The Village, dijalozi i scene su isprepletene ozbiljnim sadržajem i perolakim humorom koji otklanja tenzije, dok za završnicu filma koristi svoju univerzalnu metodu obrata u trećem činu. Uzmemo li u obzir odabranu priču – neobičnu, jednostavnu i simbolički ustrojenu – film je autentično starošjamalanski.

Odmah na početku nameće se činjenica da se među zatvorenim osobama nalazi vrag. Zbog toga se otklanja tenzija u površnom pitanju „da li je vrag prisutan“ i veoma prirodnim tokom nas fokusira na zanimljivije pitanje: „Tko je vrag?“. Inteligentna režija zbog koje kroz radnju ostajemo zainteresirani za ishod nudi sve više i više podataka o ljudima upletenima u paranormalni događaj, ali tim više ne možemo dokučiti tko doista jest i s kojom svrhom. Kreatori su na jedan krajnje pomno razrađen način zapleli i raspleli film tako da istovremeno najviše zabavlja opuštenije umove, a možda najgore pada meta-gledateljima koji uvijek iznova nastoje svaki film rastaviti na komadiće. Ovdje je moguće odabrati jedno lice ako gledate u društvu, baciti okladu i čekati ishod.

devil04Valja reći kako film nije niti naročito krvav – čemu bi se neki mogli nadati – niti religiozno jeziv, onako kako horori religijske tematike znaju biti. Krvi i jačih vizualnih tematika ima, no za veselje onima zasićenima nasiljem, isto uopće nije nametljivo. S druge strane, iako je atmosfera solidno prenesena i na nekoliko momenata pobuđuje jezu bez trikova, svejedno je mogla biti bolja. U neku ruku veoma ležeran uvod i lahki razgovori istovremeno odmažu i pomažu ozbiljnijim scenama. Neke će takva dinamika pogoditi, drugi će je vjerojatno smatrati promašajem. Svi bi, međutim, trebali primjetiti oronule jeftine strahove za kojima su se povukli. Vrisak gudala, nakaradna scena, životinja umjesto čudovišta, itd. Jedna stvar koja odskače od ovog Shyamalanovog filma jest glazba koju je umjesto genijalnog Jamesa Newtona Howarda skladao prosječni Fernando Velázquez što je općenito gledano prava šteta.

Glumačka skupina sastoji se od mnoštva srednje poznatih imena, ali poznatih lica iz popularnih tv ili filmskih naslova. Niti jedno od njih nije imalo udarnih uloga, ali je prednost u tome što su igrali različite. Ovdje, strpani u mali prostor većinu filma, kao u Man from Earth, nizanje razgovora, emocija i fizičkih kontakata, pritom svaki sa svojim tajnama, tjera ih u stalnu interakciju u kojoj svi zajedno glume dobro. Niti jedan performans nije naročito upečatljiv, ali baš besprijekorno dobro prikazuju dramu i komiku podjednako. Za neke je moguće uočiti da su značajniji za radnju no drugi, no opet ne toliko da bismo bili sasvim sigurni u ishod. Radi se o tome da instinktivno iz njihovih postupaka pokušavamo iščitati u kome je problem od petorice – Loganu Marshallu Greenu, Jenny O’Hara, Bojani Novaković, Bokeemu Woodbineu ili Geoffreyu Arendu, ali njihova ponašanja, sukladno naravi, ipak uvijek iznova variraju čineći se kao da svi zajedno nisu krivi, a kamoli vrag. To ne radimo samo mi, već i osoblje Jacob Vargas i Matt Craven, te detektiv Bowen koji ih promatraju kroz oko kamere pa će u nekoliko momenata biti zanimljivo vidjeti kako oni, kao ni mi, nemaju pojma.

devil2No sasvim sigurno najveći problem filma jest trajanje. S obzirom na to koliko zapravo dugo treba da film krene „za stvarno“, trajanje od 80 minuta uvijek nekako kucka u pozadini, možda i zato što ga je zapravo ugodno gledati. Komad filma bit će zbrzan ostavljajući osjećaj nedostatka ili želje za još. Jasno, nekima će biti olakšanje. Nikako mu ne bi pomoglo da je bio kraći, ali da je imao pa i 10 minuta razvoja više, iako je komotno mogao imati i preko 100 minuta, ostavio bi bolji utisak. S obzirom na relativno jednostavnu temu priče gdje je radnja – gotovo – pa epizodna, sada već i krivnjom trajanja mnogi bi se složili da film i nije naročito vrijedan kina, posebno ako se sjetimo tv serijala Twilight Zone ili Night Gallery. Ali to je ipak pravi film i to nas, u neku ruku, vodi do stava o Shyamalanu.

Oni koji ga ne vole, i dalje ga neće voljeti. Oni koji su njegovi ljubitelji, bit će ugodno obradovani te će u filmu pronaći znatno više no što se na prvi pogled vidi. Većini bi ipak mogao biti dobar, ok, ugodno iznenađenje ili možda ništa posebno, ali gledljivo. S obzirom na to kakvo je stanje u kinima dulje vrijeme, vrijedi otići na Devil. Dobar je.