residentevilafterlife4.jpgPaul W.S. Anderson režirao je prvi film u seriji Resident Evil prema istoimenoj igri, a zatim za drugi i treći nastavak pisao scenarije. U Resident Evil: Afterlife vraća se redateljstvu kako bi zaokružio “svoj” rad. Film trenutno igra u kinima, a recenziju možete pročitati u ostatku teksta.

RESIDENT EVIL: AFTERLIFE (2010)

Redatelj: Paul W.S. Anderson
Scenarij: Paul W.S. Anderson
Glume: Milla Jovovic, Ali Larter, Kim Coates, Shawn Roberts, Spencer Locke, Wentworth Miller
R1R1R1

 

residentevilafterlife4.jpg

Paul W.S. Anderson režirao je prvi film u seriji Resident Evil prema istoimenoj igri, a zatim za drugi i treći nastavak pisao scenarije. U Resident Evil: Afterlife vraća se redateljstvu kako bi zaokružio “svoj” rad.

Četvrti dio brzinski nastavlja s događajima ondje gdje je treći stao. Svijet je pokorio virus koji pretvara ljude u zombije, a Alice (Milla Jovovich) pokušava pronaći način za spas ljudi. Film započinje tako da klonovi Alice pokušavaju u završnoj borbi ubiti Weskera (Shawn Roberts). Nakon sudara aviona u kojem su se borili prava Alice i Wesker, Alice izlazi sama. Priča se prebacuje nekoliko mjeseci kasnije, kada u razorenom svijetu Alice pokušava pronaći sigurnu zonu imenom “Arcadia”. Put je vodi u Los Angeles, grad potpuno ispunjen zombijima. Ondje će se Alice suočiti sa smrtonosnim ishodom virusa – no ovoga puta uz pomoć starih prijatelja.

resident-evil-4-after-life.jpg

Tri stvari u ovom uratku mogle bi rezati i probadati um gledatelja poput stakla. Moguće ih je zamijetiti u prvih dvadeset minuta radnje jer se scene uglavnom od njih sastoje. Kroz daljnji tijek filma te tri stvari naknadno produbljuju bol svaki puta kada se nanovo pojave. Čini se razumnim navesti ih prije ostalog. 

Prva od tih stvari su posve nerealne i veoma loše snimljene akcijske scene borbe. Za početak, za potrebe snimanja koristila se klasična užad kojom su se glumci – uglavnom Milla – kretali zrakom. Taj podatak nije pročitan, već su pokreti takvi da nam se može učiniti da naprosto vidimo flaks s kojeg vise. Pokreti koje likovi izvode graniče s lošom fizikom animiranih filmova za djecu B-kategorije iz 1990-ih. Kretnje glumaca naprosto izazivaju smijeh. Što naravno nisu krivi oni, već redatelj. Drugi problem kod scena jest zanemarivanje pozicije likova i suludo ignoriranje realnih mogućnosti scena. Po pitanju pozicije likova, Milla čini stvari koje praktički ne bi mogla učiniti niti u zadano vrijeme, niti na zadanom mjestu. Scene su isjeckane, snimane bez uzimanja prošlih scena u obzir, zbog čega je Milla, kao u pravim lošim filmovima, u stanju izazvati faktor prostora i vremena, podvlačeći ga pod kontrolu svog seksipila koji uglavnom dominira filmom.

Druga od tri stvari je naprosto nedodirljiva glupost koja se pojavljuje u istim akcijskim scenama. Bez previše riječi, primjerice, preživljavanje Mille u kokpitu nakon frontalnog sudara malog aviona i planine pri punoj brzini ili nakon bacanja ručne bombe u zatvorenom dizalu ili slobodan pad istog dizala.

Treća stvar koja u potpunosti uništava film jest bizarno velika količina slow motiona koji se javlja u svakoj akcijskoj sekvenci po nekoliko puta. Cijepa njihovu dinamiku. Svaka akcijska scena, kada se uvede slow motion, otprilike je scena kretanja metaka i ispadanja komadića propucanih mozgova uz rotaciju kamere. To masakriranje sekvenci elementima koje smo vidjeli još davne 1999. godine uz samohvalu vjerojatno znači da je Anderson konačno dobio dovoljno sredstava i opreme da isproba sve što su izmislili drugi redatelji 10 godina prije njega. To je zapravo u redu – samo je problem u tome što nije napravio niti dobar film, niti podigao tehnologiju na višu razinu, već je očito scene radio samo i jedino za sebe. Sam po sebi, film traje 84 minute. Kada bismo maknuli potpuno nepotreban slow motion i izbacili još pokoju nepotrebnu scenu, film zasigurno ne bi trajao dulje od 60 minuta. Posprdna činjenica je da su se autori filma hvalili kako su koristili kamere kojima je sniman Avatar. Kao da Cameronove kamere podižu redateljske sposobnosti.

resident-evil-afterlife-2.jpg

No s obzirom na to da je čitava reklama za film samo i jedino akcija, očekivao bi gledatelj da će upravo to i dobiti. Ali kako to već ide s filmovima koji padaju na svim poljima, tako je i ogroman dio filma lutanje praznim svijetom i bespotrebno razgovaranje, stoga je akcija u konačnici prisutna samo na početku i na kraju. Nuspojava toga je manjak inače dobrog elektronskog rock soundtracka koji je bio prepoznat kroz prošle nastavke. Općenito dobar komad filma, koliko već može za 60-minutni film, prođe u tišini.

Kao i u proteklim nastavcima, veselila je objava da će u filmu biti prisutan kultan lik iz Resident Evil serijala. Na stranu činjenica da se radi o Capcomovom kopiranju legendarnih čudovišta Silent Hilla, kultan se lik doista pojavi. No kao i u ovoljetnom Clash of the Titans ili Silent Hillu po pitanju Pyramid Heada, iščekivana borba je gotova prije nego je započela. Teško je bilo predvidjeti, no Resident Evil Afterlife je uspio biti dosadniji i besmisleniji od svog prethodnika.

Stoga, s obzirom na to da je Wesker fascinantno loša kopija Agenta Smitha iz Matrix serijala, filmu ne preostane ništa osim Mille Jovovich. Kao i uvijek, ljudima koji je smatraju lijepom je zadovoljstvo gledati je, pogotovo kada drži pištolje, no u ovom je nastavku moguće primijetiti forsiranje. Scene u kojima čitav film stane da bismo imali prilike čuti najblesavije moguće kratke rečenice ili poteze uz glumičin izraz nezainteresiranosti ili nadmoćnosti na licu. Prenemaganje, takoreći. Spoj Angeline Jolie u Lara Croft, Dakote Fanning u Push i scene Eowyn i zmaja iz Lord of the Rings – samo što se ovdje to proteže kroz čitav film.

Paul W.S. Anderson je do sada unakazio tri franšize – Predator, Alien i Resident Evil. Ljubitelji Mortal Kombata imaju tu sreću što mu nije palo na pamet raditi remake. U budućnosti će unakaziti još jednu omiljenu igru jer radi na naslovu Castlevania. Ovaj ne baš originalan, ili po tom pitanju kreativan, redatelj i scenarist može biti proglašen jednim od kraljeva B kategorije filmova. Samo, ove godine u kinima se našlo MNOGO takvih filmova, stoga, umjesto da se pogleda ovaj promašaj, pitanja za kontempliranje: Zašto redatelji dobiju 60 milijuna dolara za snimanje smeća; tko dopušta da se takvi redatelji probijaju do kino-platna; zašto ekranizacije nikad ne snimaju ljubitelji istoimenog naslova i gdje su nestali dobri filmovi?