last_airbender_poster.jpgOd sutra u hrvatskim kinima možete gledati 3D film Posljednji Airbender u režiji M. Nighta Shyamalana. Airbender se temelji na prvoj sezoni animirane serije Avatar: The Last Airbender. Pročitajte recenziju filma u ostatku teksta.

THE LAST AIRBENDER (2010)

Redatelj: M. Night Shyamalan
Scenarij: adaptirao M. Night Shyamalan, Michael Dante DiMartino i Bryan Konietzko (animirana serija)
Glume: Noah Ringer, Dev Patel, Nicola Peltz, Jackson Rathbone, Shaun Toub, Aasif Mandvi
R1R1R1

 

last-airbender1.jpg

Manoj Night Shyamalan, redatelj oko kojeg se lome koplja, neočekivano je odabrao tematiku popularnog anime serijala imenom “Avatar – The Last Airbender”, time u potpunosti odskočivši od svog redateljskog profila. No Airbender nije toliko dočekan radi adaptacije, koliko je dočekan kao instrument konačne odluke, za ili protiv Shyamalana. Stoga, valja vidjeti što je Shyamalan stvorio.

Last Airbender (eng. air= zrak, eng. bender= savijatelj) jest priča smještena u imaginaran, fantastični svijet ljudi, bića i duhova. Dimenzije svijeta podijeljene su na materijalnu i duhovnu. Čovječanstvo je podijeljeno na četiri društva: Nacija Vatre i njihovi firebenders, Kraljevstvo Zemlje i njihovi earthbenders, Nomadi Zraka i njihovi airbenders, te Plemena Vode i njihovi waterbenders. Svakim društvom dominira jedan od četiri elementa, a njihovi stanovnici mogu upravljati elementom koji im pripada. Koristeći borbene tehnike, preuzimaju kontrolu nad elementima i koriste ih u konstruktivno-destruktivne svrhe. U čitavom čovječanstvu, postoji uvijek samo jedan čovjek – Avatar, koji može upravljati svim elementima. Avatar posjeduje neviđene sposobnosti i poveznica je između dvije dimenzije, te služi kao održavatelj reda među društvima. Radnja u Last Airbenderu konkretno započinje pojavom Avatara u doba sukobljenih društava, nakon što istog nije bilo kroz stotinu godina. Dva pripadnika Plemena Voda – Sokka (Jackson Rathbone) i Katara (Nicola Peltz) nailaze na zamrznutog Avatara Aanga (Noah Ringer) i odlučuju mu pomoći u njegovoj namjeri da zaustavi Naciju Vatre koja je osvojila i pokorila većinu naroda, ali prije toga mora ovladati ostalim elementima i izbjeći princa Nacije Vatre – Zuka (Dev Patel), koji ga traži s namjerom da ga eliminira.

last_airbender_1a.jpg

Tijek radnje prepun je praznina u priči. Gledatelji upoznati sa serijalom primijetit će promjene i prilagodbu koja kreativno i tehnički narušava radnju, a gledatelji kojima je serijal stran bit će dugotrajno izloženi nejasnim zbivanjima. Svijet Airbendera činit će se privlačnim, ali bi film u konačnici trebao donijeti osjećaj nedorečenosti, neistraženosti i nerazvijenosti ideje. Međutim, oba gledateljstva uočit će naivno jednostavna rješenja za bezizlazne situacije, kao i niz situacija u kojima njihov temelj uopće ne drži vodu. Trogodišnje dijete posumnjalo bi u valjanost nekih postavki radnje namijenjene primicanju Aanga uspjehu. Bez obzira na to što i sam anime ima određene pripovjedačke propuste, nije bilo nužno da ih Shyamalan produbi. No problem leži u tome što je Shyamalan već imao beskonačan materijal za stvaranje adaptacije, pa je njegov jedini posao trebao biti dobro pripremiti scenarij i zasukati rukave, što on nije učinio. S druge strane, sasvim je očito da nije pokušao okrenuti serijal u novom smjeru pa je dobro pitanje je li, kao i svi ostali redatelji adaptacija, uopće pročitao serijal, ili gaji li uopće barem nekakve simpatije prema njemu. 

last-airbender3.jpg

No najveći problem ne leži u radnji. Naivnost radnje i propusti u pričanju postanu nevažni spram mogućih jačih točaka – dijaloga, glume, atmosfere, pa i efekata. Baš poput Legiona, jedan od najgorih izlazaka na kino-platno, Airbender pada u svim aspektima. 

Shyamalanov odabir glumaca već i prije samog snimanja izazvao je negodovanja. Na stranu izmjene rasnih pripadnosti i nepotrebnih komentara oko toga, radi se o nizu nepoznatih (izuzev Deva Patela poznatog kao milijunaša s ulice), slabo kompetentnih imena. Ključna uloga dana je dječaku koji nikada prije nije glumio, igdje. S obzirom na to koliko je Shyamalan malo tražio od glumaca u svom prošlom filmu – The Happening – bio je predviđen horror ishod, ali se ovako lošoj glumi ni najveći skeptici nisu mogli nadati. Četiri glavna lica ne mogu odglumiti niti jednu scenu niti uvjerljivo izreći ijednu rečenicu dijaloga, stoga se čini uzalud spominjati pristojne performanse sporednih uloga – tih nekoliko minuta sveukupno. 

Noah Ringer bez imalo emocija izbacuje mlake grimase i ispaljuje svoje linije teksta bez ikakvog osjećaja za prirodnost razgovora. Njegov lik Aang uopće ne djeluje zahvaćen zahtjevnom ulogom u svijetu i teškom sudbinom koja ga je obuhvatila, već se više čini kao dijete odlutalih misli koje se igra u pijesku. No tek fascinira činjenica da djeluje kao da se nalazi u studiju pred zelenim platnom, dok je zapravo bio sniman u stvarnom okruženju. 

last-airbender2.jpg

Na njegov uvjerljivo najgori performans dolazi Dev Patel, čiji lik Zuko iz nejasnog razloga urla čitav film dok govori, a dok šuti isprazno, sablažnjivo gleda u štogod se već pojavi ispred njega. Kroz Zuka je trebao biti prikazan unutarnji konflikt između izvršavanja očeve želje i slušanja vlastitog srca, ali je metoda promašena. Aang i Zuko trebali su imati odnos, međutim Shyamalan ih je izmasakrirao. Nicola Peltz i njena Katara neće ostati ni po čemu zapamćene osim, čini se, po rigidnom čitanju teksta s blesimetra, a Rathbone, najpristojniji od četvero, nema nikakvu konkretnu, opipljivu funkciju u filmu. No i da ima, čemu, kada je sve što učine naprosto svrsi neshodno?

Njihovu očajnu predstavu na leđima nosi potpuno bezvrijedan dijalog amatera osnovne škole (ili hrvatskih sapunica) kroz primjenu protumetode jednog od osnovnih pravila snimanja. Umjesto da pokaže, Shyamalan gledatelju o svemu govori. Tako smo s pola priče o svijetu bendera upoznati uvodnim bijelim tekstom na crnom ekranu, doduše nakon Karate Kid predstavljanja filma (?). I dok je njegov sličan takav uvod iz Lady in the Water imao svoju savršenu ulogu, kao i nježno informiranje u Unbreakable, ovdje je to naprosto izbacivanje viška konstruktivnog posla s leđa. Pritom, ponovno iz nejasnih namjera, Katara služi kao narator u uvodu, te nekoliko puta kasnije. U posljednje vrijeme izlazi mnoštvo filmova koji u samom uvodu pričaju zbivanje (npr. Clash of the Titans, Avatar, Push ili Sorcerer’s Apprentice), no u njihovom slučaju govor je popraćen vizualnim zbivanjem. Neobična je pojava i rezanje sudionika u sceni. Većinu vremena družbe koje razgovaraju iscijepane su, odrezane iz kadra ili pak glumci govore, a da ih se u kadru uopće ni ne vidi.

the-last-airbender-2.jpg

Šlag na torti jest ubrzana, neplanirana konverzija 2D filma u 3D, zbog čega inače solidni efekti i oku ugodna okolina izgledaju bezvezno, a gledatelja koštaju više. Ne valja se zavarati, Airbender gotovo uopće nema borbene koreografije ili zanimljivih akcijskih sekvenci. U istoj maniri, moderne mogućnosti CGI animacija nisu ni približno iskorištene, stoga je uopće teško shvatiti što je Shyamalan s ovim filmom pokušavao i kakva je to bila motivacija. Jedine dvije svijetle točka filma jesu glazba velikog Jamesa Newtona Howarda i dizajn Phillipa Messine koji je mjesta radnje učinio spojem kulturnih sredina i svjetskih čuda poznatog nam našeg svijeta.

Svijet bendera u anime tv serijalu/mangi veoma je opširan i pažljivo satkan kroz više godina marljivog rada. Njegova radnja prostire se naširoko, a njegova adaptacija trebala je biti epskih razmjera da bi uopće mogla biti ozbiljno shvaćena. Međutim, prilično rano postane jasno kako je ovakav projekt preširok za Shyamalanove nazore. Svi njegovi protekli filmovi (te nadolazeći Devil) bavili su se jednim događanjem na manjem prostoru s malenim brojem međusobno povezanih likova osobnih agenda. U Airbenderu, Shyamalan epske proporcije ovakve priče sažima u vlastiti klasičan format, što prema uređenju radnje, što prema formatu trajanja.

the-last-airbender-3.jpg
Bez previše razmišljanja, s obzirom na to što je Shyamalan prezentirao, Last Airbender je neuspjeh, jedan od najlošijih kino-filmova posljednje dekade i jedna od najlošijih adaptacija nekog naslova. Nekoć očaravajući redatelj potonuo je skoro do dna. No, barem za fanove, ima priliku iskupiti se u Devilu, svom prirodnom okruženju, a ljubitelji uništenog Airbendera morat će pričekati.