kako-izdresirati-zmaja.jpgPročitajte recenziju zabavnog 3-D animiranog filma o vikinškom dječaku i njegovom zmaju.

HOW TO TRAIN YOUR DRAGON (2010)

Redatelj: Chris Sanders, Dean DeBlois
Scenarij: Adam F. Goldberg, Peter Tolan, Chris Sanders, Dean Deblois, Cressida Cowell (roman)
Glume: Jay Baruchel, Gerald Butler, Christopher Mintz-Plasse, Jonah Hill, America Ferrera
G1G1G1

 

how-to-train-your-dragon-1.jpg

Od redatelja zanimljivog animiranog filma Lilo & Stitch Deana DeBloisa i koredatelja Chrisa Sandersa, koji je uz Lilo & Stitch pisao scenarij i priču za Disneyevog Lion Kinga, Aladdina, Beauty and the Beast i Mulan, dolazi obiteljski animirani film najavljivan kao jedan od najboljih od izlaska Spielbergovog E.T.-a.

U povijesno doba na europskom sjeveru na otoku Berk postoji vikinško pleme koje stoljećima ima poseban odnos sa zmajevima. Već generacijama, međusobno gotovo krvničkom zakletvom, ratuju i ubijaju se. Borbe sa zmajevima postale su svojevrsna čast. Sin poglavice plemena, imenom Hiccup (Štucko), iako viking, ne dijeli previše toga vikinškog u sebi, ali se ocu i plemenu želi pokazati ubijanjem zmaja. Inventivan je, stoga ga drže u kovačnici zaokupljenog poslom i na sigurnom. U nizu napada na selo prilikom kojih zmajevi otimaju hranu, Hiccup uvijek iznova pokušava oboriti jednog. Ovog puta doista uspjeva, ali mu nitko ne vjeruje. Dan kasnije, nailazi na oborenog zmaja i kreće ga ubiti, no ne nalazi dovoljno motiva i umjesto da ga ubije, oslobađa ga. U tom momentu, sudbina vikinga i zmajeva kreće putem koji će ih u potpunosti izmijeniti.

Izvornim naslovom «How to Train Your Dragon» upućeno je da je namijenjen mlađem uzrastu. Međutim, ako pogledamo tko je autor priče i scenarija, zaslužan za dirljive klasike Disneyevog zlatnog doba, moguće je zaključiti da sama priča i radnja u sebi ima profinjenost i inteligenciju, nudeći sadržaj podoban za sve dobne skupine. Posjeduje sve potrebne aspekte i elemente koji će uvući najmlađe i intrigirati mlađe gledatelje, bilo šarenilom i akcijom ili samim zmajevima i humorom, ali i detalje i dovoljnu misaonu dubinu da nije dosadan, naivan ili glup starijim gledateljima.

how-to-train-your-dragon-2.jpg

Ispunjen je humorom koji je za svaku pohvalu. Nema niti jedne prizemne šale o ljudskim tjelesnim slabostima ili izlučevinama, niti jedne šale koja vuče na seksualnost i niti jednog ikakvog mogućeg «miga» o rasi, spolu, naciji, vjeri ili bilo čemu takvome što se posljednjih desetljeća aktivno pojavljuje i što bi neizravno moglo uvrijediti gledatelja. Bez predrasuda ili skrivenih motiva, humor je temeljen na komičnim skečevima, pokretima tijela, šaljivim situacijama, zafrkantskim prijateljsko-obiteljskim podbadanjima i nonšalantnosti. Ugodno sjeda u svakoj situaciji filma. Umjesto ismijavanja, budi jedno opće veselje pojedinca i dobru atmosferu u samoj kino-dvorani ili društvu.

Iako neke od premisa filma i akcije koje se odvijaju jesu štogod destruktivne, nema vulgarnih, krvavih ili suviše sirovih scena da bi zasmetao najmlađima, pogotovo zato što su ljudski karakteri kao i zmajevi, komičnog ili slatkastog dizajna. Dovoljno je dinamičan i pun zbivanja za ostale i nema suviše dugih scena u kojima se može osjetiti stagnacija toka, već je uvijek dovoljno živahan da zadržava interes. Počinje i završava dugim i imersivnim akcijskim sekvencama, a između njih se periodično naizmjence smjenjuju kratki mirni i kratki akcijski dijelovi koji pak variraju u svojoj vlastitoj dinamici. Načelno stariji gledatelji mogu predvidjeti periode zbivanja, ali zato na scenu stupaju simpatični likovi i njihov odnos koji obogaćuje inače staru priču. Također, film ima barem jedan scenaristički detalj koji će ih svakako iznenaditi.

how-to-train-your-dragon-3.jpg

Animacija je uistinu kvalitetna. Likovi su životni, pokreti i grimase britke, uvjerljive i izvlače šaljivu namjeru. Ne čine se umjetnima. Površine objekata nisu previše realistične da bi vukle na realni film, ali nisu niti «mutne» ili jednobojne, jednostavne, samo «pokrivene» teksturom ili bojom. Specijalni efekti u animaciji i prirodne pojave poput maglice, oblaka ili munja na zavidnoj su razini, najboljoj do sada unutar animiranog filma što se tiče CGI animacije i gotovo najbolje općenito u žanru te tehnike. Posebno voda i vatra. Fantastičnih su boja, teksture i bistrine, kao uostalom i svi ostali elementi poput planina, flore ili vikinških brada. Važno je znati da je «How to Train Your Dragon» doista bio namijenjen kao 3D naslov, stoga je 3D u njemu besprijekorno odrađen, za razliku od primjerice nedavnog izlaska Clash of the Titans u kojem je 3D naknadno dodan radi zarade. Valja imati na umu da i ovaj film ne postoji tek radi 3D-a, pa s tom novom dimenzijom u ovom se slučaju na samom filmu baš ništa ne gubi. Dapače, neke od izvanrednih 3D scena jednako su izvanredne u 2D-u. Iskreno, ne valja previše posebno naglasiti da je u ovom filmu akcija briljant.

Sve to lijepo upakirano zajedno ne bi vrijedilo da u «How to Train Your Dragon» nema dobrih likova i pametnih misli. U osnovi su likovi raspoređeni standardno i pokrivaju širi i najčešći splet odnosa. Nenadmašni legendarni poglavica koji ima sina bez majke, glavnog lika, koji ne odgovara okolini niti svome ocu, ali posjeduje osebujne sposobnosti zbog kojih kasnije djeluje jednako (ili više) vrijedno, zaljubljen je u nedohvatljivu djevojku, nekoliko sporednih stereotipnih likova (blizanci koji se međusobno svađaju i nadopunjuju, jedan «bully», jedan «geek»…) koji služe kao izvor humora, isprva zadirkuju glavnog lika, a zatim ga slijede, jedan lik velike vrijednosti u društvu koji «čuva» glavnog lika, itd. Većina sporednih likova, uključujući i djevojku Astrid koju Hiccup pokušava osvojiti, nije previše razrađena, ali je zato posebno njegovan naglasak na Hiccupu, njegovu ocu Stoicku i zmaju Toothlessu (Bezubica) s kojim se Hiccup sprijatelji. Tijekom filma se među njima stvore tri zavisna odnosa. Otac – sin, sin – zmaj, zmaj – otac. U osnovi su Hiccup i Stoick također stereotipni likovi u dobro poznatom procesu izmjene emocija i stanja, ali su kroz zajedničke (pa i individualne) filmske scene dobro prezentirani. Niti je otac potpuna silina, niti je Hiccup potpuni promašaj. Što zbog inače veoma dovitljivog, perolakog dijaloga, a što zbog pridanih scena i tjelesnog dizajna, karakter i odnosi koji bi inače mogli biti dosadni produbljeni su dovoljno da njihova pojava na ekranu ima smisla. Ali prije svega zabavljaju. Toothless je pak vjerojatno novi omiljeni ljubimac publike. Dizajn Toothlessa uglavnom je preuzet iz Lilo & Stitch, prepoznatljiv, ali autentičan. Kao i Stitch, Toothless također može biti istovremeno i opasan i sladak. Iako su zmajevi vizualno pristupačni i simpatični, oni unutar filma zadržavaju svoju divlju, životinjsku stranu i ne gubi se osjećaj „zmajstva“. Kao plus, neke od priželjkujućih zmajskih karakteristika poput glasanja nisu „deformirali“ u nešto djetinjasto, već svojom prezentacijom doista nalikuju klasičnom razumijevanju zmajeva. Toothless je u „How to Train Your Dragon“ zapravo osobnost psa i druženje sa psom preneseno u zmaja. To uspješno funkcionira i prvenstveno iz razloga što zmaj nikad ne prelazi svoje životinjske granice i ostaje unutar instinkta. Ne ponaša se kao nešto što bi se moglo pripisati čovjeku, stoga se u gledatelju može stvoriti osjećaj povezivanja s drugim, fascinantnim bićem. Zbog toga je Toothless genijalno osmišljen, iako jednostavan.

how-to-train-your-dragon-4.jpg

Izuzev odnosa ljudi i drugih bića, film suptilno odašilje nekoliko moralno-odgojnih poruka koje nisu nametnute u filmu. Poanta filma je zabava u kojoj se pojavljuje i pokoja vrijedna misao. Tako će, primjerice, sasvim lagano poduprijeti zamisao da „budemo što jesmo“, a ne pokušavamo biti nešto drugo, ili će ukazati na to da svatko od nas posjeduje jednako vrijedne, iako različite, sposobnosti. Osim toga, u filmu ne postoji niti jedan negativac. Jedno biće moglo bi imati negativne konotacije, ali će još uvijek ostati jasno da je ono samo takva zvijer i ništa više od toga, pa tako film u potpunosti izbjegava buđenje kakvog osjećaja mržnje ili antipatičnosti. Možda je konačna i najvažnija misao važnost elementa znanja i tolerancije i pitanje o tome što sve radimo samo zato što nismo pokušali saznati više. Film vjerodostojno ukazuje koliko i najmanja nepoznata činjenica može promijeniti viđenje, stoga ukoliko vlada skeptičnost prema ovom srčanom uratku, valjalo bi posjetiti kino i pogledati ga. Iskreno mišljenje je da će svatko biti zadovoljan s ovim filmskim iskustvom kojeg obogaćuje srčana, prekrasno komponirana glazba kreativnog Johna Powella.