the_host_film_poster.jpgPročitajte recenziju korejskog horor trilera “Gwoemol”, u zapadnom svijetu poznatijem pod imenom “The Host”.

GWOEMUL – THE HOST (2006)
Redatelj: Bong Joon-ho
Scenarij: Baek Chul-hyun, Bong Joon-ho
Glume: Song Kang-ho, Byeon Hee-bong, Park Hae-il, Bae Doona

the_host_film_poster.jpg

G1G1G1

 

Stvoren u rukama afirmiranog korejskog redatelja Joon-ho Bonga, Host (Korejski „Gwoemul“ što znači „čudovište“) je dvosatna kompozicija trilera, drame i horrora obogaćena karakterističnom komikom i suptilnim elementima SF-a i fantazije koja prije svega nadilazi okvire u koje je stavljen. Nametnute premise „čudovište ubija ljude“, Gwoemul je savršen primjer djela kojeg se unaprijed procijenjuje kao nedjeljnu večernju razbibrigu. U njegovom slučaju, zabluda bi mogla gledatelja koštati neprocjenjivog zadovoljstva kao što je to bio slučaj s Panovim labirintom ili Ženom iz vode za koje se također, iz bilo kojeg razloga, mislilo da se radi o nečemu sasvim drugom. Što, onda, jest?

U Seulu pod mostom na rijeci Han pojavilo se nepoznato biće. Uskoro izlazi na obalu i napada posjetitelje parka stvarajući kaos. U blizini se nalazi dućan-kuća u kojoj živi obitelj Park: djed Hie-bong, njegov sin Gang-du i Gang-duova kćer Hyun-seo, povezani još s Gang-duovom sestrom Nam-li koja je na dan napada na natjecanju iz streličarstva i Gang-duovim bratom Nam-joo koji prisustvuje danu roditelja u Hyun-seoinoj školi. Pod slučajnim okolnostima upleteni su u kontakt s bićem tijekom napada u kojem biće uzima Gang-duovu kćer. Seul biva stavljen pod karantenu, a obitelj Park okuplja se oplakujući Hyun-seo. Ispostavlja se da je biće domaćin nepoznatog virusa koji se širi poput SARS-a i njegovo pojavljivanje postaje problem na internacionalnoj razini. Hie-bong odlučit će se individualno obračunati s bićem kako bi osvetio ubijenu unuku, no istu noć Hyun-seo navodno naziva Gang-dua. Uvjereni da je Hyun-seo živa, obitelj je nastoji spasiti usput se pokušavajući izvući iz ralja društva, a Gang-duu je bijeg dodatno otežan činjenicom da ga se smatra zaraženim – dakle – opasnim.

the_host_002.jpg

Ne suviše zanimljiv uvod koji pokazuje kako je do nastanka bića došlo stvara neugodan osjećaj nesuvisle priče i ide u prilog pretpostavci o kopiji Godzille. Viđenje filma počinje se drastično mijenjati pri upoznavanju likova i s početkom prvog poglavlja. Uz sve ono što su redatelj Joon-ho Bong i pomoćni scenaristi Chul-Hyun Baek i Won-jun Ha ukomponirali u ovo djelo, ideja da se u filmu radi o čudovištu postaje pukom neistinom. Kada bismo ipak Gwoemul sveli na film o čudovištu, tada su svi oni redovito potisnuti elementi, poput karakterizacije, dijaloga ili umjetničkog izražaja, razrađeni do takve razine da nadilaze okvire razbibrige i čine Gwoemul jedinstvenim filmom „o čudovištu“. Toj jedinstvenosti pomaže što je Bong izbjegao bilo kakva osnovna pravila snimanja „takvih“ filmova. Umjesto mamljenja publike i lažnog izazivanja, Bong čini obrat. Film počinje pojavljivanjem bića i zatim ga premješta u drugi plan, omogućujući klesanje punoće preostalih elemenata. Ono je katalizator radnje i prvi pokretač, ali njegova uloga ne zalazi dublje u konstrukciju priče.
Uvjerljivo najbliži legendarnom Alienu, gwoemul nije površno izrađen. Poput „savršenog“ Aliena, istovremeno zvijer i inteligentno biće koje ima svoju narav, navike, svrhovit tjelesni oblik i sposobnosti, zajedno sa slabostima, tako i gwoemulovo tijelo i ponašanje prije svega ima svoje funkcije koje proizlaze iz adaptacije okolini i načinu prehranjivanja, a uz to ono nikad ne djeluje „dominantno“ ili „pakosno“, već posjeduje strah od nepoznatnog, neprilagođenost i nesavršenost. Izrađen je CGI tehnologijom koja bi za današnje standardne bila zastarjela, no svejedno je dovoljno dobra da ne smeta životnosti bića i općenito doživljaju filma.

host_1-2.jpg

Najsnažnija strana ovog djela su likovi, karakterizacija i njihov pamtljiv utisak kroz glumu. Nositelji filma – obitelj Park – disfunkcionalna je obitelj. U stilu moderne crne komike, američki pandan možemo pronaći u filmu „Little Miss Sunshine“. Da se radi o vješto ukomponiranim likovima ukazuje tijek radnje u kojem njihove karakteristike i prošlost dolaze na vidjelo potpuno suptilno i bez imalo nametanja kao ključne u svakoj pojedinoj sceni, a da bi se radilo o slojevitim likova, pomažu pažljivo raspoređeni činovi koji su fokusirani na njihove odnose i osobnosti, općenito približavajući ih kroz opširan niz od komičnih do tragičnih scena. Drugačiji je pristup očit tim više što njihove pozitivne strane gotovo uopće ne dolaze na vidjelo, već su nam tek naslućene i čine razliku u onim kritičnim, stresnim životnim situacijama u kojima se razotkrije istina ljudskog lica. Gang-du Park, naizgled zaostao, nespretan i djetinjast, naći će u nizu situacija u kojima nastoji učiniti ono što misli da bi trebao, svjestan vlastite ograničenosti. Površinski konceptualno sličan popularnim likovima Samu iz „I am Sam“ i Forrestu iz „Forrest Gump“, Gang-du se od njih drastično razlikuje koliko i korejski/azijski film od američkog. Uspoređujući ih, nemoguće je ne opipati Gang-duovu resku osebujnost, no valjalo bi ipak napomenuti ključnu razliku – ono što je sputanost pod okriljem nižeg IQ-a oformirana kao njihova ultimativna prednost u svijetu u kojem beskompromisno uspjevaju, u Gang-dua je suprotno – 
ono je njegov objektivan hendikep zbog kojeg ne uspjeva, s kojim je u neprestanoj borbi i koji mu tek u nekoliko slučajeva donese prednost, karmički nadomjestak za vlastite pogreške. Kao jedan od najljepše oblikovanih karaktera filmske povijesti, on će kroz dramatične, tragične situacije glumom razotkriti spektar iskrenih emocija – kako svojih, tako i naših. Djed Hie-bong, braća Nam-li i Nam-joo te Hyun-seo pomažu stvoriti čvrst lanac antiheroja, od čega na važnosti u prvom dijelu filma dobivaju Hie-bong i Nam-li, a u drugom dijelu Nam-joo i Hyun-seo. U vrhuncu filma njihove se pomno izrađene uloge preklapaju. Gwoemul je dovoljno različit i od samog azijskog filma i time pristupačniji onom djelu gledateljstva koje je možda naučeno na hollywoodski stil. Redatelj je izbjegao azijski karakteristične „željezne“, spore i psihološke jednako kao i komički sirove scene. Našao je tu teško uhvatljivu zlatnu sredinu i pritom stvorio nekoliko potencijalno srcu i prsima najtežih scena koje možemo doživjeti.

host33.jpg

Ispunjena obratima i uvijek novim elementima, priča se rasmjerava na nekoliko razina u i bavi se sferom obitelji kroz dramu i sferom politike kroz triler, nošeni spontanom komikom i osvetničkim motivima. U najmanju ruku, Gwoemul ima za svakog ponešto kroz umjetnički izričaj; ideja i poruka ponad puke zabave koju nudi. Uz zanimljive akcijske sekvence puno je vremena ostavljeno dramskim elementima koji produbljuju kako same korijene priče, tako i utisak na gledatelja. Film indirektno kritizira političke metode postupanja i teorije zavjere, internacionalne odnose, bavi se ljudskom paranojom i neznanjem, obiteljskim vrijednostima, unutarnjim osobnim konfliktima i kao šećer na kraju, nesebičnošću. Radnja koja bi učinila film apsurdno teškim ublažuju potpuno nepredvidljivi crnokomedijaški skečevi. U naravi prirodni, nenametljivi su i djeluju dvojako: razvedre gledatelja i pogoduju razvitku sjetne strane filma koja uglavnom prevladava. 

the-host-8.jpg

Uz dualnost i kontraste, općoj atmosferi filma pridonosi monsunsko nevrijeme i hladno okruženje rijeke koji emotivno i kompozicijski važne dijelove radnje intenziviraju, ali ono što pobuđuje pritajeno uživljavanje jest orkestralna glazba Byung-woo Leeja i izmjena s tišinom. Lee i Bong nisu se povukli za modernim skladanjem koje služi atmosferi filma i mora imati svoju vezu s onim što se izvanjski vidi na platnu, nego klasičnim izričajem izvlače note sudbine i osjećaja likova, dajući taj intenzitet onomu „unutra“, poput starih skladbi velikih umjetnika. Nalik Kubricku, obogaćuje izričaj, stvara scene potentnijima, ali istovremeno čini gledatelja osjetilnijim na mnoge elemente kadrova koji su vrijedni pažnje, posebno tijekom egzekucije posljednje borbe.
Poput mnogih zanemarenih filmova izmiješanih žanrova koji pritom nisu „money-maker“ filmovi, niti se daju okarakterizirati kao blockbuster, specifični radovi koji klasičan film podbadaju pojavom SF i fantazijskih motiva, Gwoemul obitava u sjeni kao sui generis remek-djelo filmske umjetnosti čija će vrijednost s odmakom vremena neoborivo rasti.