kavezov_pomocnik-100.jpgDisney s Johnom Turteltaubom (National Treasure, Instinct) donosi još jedan film za širu publiku u nizu.

THE SORCERERS APPRENTICE (2010)

Redatelj: Jon Turteltaub
Scenarij: Matt Lopez, Lawrence Konner, Mark Rosenthal
Glume: Nicolaas Cage, Jay Baruchel, Alfred Molina, Monica Bellucci, Teresa Palmer

R1Rg1Rg1

 

the_sorcerers_apprentice_001.jpg

Disney s Johnom Turteltaubom (National Treasure, Instinct) donosi još jedan film za širu publiku u nizu.

Balthazar Blake (Nicholas Cage) je ekspert čarobnjak iz osmog stoljeća koji u svojoj potrazi za nasljednikom susreće Davea Stutlera (Jay Baruchel) u suvremenom Manhattanu. Blake vuče rivalstvo s Maximom Horvathom (Alfred Molina), zlim čarobnjakom koji je u osmom stoljeću prevario njihova učitelja, najmoćnijeg čarobnjaka Merlina (James A. Stephens), za prevlast udruživši se s čarobnicom Morganom Le Fey (Alice Krige), Merlinovom smrtnom neprijateljicom. Međutim, Blake o tome ne progovara Daveu, već ga uvlači u svijet čarobnjaštva koji će ga istovremeno oduševiti, ali i zabrinuti. Zajedno, Blake i Dave pokušat će okončati tisućljetni sukob i spriječiti Morganu u njenom nastojanju da preuzme svijet, no nastojanja će im uz Horvatha i njegovog pomoćnika Drakea Stonea (Toby Kebbell) otežati i ljubavne zavrzlame.
sa7-jankz.jpgNa stranu odabrano ruho fantazije i čarobnjaštva, Sorcerer’s Apprentice je još jedan film o zbunjenom, neprimjetnom mladiću koji će stupiti u kontakt s fantastičnim svijetom i dobiti moći koje će mu omogućiti stvoriti samopouzdanje, osvojiti ženu svojih snova i spasiti svijet od ultimativnog zla. Radi se o isklišejiziranoj osnovnoj premisi, jest, no film je u svojoj potpunosti skup beskonačno prežvakanih uloga, dosjetki, zapleta, karakterizacija, obrata, trikova, glazbe, motivacija, pa i scenografije. Moglo bi se reći da je oformirao klišejizam, doveo upotrebu prežvakanog i provjerenog na višu razinu, budući da je isto obuhvatio na toliko različitih polja, iz scene u scenu uspješno neiznenađujući svojim sadržajem. Scenarij je pisalo pet osoba, uz dodatno nadgledništvo. Ta činjenica znači dvije stvari: da petero ljudi nije moglo smisliti nešto originalno, odnosno da je pet ljudi uspjelo satkati sve do sada viđeno u jedno klupko.

Rigoroznijem gledatelju bit će nemaštovit i dosadan, ali mnogima bi mogao biti ono što Disneyju najlakše ide – perolaka zabava, odmor za mozak, obiteljski film, popcorn film za društvo i slično. Ton filma mijenja se od blago uvrnutog preko kakvog trash filma do atmosfere Shreka. Svako malo u scenama izviri pošalica ili vic modernog štiha zbog čega je film veseo, nekad nježno pomaknut, pa čak i bezazlen. Da se sama radnja nije planirala ozbiljnije dizajnirati dokazuje veoma površno rješavanje bezizlaznih situacija, od čega se većina uglavnom sastoji od Blakeove intervencije u zadnji čas. Dapače, uzimajući to u obzir, postaje jasno da čitava priča filma uopće ne drži vodu. Niti prošlost radnje s kojom smo supersoničnom brzinom upoznati na početku filma, niti aktivna radnja. Dodatnu dubinu filma scenaristi su postigli unošenjem ljubavnih klišeja, tako čineći površne motivacije likova nešto smislenijima, ali istovremeno banalizirajući ostalo. Ukratko, sve je to ljubav.
sa9-jankz.jpgDrugi aspekt zbog kojeg film djeluje bolji no što jest su Nicholas Cage i Alfred Molina. Cage se uspijeva nadići iz svojih patničkih uloga u dovoljno navrata da vjerujemo kako ne gledamo Cagea nego Blakea, a Molina, kao i obično, stvara životnog, autoritativnog lika, pravog modernog negativca. Zao, ali ne sasvim, opasan, ali sa stilom. Kada ih se malo odmjeri, teško je odabrati kome se prikloniti. Cageu je na filmu pridružen nespretan, izgubljen mladac. Baruchel dobro prezentira zbunjenog štreberka snažnog srca i zatajenih potencijala, no s obzirom na mnoštvo takvih likova posljednje vrijeme, neće pobrati neke posebne simpatije. Njegov ekvivalent pod vodstvom Moline jest Toby Kebbell, pripadnik zlih čarobnjaka, dakle opaljeni gotičar. No kao i svi odnosi u filmu, ne osjeća se neko posebno rivalstvo među njima, već su više kao slučajno suprotstavljeni pijuni njihovih učitelja. U maniri klišejizma, ženske uloge su ujedino najmanje i gotovo u potpunosti nebitne, funkcionirajući kao materijal za motivaciju i komplikacije. Ne valja se zavaravati, razlozi zla u ovom filmu ne postoje. Zli čarobnjaci žele pokoriti svijet zato što su zli, a zli su jer žele pokoriti svijet.

Treća prednost filma su specijalni efekti i borbe u kojima likovi naočigled uživaju, bez obzira što se čini da je većina magija smrtno opasna. Najjednostavije bi se dale opisati kao kombinacija filmova Push i Last Airbender. Upravljanje elementima, predmetima, iluzijama kroz interesantnu upotrebu CGI animacija i nezaobilazan dašak humora. Čarobnjaštvo u punom zamahu, pa opet dovoljno simpatično i udaljeno od realnosti onoga što fantazijska magija zapravo jest. Dalo bi se usporediti s tipičnim maštanjem o bacanju magija i proživljavanju opasnih događaja bez da se išta opasno zapravo i dogodi.

Stoga, film je akcijska komedija koja elemente fantastičnosti upotrebljava kao katalizator radnje i izvor šala. Neozbiljan sadržaj, neozbiljan odnos prema sadržaju. Pa opet, kako je to Disney, potrudili su se dočarati jednu maštariju i od nje napraviti zabavan film.