alice-in-wonderland-mv08.jpgFilm prema istoimenom djelu Lewisa Carrolla priča je o zapanjujućem, ludom i živahnom svijetu djevojčice Alice u kojemu rijetko što ima smisla.

ALICE IN WONDERLAND (1951)
Redatelji:
Clyde Geronimi, Wilfred Jackson, Hamilton Luske
Pisci: Lewis Carroll (knjiga), Winston Hibler
Ted Sears,Bill Peet i drugi (film)
Glumci:  Kathryn Beaumont, Ed Wynn, Richard Haydn

alice-in-wonderland-mv08.jpgFilm prema istoimenom djelu Lewisa Carrolla priča je o zapanjujućem, ludom i živahnom svijetu djevojčice Alice u kojemu rijetko što ima smisla. Prepun šarenih likova, neobičnih bića, krajolika i zbivanja, ovaj uradak pruža neopisivo zadovoljstvo upravo zbog činjenice što je dinamičan i nije kompliciran, ne pretjeruje se s opisima, detaljnim upoznavanjem likova i ostalim stvarima koje idu rame uz rame sa nekim dosadnim štivom.

Izašao je 1951. godine, no gledajući film, i to više od 50 godina kasnije, on šalje iste vibracije kao i tada, i danas uveseljava djecu diljem svijeta. Kao što sama riječ kaže, Wonderland- Zemlja čudesa, nikako nije dio ozbiljnog svijeta odraslih. To je jedna mala oaza, mjesto na koje svi mi bježimo kako bi se ogradili od sive svakodnevice. Iznimka nije bila ni znatiželjna Alice, koja je u Zemlju čudesa slučajno dospjela slijedeći nespretnog i nervoznog Bijelog zeca, čija je uzrečica tijekom cijelog filma bila: ”I’m late! I’m late!” Pa tko ne bi potrčao za tako simpatičnim bićem? Naravno, novootkriveni svijet oduševio je djevojčicu, te je ona polako počela otkrivati sve njegove zakutke i sva njegova stvorenja. Kako se fabula razvija, upoznajemo mnoštvo likova, a svi su oni luckasti na svoj način.

alice-in-wonderland-mv03.jpgKao u mnogim dječjim pričama, i ovdje se javlja spoznaja da ne bismo kroz život i toliko nam poznate svakodnevne probleme trebali prolaziti sami i da svatko od nas treba imati prijatelja i ljude oko sebe koji će se pobrinuti da uvijek hodamo s osmijehom na licu, koliko god nam teško bilo.

Ovaj Disneyev crtani film jedno je od njihovih najboljih postignuća, i iako nije toliko razvikan kao neki klasici poput Snjeguljice ili Pepeljuge, poručuje nam da naš svijet mašte nema granica, potiče nas same da sudjelujemo u stvaranju takvog svijeta, da se ne zaustavljamo samo na onome materijalnom i trivijalnom.
Zašto ne biste za promjenu nešto počeli od kraja prema početku? Pisali zdesna nalijevo? Predstavili se unatrag? Toliko je načina na koje možemo unijeti malo ludosti i smijeha u naš život, a mislim da je to autor knjige (a i redatelji crtane verzije) htio poručiti svima nama koji više nismo djeca, ali znamo da ćemo to uvijek biti.