nova_alkemijaPredstavljamo vam recenziju knjige “Nova alkemija”, autora Freda Alana Wolfa, koju je izdala nakladnička kuća V.B.Z.

nova_alkemijaNaslov knjige: Nova alkemija
Autor:
Fred Alan Wolf
Godina izdanja: 2011.
Nakladnik:
V.B.Z. d.o.o.
Format:
14×20 cm
Uvez:
meki
Broj stranica:
176
Prevoditelj:
Radha Rojc Belčec
Jezik originala:
engleski

«Stvarnost ne postoji ako nema percepcije stvarnosti.»

John A. Wheeler

Fred Alan Wolf (rođen 1934. godine), američki je fizičar, naročito zainteresiran za područje poveznica kvantne fizike i ljudske svijesti.

Predavao je fiziku na sveučilištu San Diego State, pariškom i londonskom te hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu.

Autor je brojnih knjiga o kvantnoj fizici, a primjerak koji se našao u mojim rukama, nosi naslov “Mind into matter-a new alchemy of science and spirit” ili „Nova alkemija – od uma do materije“, na hrvatskom jeziku koji nam dolazi iz izdavačke kuće V.B.Z..

Određena interesna područja ovog znanstvenika često su stigmatizirana kao “graničari” s onime što bi trebalo zanimati “pravog znanstvenika”, tako da je moja prva asocijacija njegove ličnosti bila svojevrsna vizija renesansnog čovjeka.

Uistinu, ova je knjiga, u suštini, filozofska rasprava o prirodi stvarnosti i njenim poveznicama s našom subjektivnom percepcijom, tek blago prožeta nekim primjerima s područja kvantne fizike, ali i spiritualne alkemije. Kakav je vaš osobni stav prema takvome tipu djela, ne znam, no svakako, ukoliko ste zagriženi dogmatični znanstvenik, možda bi vas vrijedilo upozoriti da vas ova knjiga neće podučiti znanosti, nikako zato što autor nije kompetentan u svojoj struci, već zato što joj to nije ni namjera.Također, ukoliko nemate nikakvo predznanje na poljima spiritualne alkemije i europske kabale, neće vas nimalo prosvijetliti ni uputiti o čemu je riječ.

Iako jest u pitanju filozofsko djelo tipično post-modernističke orijentacije, te integracije u renesansnom stilu, što nije rijetka pojava na policama knjižara doba u kojem živimo, ovdje nije riječ o knjizi samopomoći ili instant duhovnosti koja pretendira na to da će vam u sekundi promijeniti život. Diskurs je opušten, zabavan i dostupan, a tematika nudi spekulativno mišljenje, te hipoteze i razmišljanja o vječito diskutabilnom pitanju odnosa čovjekova svijest/stvarnost. Bio je i jest stvaranje najmoćnijeg instrumenta koji je ikada stvoren; riječi. (str. 27)

Zanimljivo je to što su poglavlja grupirana tako da tematika svakog odgovara značenju određenog slova hebrejske abecede, što svemu daje pomalo kabalistički štih. Primjerice, aleph poglavlje govori o nemogućem načelu praznine, gimel o kretanju, daleth o inerciji itd. Bilješke i bibliografija na kraju knjige također su obimne i raznorodne, iz čega možete vidjeti da je autor uzimao u obzir različite autoritete i to na različitim interesnim poljima, od fizike, preko psihologije pa do ezoterije.

Ako niste sigurni odgovaraju li ideje ove knjige vašem poimanju istine, nadam se da ću pomoći ukoliko vam otkrijem koja je autorova misao o tajni svemira: Nesvjesno odabiremo živjeti u prividu da je sve upravo onakvo kakvim ga vidimo. Ne samo što je to temeljna istina za vas i za mene, nego je to i duboka tajna postojanja svemira; skrivanje od svojeg izvornog „ja“. (str. 19)

Kako gore, tako dolje. Kako unutra, tako vani. Ovo je ezoterijsko načelo autor povezao sa suvremenim informacijskim društvom koje vodi do nove vizije stvarnosti, u kojoj su zamišljena, subjektivna ili virtualna stvarnost uma, te fizička, vanjska ili objektivna stvarnost materije, neodvojivo isprepletene. (str. 25)

Ukoliko vas takve teme i inače zanimaju i ukoliko pratite taj tip literature, od J. Clifforda i njegovog članka “Uvod;  neobjektivne istine”, pa nadalje kroz dekonstrukciju, nećete saznati ništa što već niste znali, iako vam, vjerojatno, neće biti dosadno. Ako pak niste upućeni u problematiku, a zvuči vam zanimljivo, knjiga bi vas mogla potaknuti na razmišljanje i daljnje čitanje. No, za one koji postmodernu filozofiju i relativiziranu percepciju stvarnosti smatraju apsolutnim besmislicama, najbolje je da ovaj naslov (za svoje dobro) ipak izbjegnu. Što je, zapravo, sasvim u duhu knjige:

Stara izreka „čovjek je ono što jede“, mijenja se u „čovjek je ono što zna“, a budući da vaše znanje, u konačnici, ovisi o tome koju informaciju prihvaćate kao činjenicu, vi ste zapravo ono u što vjerujete. (str.32)