kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

got vii  HBO je nakon dugo očekivanja najavio datum premijere i prikazivanja nove sezone serijala pod nazivom Igra prijestolja VII.

uskoci 250

Nakon što se popularna kartaška start-up igra rasprodala u Hrvatskoj i dugo vremena je nije bilo u prodaji od sada ju možete naručiti preko nas.

Njezina maloprodajna cijena je 80,00kn, ali za sve koji se jave na naš mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i naruče sa svojim podacima (ime i prezime, adresa i kontakt telefon) dobit će popust od 20%. Dostava je 20kn.

Nažalost hrvatska verzije igre više ne postoji, a u prodaji je samo engleska i njemačka verzija igre. Pravila su u svakoj igri na sva tri jezika (hr, en, de), a samo karte su na engleskom ili njemačkoj jeziku.

Uskoci i dalje nisu u slobodnoj prodaji stoga ne vjerujemo da ćete ih naći u trgovinama i ovo je jedinstvena prilika da se dokopate svojeg primjerka ove igre.

Više o igri možete pročitati u našoj recenziji: Uskoci - kartaška igra o hrvatskim gusarima

IMG 3048Već smo tradicionalno na 36. Danima znanstvene fantastike uživali u predavanjima, radionicama, kvizovima i filmskim projekcijama uz cosplayere i odličnu organizaciju. No, moramo istaknuti najzabavniji dio SFerakona - naime, po prvi put na zagrebačkoj konvenciji uživali smo u predstavi u pet činova Dr.Horrible koji se odvijao kroz cjelodnevni subotnji program i dobio pozitivnu reakciju većine posjetitelja. Isto tako smo uživali i u predavanjima počasnih gostiju Chrisa Becketta i Nikolasa Lloyda. No, da se vratimo na početak...

sferaI ove godine možete uživati u programima 36.Dane znanstvene fantastike pod popularnim nazivom SFerakon 2014. Tema ovogodišnjeg SFeraKona su "Paralaleni svjetovi i alternativna povijest", a s tom temom vas tradicionalno čekaju radionice, predavanja, cosplayeri te poznati domaći i strani predavači.

Propast Rimskog Carstva III: Huni i Seoba naroda

Autor: Veles

Početkom 4. stoljeća Rimsko se Carstvo ponovo stabiliziralo, međutim iz krize izlazi bitno izmijenjeno. Dva su jaka vladara uspjela transformirati i osvježiti imperij: Dioklecijan i Konstantin. Iako su njihove metode bile bitno suprotne, obojica su zapravo težila sličnom idealu. Htjeli su carstvo u kojem bi vlast cara bila apsolutna i neupitna, bez potrebe za skrivanjem iza već posve izlizane "volje senata i rimskog naroda", nego temeljena na svetom božanskom pravu, po uzoru na drevne istočne monarhije (Perziju i faraonski Egipat).
Razlika je, naravno, bila u izboru religija. Dioklecijan je svoju božansku vlast htio 6357_flavius-claudius-constantinus.jpgučvrstiti invocirajući već staru i umiruću rimsku mitologiju (u koju više nitko zapravo nije vjerovao u onom propagadnom obliku u kojem ju je Carstvo prezentiralo). Konstantin je, pak, uvidio dobru šansu da car postane branitelj nove i rastuće kršćanske vjere. Povijest je naravno pokazala čiji je pokušaj urodio plodom.

Tijekom 4. stoljeća, novi-stari imperij ponovo je jaka i stabilna velesila no, kako su pokopani i posljednji ostatci drevne republike, tako se više ne može govoriti ni o vječnome gradu kao o njegovom sjedištu. Konstantin, naravno, seli prijestolnicu na istok, gradeći novi grad Konstantinopol (ili Carigrad, kako će ga u kasnijim stoljećima prikladno prozvati Slaveni) na lokaciji starog grčkog polisa Byzantiuma. Micanje imperijalne vlasti iz zapadnog dijela Carstva samo pospješuje njegovo odumiranje.

Teodozijeva podjela Rimskog Carstva na istočno i zapadno 395. samo je konačna racionalizacija mnogih ranijih ideja o reorganizaciji imperija. Već Dioklecijan uvodi podjelu na četiri dijela (sa četiri posebna vladara, dva cezara i dva augusta nad njima) koji otprilike odgovaraju istočnom i zapadnom komadu imperija: takva se podjela međutim ne uspjeva održati jer naravno da su četiri međuvladara odmah počela međusobno ratovati za vrhovnu vlast. No, Teodozijeva se podjela uspjeva održati jer do 395. u zapadnome dijelu Carstva više nije bilo dovoljno snage ni života da se tamo itko ide dizati protiv istočne polovice.

Naime, 376. godine nevolje za zapadno Carstvo ponovo ulaze na velika vrata, u vidu gotskih plemena koja prelaze Dunav, harače Balkanom, da bi potom 378. satrli Rimljane kod Adrijanapolisa (ili Hadrianopolisa).
Međutim, to nije bio pravi problem jer, riječima tadašnjih povjesničara, i sami su Goti bježali od nekog divljeg naroda iz neznanih zemalja koji je klao i uništavao sve pred sobom. Ubrzo su se na zapad počele slijevati cijele rijeke ljudi, plemena i naroda s istočnih stepa za koje nitko prije nije čuo ni znao: nakon Gota Franci, pa Alani, Vandali, itd. Nova se sila dizala na euroazijskim stepama, počevši na Dalekom Istoku tamo negdje na sjevernim granicama Kine gdje su bili poznati kao Xiongnu (što su Kinezi 4. stoljeća vjerojatno izgovarali kao Hon).
Dio tog naroda koji je prešao preko cijele Azije i tjerajući sve pred sobom započeo veliku seobu, kada su se napokon pojavili na zapadu u 5. stoljeću, ostao je zapamćen kao Huni.

goti_1.jpgHuni, i njihov najpoznatiji kralj Atila, u povijesti se obično identificiraju kao glavni i konačni krivac za propast Carstva na zapadu i tome doista jest tako, samo, kako to objasnih gore, oni su indirektno počeli ugrožavati Rim daleko prije nego što su sami banuli na njegove granice. Huni su, naprosto, bili banda. Nisu se bavili ni poljoprivredom, ni stočarstvom, niti bilo čime drugime osim rata i pljačkanja. Zato su se stalno selili s mjesta na mjesto, preko pola svijeta.
Razlog njihove iznimne vojne uspješnosti bio je novi tip pojačanog luka koji su upotrebljavali, refleksni luk, iz kojeg su njihovi laki konjanici sipali strijele u bitci. S druge strane, većina euroazijskih nomadskih naroda onog doba, konkretno Sarmata, preferirala je teško oklopljene konjanike (grč. katafrakte) oboružane dugim kopljima.

Ti antički proto-vitezovi bili su dobra udarna sila za pogranične ratove s Rimljanima ili Germanima, ali nisu se mogli nositi protiv udri-pa-bježi napada Huna. Huni su praktički istrijebili sarmatske narode s euroazijskih stepa u svojoj migraciji.

Pod Atilom, Huni dosežu vrhunac svoje snage i obrušavaju se na Rimsko Carstvo haračeći kroz cijelu Galiju, sve dok naposlijetku 451. nisu nabasali na Gotsko-rimsku koaliciju u bitci na Katalaunijanskim poljima. Ta je bitka završila s ogromnim gubitcima na objema stranama i bez jasno definiranog pobjednika, ali ipak je snažno potresla Hune i zaustavila njihovo napredovanje na zapad.
Atila potom pokušava napasti Italiju i osvojiti Rim, ali od toga ga na neki misteriozni način uspjeva odgovoriti papa Lav I. Prema pobožnoj legendi (koju je Rafael ovjekovječio tijekom Renesanse na svojim stancama), papa je uspio otjerati Atilu uz nebesku intervenciju Sv. Petra i Pavla. Manje pobožna varijanta jest da je, po nalogu cara Valencijana III, Atila izdašno potplaćen da se okani Rima.
Najvjerojatnija je, međutim, mogućnost da se Atila ostavio napada na Rim jer je u attila3.jpggradu vladala epidemija kuge. Bilo kako bilo, vođa Huna vratio se u Panoniju, centar svog novosnovanog carstva, gdje je 453. umro nakon cjelonoćnog pijančevanja na svojoj ženidbenoj gozbi. Odmah po njegovoj smrti hunsko je carstvo počelo pucati po šavovima i ubrzo se raspalo.

Do ovog trenutka, zapadni dio imperija leži u ruševinama. Hunska prijetnja je prošla, ali nevolje koje je izazvala nisu. Vizigoti s Balkana prelaze u Italiju gdje pod Alarikom već 410. opsjedaju Rim, osvajaju ga i pljačkaju (iako su bili relativno pristojni, nisu puno palili ili silovali). Puno je gadniji napad Vandala 455. koji je došao s juga, iz Afrike: naime, Vandali su 406. u koaliciji s Alanima napali Galiju, prohujali Europom, došli do Španjolske, spustili se preko Gibraltara u Afriku, tamo osnovali kraljevstvo i onda pod kraljem Geiserikom Šepavim prešli u Italiju i došli pred Rim s nekih 80 000 ljudi. Navodno je papa Lav I. uspio uvjeriti vandalskog vođu da ne ubija ljude i ne pali grad, ali pitanje je jesu li se Vandali toga i držali. U svakom slučaju, temeljito su opljačkali Rim od svega vrijednog.

Do sada se sva imperijalna obrana odavno povukla s granica kako bi gasila požare u unutrašnjosti. Barbarskih horda ima više s ove nego li s one strane Rajne i Dunava, a da stvar bude značajnija, to više nisu teutonska plemena s toljagama i krznenim šubarama s kakvima su Rimljani imali posla u Cezarovo doba. Kroz naraštaje trgovanja, služenja i ratovanja s Rimom, dolazi do mješanja barbarske i klasične kulture. Novi narodi osnivaju svoja kraljevstva na teritoriju imperija, dogovaraju savezništva s Crkvom i carevima, uključuju se u imperijalnu politiku i diplomaciju i, ukratko, nisu više barbari.

489px-eugene_ferdinand_victor_delacroix_attila_fragment.jpgSada je već svima jasno da je famozna 476., koja se u svim udžbenicima navodi kao godina u kojoj je Zapadno carstvo palo, puka formalnost. Već desetljećima prije toga carevi na zapadu potpuno su ovisni o plaćeničkim vojskama stranih naroda (uglavnom Germana), a njihovi zapovjednici postaju toliko moćni da na kraju sami postavljaju i smjenjuju careve kako se to njima sviđa.
476., međutim, germanski vojskovođa Odoakar svrgava posljednjeg cara Zapada, Romula Augustula, ali ne postavlja nikakvu novu marionetu na njegovo mjesto. Drugim riječima, do tog trenutka je na zapadu već i sama institucija cara postala toliko beznačajna da Odoakaru nije više koristila niti kao puka fasada. Taj čin zapravo nije imao nikakvog većeg odjeka u svoje vrijeme. Ljudi u Italiji nastavili su živjeti u relativnom miru i stabilnosti kroz desetljeća koje će označiti prijelaz 5. u 6. stoljeće. Nove nevolje i uništavanja započet će tek sredinom 6. stoljeća kada će bizantski car Justinijan povesti rekonvkistu za preosvajanje Italije i cijelog zapadnog dijela Carstva.

Ima možda neke simbolike u tome da je posljednji rimski car na zapadu nosio ime osnivača Rima, Romula, kao i naslov prvog cara, Augusta. Zanimljvo je da je ista priča bila u Perziji: posljednji veliki perzijski kralj prije islamskog osvajanja, Khosroes II, nosio je isto ime kao i prvobitni utemeljitelj perzijskog carstva tisuću godina ranije, Kir Veliki. Na perzijskom, oba su imena Kuroš.

Comments   

 
0 #2 nedma 2014-12-11 18:03
:sad:
Quote
 
 
0 #1 BalkanGirl 2011-09-25 14:53
Hvala ti puno na ovom tekstu!:D
Quote
 

Add comment


Security code
Refresh

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona