kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

got vii  HBO je nakon dugo očekivanja najavio datum premijere i prikazivanja nove sezone serijala pod nazivom Igra prijestolja VII.

uskoci 250

Nakon što se popularna kartaška start-up igra rasprodala u Hrvatskoj i dugo vremena je nije bilo u prodaji od sada ju možete naručiti preko nas.

Njezina maloprodajna cijena je 80,00kn, ali za sve koji se jave na naš mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i naruče sa svojim podacima (ime i prezime, adresa i kontakt telefon) dobit će popust od 20%. Dostava je 20kn.

Nažalost hrvatska verzije igre više ne postoji, a u prodaji je samo engleska i njemačka verzija igre. Pravila su u svakoj igri na sva tri jezika (hr, en, de), a samo karte su na engleskom ili njemačkoj jeziku.

Uskoci i dalje nisu u slobodnoj prodaji stoga ne vjerujemo da ćete ih naći u trgovinama i ovo je jedinstvena prilika da se dokopate svojeg primjerka ove igre.

Više o igri možete pročitati u našoj recenziji: Uskoci - kartaška igra o hrvatskim gusarima

IMG 3048Već smo tradicionalno na 36. Danima znanstvene fantastike uživali u predavanjima, radionicama, kvizovima i filmskim projekcijama uz cosplayere i odličnu organizaciju. No, moramo istaknuti najzabavniji dio SFerakona - naime, po prvi put na zagrebačkoj konvenciji uživali smo u predstavi u pet činova Dr.Horrible koji se odvijao kroz cjelodnevni subotnji program i dobio pozitivnu reakciju većine posjetitelja. Isto tako smo uživali i u predavanjima počasnih gostiju Chrisa Becketta i Nikolasa Lloyda. No, da se vratimo na početak...

sferaI ove godine možete uživati u programima 36.Dane znanstvene fantastike pod popularnim nazivom SFerakon 2014. Tema ovogodišnjeg SFeraKona su "Paralaleni svjetovi i alternativna povijest", a s tom temom vas tradicionalno čekaju radionice, predavanja, cosplayeri te poznati domaći i strani predavači.

Od svetog Nikole do Djeda Božićnjaka

Autor: Freya

Priče otpočinju u raznolikim vremenima i na raznim stranama svijeta. Neke su nastajale stoljećima, neke i duže, a nekima je bilo dovoljno samo nekoliko desetljeća. I sve su se, kao brojne pritoke, noseći svaka svoje, susrele na jednom mjestu kako bi oblikovale slavnog bjelobradog djedicu, što ga nestrpljivo očekuju milijuni djece potkraj svake godine.


PRVA PRIČA: Sveti Nikola

Godina je 270. U današnjoj južnoj Turskoj, u selu s imenom Patara, rođen je dječak Nikola. Roditelji st_nicholas_myra_500.jpgsu mu bili imućni, no odgajali su ga kršćanski, a umrli su za jedne epidemije dok je Nikola još bio mladić. Postao je biskupom u gradu Myri, u zemlji Likiji, u pokrajini Anadoliji. Rukovodeći se Isusovim riječima «prodajte ono što imate i dajte novac siromašnima», čitavo svoje nasljedstvo upotrijebio je pomažući siromašnima, bolesnima i svima koji pate.
Nakon što je umro, 6. prosinca 346. godine, pokopan je u svojoj katedrali. Zbog njegove dobrote i nesebičnosti i čuda što mu se pripisuju, dan njegove smrti postao je i danom njegova proslavljanja.

Oko Nikole iz Myre isplele su se mnoge priče i legende, a među njima je najpoznatija ona o siromahu i njegovim trima kćerima kojima nije mogao osigurati miraz. To je značilo da će ostati neudate i po svoj prilici biti prisiljene postati prostitutke. Čuvši to, Nikola im je odlučio pomoći. Nije to želio učiniti javno pa je noću otišao do njihove kuće i kroz prozor stavio u kuću tri vrećice pune zlatnika. Prema drugoj verziji priče, vrećice je stavljao tri uzastopne noći, a prema trećoj verziji, zlatnike je donosio tri godine, svaki puta uoči dana u kojem bi svaka djevojka postajala punoljetna.
Kada je stigla i treća godina, otac djevojaka sakrio se kako bi dočekao darovatelja i otkrio tko je on. Međutim, Nikola je saznao za to, pa je treću vrećicu ubacio kroz dimnjak. No, treća djevojka te je večeri oprala svoje čarape koje su se sušile iznad žeravice na ognjištu, pa je vrećica s novcem upala ravno u njezinu čarapu!

Građani Myre ipak su s vremenom stali sumnjati na Nikolu kao anonimnog dobročinitelja, pa su i nakon njegove smrti nastavili darivati siromahe.

knecht-ruprecht.jpgPovijesnog svetog Nikolu štuju i katolici i pravoslavci, a i razne anglikanske i luteranske crkve. On je zaštitnik mornara, trgovaca, strijelaca, djece i studenata, kao i nekih gradova. Njegov lik naslikan je na mnogim ikonama, osobito u Rusiji, kao pravoslavni biskup s Evanđeljem u ruci, odjeven u biskupsko ruho, ponekad s mitrom, a ponekad gologlav. Ćelav je i nosi kratku bijelu bradu. Rimokatolička ikonografija prikazuje ga kao biskupa s crvenim ogrtačem, mitrom i biskupskim štapom. Priča o trima udavačama stavila mu je u ruke i tri vrećice, tri zlatnika ili tri zlatne kugle.

Povijest slavljenja svetog Nikole odražava konflikte između protestantizma i katolicizma. Kad je Nikola kanoniziran, Martin Luther je svetkovinu što je asocirala na papinstvo zamijenio 'Christkindom' (Dijete Krist), smještenom uoči Božića. No, slavljenje sv. Nikole opstalo je i među mnogim protestantima, iako u puno manjoj mjeri nego među katolicima.

U pojedinim dijelovima Europe običaji se na blagdan Svetog Nikole razlikuju samo u detaljima. U većini srednjoeuropskih zemalja djeca noću s 5. na 6. prosinca, stave čizmu ili visoku cipelu ispred vrata. Ako je dijete bilo dobro, sveti Nikola je napuni darovima, u protivnom dijete dobije samo šibu.

U mnogim krajevima sveti Nikola ima pomagače koji su po karakteru njegova suprotnost – nisu dobri i blagi, često su u demonskom liku i zastrašujući pa plaše djecu prijeteći im batinama ili čak proždiranjem! U Njemačkoj se Nikolin pomoćnik od 16. ili 17. stoljeća naziva Knecht Ruprecht, koji je u davnini imao kozje noge (ostatak pretkršćanske germanske tradicije). U Švicarskoj Schmutzli plaši djecu kako će ih strpati u vreću i baciti u rijeku. U nekim izrazito katoličkim dijelovima Austrije, Nikolini pomagači s demonskim maskama i lancima kojima proizvode buku, nazivaju se Krampusse, ime koje potječe od njemačke riječi Krampen, što znači 'pandža'. 

DRUGA PRIČA: Sinterklaas/Santa Claus, s dodatkom Thora i Odina

Izvorna inspiracija ovom vrlo složenom liku dijelom potječe od hagiografskih priča koje se odnose na povijesnu osobu, Nikolu iz Myre, tj. svetog Nikolu, no brojne su usporedbe s Odinom, vrhovnim bogom germanskih naroda prije pokrštavanja.
U skaldskoj poeziji, na primjer, Odina se naziva mnogim imenima koja znače 'dugobradi'. Međutim, najveća sličnost očituje se u slijedećem. Na germanski zimski praznik Yule, Odin bi predvodio veliki lov preko neba, jašući na konju s osam nogu, po imenu Sleipnir, koji je mogao preskočiti, gotovo preletjeti, ogromne odaljenosti. U to vrijeme djeca bi u blizini dimnjaka ostavljala svoje čizme pune mrkve, sijena ili neke druge hrane za Odinovog konja. Odin bi djecu nagradio za darežljivost, puneći njihove čizmice darovima ili slatkišima. Taj je običaj u Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj ostao i nakon pokrštavanja, a proces kristijanizacije povezao ga je sa svetim Nikolom.

Sinterklaas ima biskupsku visoku crvenu kapu, obučen je u crvenu biskupsku odjeću, a na glavi nosi crvenu sinterklaas_02.jpgmitru. U ruci drži dugački zlatni štap s izrezbarenim vrhom. Sa sobom ima veliku knjigu iz koje saznaje koje je dijete bilo dobro, a koje zločesto.
Tradicionalno Sinterklaas jaše na bijelom konju, koji je u Belgiji bezimen ili nosi zanimljivo ime – 'Slecht weer vandaag', što znači 'Loše vrijeme danas', a potječe iz jedne dječje TV emisije. U Flandriji je sve do 20. stoljeća Sinterklaas jahao na crnoj mazgi koja je inzistirala na tome da se prema njoj odnose kao prema konju.

Običaj je u SAD uvezen preko nizozemskih kolonista u 17. stoljeću, a povezanost sa sv. Nikolom dovela je do prakse vješanja čarapa u blizini ognjišta. Sinterklaas postao je Santa Claus.

U nizozemskoj je narodnoj tradiciji očigledna povezanost s Odinom i općenito s germanskom mitologijom. Tamo je sveti Nikola obično nazivan 'De Goede Sint' – 'Dobri Svetac', a sličnost s Odinom ogleda se u bradi, šeširu i nekada koplju, a danas štapu, te vreći koju nose pomoćnici i u koju hvataju zločestu djecu. Oni se uobičajeno nazivaju Zwarte Piet (Crni Petar). I Sinterklaas i Odin jašu na bijelom konju (iako se Odinov češće prikazuje sivim). Slova od slatkiša koje Zwarte Pieten daju djeci, uspomena je na činjenicu da je Odin 'izumio' rune.

Mnoga su tumačenja porijekla pomagača, a najstarije je da oni predstavljaju dva Odinova gavrana: Hugina i Munina. U kasnijim pričama pomagač je pobijeđeni vrag, što ga je pobijedio ili sam Odin ili pak Nörwi – Crni Otac Noći, koji se obično prikazuje s istim štapom od brezovine kao i Zwarte Piet.
Još novija priča govori kako je sveti Nikola iz ropstva oslobodio etiopskog dječaka Petra, koji je iz zahvalnosti ostao s njim kao pomoćnik (Crni Petar!). Kako se ta priča mnogima učinila rasističkom, Zwarte Piet je postao poslužitelj s licem garavim od veranja kroz dimnjake.

tomtegoat.jpgPrimjer preživjelog poganskog imaginarija: u nordijskim je zemljama izvorni darivatelj za Božić bila yulska koza, pomalo začudan rogati lik preostao iz pretkršćanskih vremena i vjerojatno povezan s kozama Tanngrisnir i Tanngnjóstr, koje su vukle Thorovu kočiju. Međutim, 1840-ih godina poklone danskoj djeci počeo je donositi vilenjak iz nordijskog folklora, nazvan Tomte ili Nisse, prikazan kao nizak, bradat lik, obučen u sivu odjeću i s crvenim šeširom. Nova inačica vjekovima starog folklornog lika očigledno je inspirirana Santa Clausom i brzo se proširila Skandinavijom, zamijenivši kozu Yulea, osim u Finskoj gdje ju je, pak, zamijenila više čovjekolika figura.

 

TREĆA PRIČA: Joulupukki

U početku bijaše yulska koza. Na kraju od nje ostade samo ime. Joulupukki doslovno znači 'Yulska koza', što je ostatak pradavne zimske svetkovine Yule, održavane i kako bi se ljudi zaštitili od zlih duhova. U Finskoj ti su mračni duhovi imali lik rogate koze i u početku nisu donosili darove, već su ih sami zahtjevali. Iz toga je proizašao kasniji običaj s muškarcima obučenima u kozju kožu, koji su nakon Božića obilazili kuće i jeli preostalu hranu. A koza je s vremenom počela donositi darove.
Nejasno je kako se takvo biće pretvorilo u dobroćudnog djedicu, s jedinim što je preostalo od joulupukki.jpgnegdašnje koze – imenom. Očigledno se radi o kontinuiranom stapanju mnogih starih običaja i vjerovanja iz različitih izvora. Stoljećima su božićna događanja obuhvaćala i kršćanske i poganske sudionike. Bjelobradi svetac, vrag, demoni, kućni gnomi – svi pri zajedničkoj svetkovini!

Joulupukki je obučen u toplu crvenu odjeću i u ruci drži putnički štap. Vozi se saonicama što ih vuku sobovi. Čak ima i ženu – Joulumuori, s kojom stoluje u mjestu Korvatunturi. On se ne spušta kroz dimnjak, nego kuca na vrata i izgovara tradicionalne riječi: «Onkos täällä kilttejä lapsia?» («Ima li ovdje dobre djece?»).

Teorija o porijeklu Joulupukkijevih letećih sobova dolazi od laponskog starosjedilačkog naroda Sami. Tamo je u šumama uobičajena otrovna gljiva Amanita muscaria, crvena s bijelim pjegama, u nas poznata kao muhara. Samijski šamani običavali su njima hraniti sobove, pri čemu bi njihov organizam filtrirao otrov, a zadržao neotrovne tvari. Tada bi prikupljali urin sobova i pili ga pri svojim obredima, koristeći halucinogen koji bi sadržavao. Šamani su tako često imali izvantjelesna iskustva i letjeli nebom, vraćajući se u svoja tijela kroz dimni otvor na vrhu svog šatora ili kolibe.

Ova šamanistička tradicija lijepo objašnjava leteće sobove, upotrebu dimnjaka, pa čak i crveno-bijelu odjeću.


ČETVRTA PRIČA: Father Christmas

Najkasnije tijekom 17. stoljeća, u kontekstu otpora puritanskom kritiziranju božićnih svetkovina, u Britaniji se zbilo simbolično utjelovljenje samoga Božića, koji je zadobio lik veselog starog čovjeka. Morao je biti star, jer i božićni su običaji stari – bili su to dobri stari kršćanski običaji što ih je trebalo zadržati.

father_christmas.jpgNajstarija personifikacija Božića zabilježena je u «Christmas Masque», u kreaciji Bena Jonsona, iz 1616. godine. Božić se tada pojavio u dugim hlačama i bijelim cipelama, s visokim šiljastim šeširom, sa štapom u ruci i s dugom rijetkom bradom. 1638. godine, u «The Spring Glorie», Thomasa Nabblesa, 'Božić' je starac u krznenom odjelu i s kapicom. Slijedećih 250 godina pojavljivao se pod imenima Sir Christmas, Lord Christmas ili Old Father Christmas.

Tradicionalni Father Christmas nije donosio darove, niti je bio povezan s djecom. No, otkako je iz Amerike stigao Santa Claus, stopio se s njim i stvorio lik koji je preživio do danas kao Father Christmas. I on dolazi kroz dimnjak i ostavlja darove pod božićnim drvcem ili u dječjim čarapama. U liku je podebljeg muškarca od 60 – 70 godina, obučenog u crvenu ili zelenu odjeću s bijelim krznom, sa šeširom i obuvenog u tamne čizme. Na leđima nosi veliku vreću s igračkama.

Father Christmas simbolizira duh dobrog božićnog raspoloženja, a odražava ga 'duh božićnog poklona' u djelu Charlesa Dickensa, «Božićna priča».

Zanimljivo je da, osim u mnogim zemljama engleskog govornog područja, Father Christmas postoji i u nekim drugim zemljama: Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Italiji i Rumunjskoj, dakako s imenom na odgovarajućem jeziku.


 

PETA PRIČA: Santa Claus

Ova priča počinje u 17. stoljeću među nizozemskim kolonistima u Americi, osobito u gradu Nieuw Amsterdamu. S njima je stigao i tradicionalno germansko-kršćanski Sinterklaas, koji se ubrzo počeo stapati s britanskom verzijom božićnog darivatelja.
U «History of New York» (1809.) Washingtona Irvinga, Sinterklaas se amerikanizirao i promijenio merryoldsanta.jpgime u Santa Claus, izgubivši pri tome svoju biskupsku opremu. U početku je izgledao kao trbušasti nizozemski mornar s lulom, u zelenom zimskom kaputu. Kako je Irvingova knjiga zapravo izrugivala nizozemsku kulturu u New Yorku, tako je i većina toga u portretu Santa Clausa bilo izrugivanje i šala.

Nove ideje o Santa Clausu ustoličene su nakon anonimno objavljene pjesme «Posjet sv. Nikole» (danas poznatije kao «Noć uoči Božića») u gradu Troy, New York, 23. prosinca 1823. godine, kasnije pripisane Clementu Clarkeu Mooreu. Tu je Santa etabliran kao podebeo čovjek s osam sobova, koji su tada prvi put dobili imena. Tada je 1863. godine u časopisu Harper's Weekly osvanuo crtež Thomasa Nosta, koji je definitivno zacrtao Santa Clausov kasniji izgled debeljuškastog bradatog starčića, obučenoga u crveno krznom obrubljeno odijelo i visoku kapu, s pojasom i crnim čizmama.

Tada je potkraj 19. stoljeća na Aljasku stigla skupina Samija iz Finnmarka u Norveškoj, zajedno sa stadom od 500 sobova, kako bi Inuite podučili njihovom uzgoju. U svojoj komercijalnoj kampanji upotrijebila ih je Lomen Company. Sobovi su vukli saonice sa Santom, a svake od njih vodio je po jedan Sami. Američki komercijalizirani Santa Claus koji sa Sjevernog pola dolazi u saonicama koje vuku sobovi bio je rođen!

Dječja knjiga «Život i pustolovine Santa Clausa», L. Franka Bauma iz 1902. godine, još je više popularizirala ovaj lik. Velik dio mita o Santi u to vrijeme još nije bio dovoljno ustaljen, pa je Baum imao mogućnost dodati neke nove pojedinosti, kao što je Santina besmrtnost ili deset umjesto osam sobova.

time1931-wmaster.jpgI konačno se dogodilo! 1930-ih godina zbio se Haddon Sundblomov prikaz Santa Clausa za Coca-Colino božićno oglašavanje. Njegova ogromna popularnost potaknula je urbanu legendu kako je Santa Clausa takvoga kakav je danas, zapravo izmislila Coca-Cola ili da mu je odjeća crveno-bijela jer su to boje Coca-Cole.

Činjenica je da Coca-Cola zapravo i nije bila prvi proizvođač pića koji je upotrijebio suvremeni lik Santa Clausa u reklamne svrhe. Još 1915. godine to je učinila tvrtka White Rock Beverages za reklamiranje mineralne voda, a onda opet 1923. godine, za svoj ginger ale. A u crveno i bijelo obukao ga je još Nast.


ŠESTA PRIČA: Ded Moroz/Djed Mraz i Djed Božićnjak

Ded Moroz tradicionalna je figura u kulturi nekih istočnih Slavena, kao i Santa Claus. Kod Rusa, s njim je i njegova unuka Snjeguročka. Korijeni su im u davnim poganskim vjerovanjima – i on i Snjeguročka 'utjelovljeni' su zimski duhovi.

Od 19. stoljeća, međutim, legenda o Dedu Morozu i njegovi atributi oblikovani su pod literarnim utjecajima. Glavnu ulogu pri tome odigrala je bajkovita drama «Snjeguročka», poznatog ruskog pisca Aleksandra Ostrovskog, a prema njoj je nešto kasnije napisan libreto za istoimeno glazbeno djelo slavnog skladatelja Rimskyja-Korsakova.

Ded Moroz obučen je u dugi krzneni kaput, s polukružnom krznenom kapom na glavi i dugačkim čarobnim štapom u ruci. Na nogama ima tradicionalnu rusku zimsku obuću 'valenki'. Vozi se u saonicama što ih vuku tri konja i stoluje u mjestu Veliky Ustyug (kod Rusa). ded_moroz.jpg

Nakon Oktobarske revolucije u Sovjetskom Savezu zabranjena su bilo kakva božićna svetkovanja, što je uključivalo i Deda Moroza koji je proglašen 'prijateljem svećenika i kulaka'. No 1930-ih godina ponovo je, 'radi dobrobiti sovjetske djece' uveden kao novogodišnji, a ne božićni darivatelj. U početku je, kako bi se razlikovao od kapitalističkog Santa Clausa i kršćanskog svetog Nikole, bio obučen u plavu odjeću, no s vremenom je i on promijenio boju i sve više nalikovao svome zapadnom pandanu.

Nakon 1945. godine uveden je i u Jugoslaviju pod imenom Djed Mraz, kako bi potisnuo kršćanske prosinačko-božićne običaje. Djed Mraz, kao ni ruski Ded Moroz čija je kopija bio, izgledom se nije razlikovao od Santa Clausa, a crvena boja njegova odijela savršeno je odgovarala revolucionarima. Jedino što se Djed Mraz pojavljivao tijekom cijelog prosinca, s naglaskom na Staru godinu.

Osamostaljenjem naše zemlje Djedu Mrazu, koji je asocirao na mnogima mrska komunistička vremena,  ime je promijenjeno u Djed Božićnjak. Ime je nastalo 1992. godine i prilično se uvriježilo, iako nema baš nikakvih tradicijskih uporišta. Zapravo je svojevrsna mješavina imena Djed Mraz i prevedenoga Father Christmas. Sama riječ 'božićnjak' u stvari označava kruh koji se u hrvatskim krajevima peče u božićno vrijeme i ima simbole četiriju godišnjih doba.


EPILOG

peggy-abrams-windswept-goodbye.jpgIako postoje neke inačice, planetarno poznati i omiljeni djedica ujedinio je u svojoj osobi mnogobrojne tradicijske predloške raznih naroda, on je mješavina različitih mitova i običaja iz pretkršćanskih, ranih kršćanskih, srednjovjekovnih i kasnijih vremena.
Father Christmas, Joulupukki, Sinterklaas, Djed Mraz i kako god ga nazivali u raznim krajevima svijeta, više se gotovo ni po čemu bitno ne razlikuju od američkog Santa Clausa, osim po imenu.

Santa stoluje na Sjevernom polu sa svojom Mrs. Claus (prema nekim inačicama), gdje uz pomoć vilenjaka priprema igračke za dobru djecu širom svijeta. U noći uoči Božića, svojim saonicama koje vuku leteći sobovi obiđe čitav svijet i obdari svu djecu.

 

 

 

 

Izvori:

Josip Barlek, Hrvatsko božićevanje, Zagreb 2003.
http://en.wikipedia.org/wiki/Knecht_Ruprecht
http://en.wikipedia.org/wiki/Santa_Claus
http://en.wikipedia.org/wiki/Joulupukki
http://en.wikipedia.org/wiki/Father_Christmas
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Nikola
http://en.wikipedia.org/wiki/Saint_Nicholas
http://www.stnicholascenter.org/Brix?pageID=23
http://www.stnicholascenter.org/Brix?pageID=38
http://bs.wikipedia.org/wiki/Djed_Mraz
http://en.wikipedia.org/wiki/Ded_Moroz
http://en.wikipedia.org/wiki/Yule_Goat
http://en.wikipedia.org/wiki/Sinterklaas

Comments   

 
0 #1 herb to avoid 2014-09-26 02:41
This is a topic that's near to my heart... Take care! Where are your
contact details though?
Quote
 

Add comment


Security code
Refresh

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona