uskoci 250

Nakon što se popularna kartaška start-up igra rasprodala u Hrvatskoj i dugo vremena je nije bilo u prodaji od sada ju možete naručiti preko nas.

Njezina maloprodajna cijena je 80,00kn, ali za sve koji se jave na naš mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i naruče sa svojim podacima (ime i prezime, adresa i kontakt telefon) dobit će popust od 20%. Dostava je 20kn.

Nažalost hrvatska verzije igre više ne postoji, a u prodaji je samo engleska i njemačka verzija igre. Pravila su u svakoj igri na sva tri jezika (hr, en, de), a samo karte su na engleskom ili njemačkoj jeziku.

Uskoci i dalje nisu u slobodnoj prodaji stoga ne vjerujemo da ćete ih naći u trgovinama i ovo je jedinstvena prilika da se dokopate svojeg primjerka ove igre.

Više o igri možete pročitati u našoj recenziji: Uskoci - kartaška igra o hrvatskim gusarima

IMG 3048Već smo tradicionalno na 36. Danima znanstvene fantastike uživali u predavanjima, radionicama, kvizovima i filmskim projekcijama uz cosplayere i odličnu organizaciju. No, moramo istaknuti najzabavniji dio SFerakona - naime, po prvi put na zagrebačkoj konvenciji uživali smo u predstavi u pet činova Dr.Horrible koji se odvijao kroz cjelodnevni subotnji program i dobio pozitivnu reakciju većine posjetitelja. Isto tako smo uživali i u predavanjima počasnih gostiju Chrisa Becketta i Nikolasa Lloyda. No, da se vratimo na početak...

sferaI ove godine možete uživati u programima 36.Dane znanstvene fantastike pod popularnim nazivom SFerakon 2014. Tema ovogodišnjeg SFeraKona su "Paralaleni svjetovi i alternativna povijest", a s tom temom vas tradicionalno čekaju radionice, predavanja, cosplayeri te poznati domaći i strani predavači.

Knjiga bestija naslovnicaFantasy između bajke i basne tako možemo opisati ovu fantastičnu zbirku priča u kojima nas autor vodi kroz vrijeme i prostor. Zbirka "Knjiga beštija" sadrži osam priča (Eolomant i Rumiko, Tiel i Jarinka, Prokleta kula, Zakon mora, Nekomata, Emma i Kantjil, Mulentov otok), a knjiga je prožeta ilustracijama samog autora.

Silos-Hugh-HoweyUpravo je izašao novi svjetski hit o kojem se mnogo priča u izdanju Znanja. Postapokaliptični roman mladog autora Hugh Howeya "Silos" vas vodi u podzemni svijet gdje je preživio ostatak ljudske rase. Pročitajte kako nas se dojmio roman i zašto biste ga možda trebali pročitati.

Slavenska mitologija VI: Velika boginja

Autor: Veles
SM-6_Baba
Kameni kipić nepoznate slavenske boginje

O Perunu i Velesu u prethodnim je člancima rečeno skoro sve što se o tome dosadašnjom rekonstrukcijom uspjelo saznati. Samo je jedna stvar još ostala nerazjašnjena: razlog sukoba ta dva velika boga. Gromovnik i zmaj u gotovo su svemu suprotstavljeni: iznad naspram ispod, suho naspram mokrog, vatra naspram vodi, nebesa naspram podzemlju, ljeto naspram zimi, svjetlost naspram tami, ratništvo naspram vračanju, vladar naspram podanicima, ratarstvo naspram stočarstvu, čovjek naspram zvijeri, život naspram smrti, red protiv kaosa. No u svemu tome postoji i nešto što ih međusobno povezuje. Što bi li to moglo biti?


U Nestorovom ljetopisu Perunov kip koji je stajao ispred dvora kijevskog kneza opisan je s “glavom od srebra i brkom od zlata. No u istom je ljetopisu zapisano da Veles proklinje one koji prekrše zakletvu u njegovo ime tako da budu žuti "kao zlato. Očito zlato pripada obojici bogova. No, kad je ono gore kod Peruna, ono je sjajno, užareno, ognjeno, upravo suho zlato. Velesovo je zlato pak žuto – ta riječ dolazi od indoeuropskog korijena *ǵhel- koji znači žuto, zlatno, zeleno, gnjilo, upravo karakteristike Velesova mokra, zelena, blatnjava svijeta odakle boleštine dolaze i kamo odlaze. Usput, pučka su imena u mnogim slavenskim govorima za razne bolesti: zlatenica, zlatnica, zlatka, zolotijka...

Što je dakle mitsko zlato koje veže Peruna i Velesa, koje gore na nebu plamti i sije, a dolje u tami doma ljude tjera u polaganu, gnjilu smrt? Što se to nalazi na svjetskom stablu između orla na sjajnome vrhu i zmije u vuni, u vodi koja se plete oko korijenja? Odgovor na to rasvijetlit će nordijska predaja. Deblom svetog jasena Yggdrasila, oko kojeg zuje pčele, gore-dolje trči jedna vjeverica, koja prenosi uvrede i prijetnje između zmaja Nidhogga u korijenju i orla sa sokolom Vedrfolnirom na vrhu.


“Ratatosk je ime vjeverici koja trčeći
po Yggdrasilu stablu jasenu
odozgo riječi orlove noseći
govori Nidhoggu dolje u dnu.”


Očito je dakle, osim sukobljenih zmaja i gromovnika, u mitskoj strukturi kozmosa prisutan i još jedan lik, koji njih dvojicu povezuje tako što ih zavađa. U slavenskoj predaji nije se očuvao taj božanski posrednik u liku vjeverice, ali ostao je spomen na pčele koje zuje oko središta stabla i prave – upravo zlatan – med! A pčela je vrlo drevni simbol boginje, upravo one čiji ćemo lik naći na srednjem pojasu Zbručkog idola. Boga gornjeg i donjeg svijeta, Peruna i Velesa, zavadila je žena, upravo velika boginja!

Kopanjem po slavenskom folkloru možemo dodatno rasvijetliti stvar. Hrvatski povjesničar Tadija Smičiklas je početkom prošlog stoljeća zabilježio jednu vrlo neobičnu narodnu pjesmu naslovljenu "Kako je Car nebeski ženio Sunce" koja pjeva o tome kako Bog (kršćanski, naravno) na svom nebeskom dvoru okuplja cijelo društvo popularnih svetaca za svoju svadbu sa suncem! Općenito, folklorni tekstovi imaju tendenciju poistovjećivati sunce s nevjestinom majkom, to jest, gazdaricom kuće. U istočnoslavenskim pučkim pričama o borbi protiv zmaja, pak, često nastupaju kao par Car Grom i Carica Munja. Sve ovo upućuje da je vrhovni praslavenski bog, gromovnik Perun, za ženu imao visoku nebesku boginju, koja je poput njega bila sjajna i ognjena. To je jedna strana priče.

SM-6_Sunce Reljef sunca na ulazu u srednjovjekovnu kapelu sv. Jelene iz Mošćenica.

Druga je ta da su kod južnoslavenskih naroda nečiste sile povezane s donjim svijetom – vampiri i zmajevi – na lošem glasu između ostalog baš zato što imaju pojačani seksualni apetit, otimaju mlade žene ili im se noću u liku ljubavnika zavlače u krevet. Djevojka koja noću ljubuje sa zmajem posve će izgubiti interes za smrtne muževe, vjerovalo se, te se vjerojatno nikad ni neće dati oženiti. Slična struktura može se naslutiti i u istočnoslavenskom folkloru. U ruskim, bjeloruskim i ukrajinskim bajkama, zli čarobnjak Koščej Besmrtni krade mlade djevojke i odvlači ih u svoje carstvo, upravo u svijet mrtvih.

Ukratko, bog donjeg svijeta svog nebeskog suparnika provocira tako da mu zavodi i otima ženu. Svake večeri, kako sunce zalazi za obzorom, tako i boginja bježi od svog nebeskog muža svom podzemnom ljubavniku. Ista je shema uočljiva i u godišnjem ciklusu: ljetnu, svjetlu i sunčanu polovicu godine, boginja provodi sa svojim mužem na nebu; zimi, pak, skriva se kod ljubavnika u podzemlju. Ovakva mitska struktura, gdje se smjena godišnjih doba tumači seljakanjem božice između podzemlja i živog svijeta, poznata je i u drugim indoeuropskim mitologijama, npr. kod Grka Had otima Perzefonu u svoje carstvo i time izaziva sušu, glad i neplodnost na Zemlji, sve dok mu Zeus na naredi da je vrati.

Možda se uspomena na taj drevni mit najbolje uščuvala kod Slovenaca i šokačkih Hrvata u određenim legendama o Iliji Gromovniku gdje on pobjesni nakon što mu nekakav zao duh saopći da ga žena vara. Ilija u bijesu pobije svoju porodicu, da bi potom shvatio da ga je zloduh nasamario i da mu je žena ustvari bila vjerna. Bog potom Iliju digne na nebesa, učini svecem i daje mu munje i gromove da njima bije zloduha gdje god ga vidi na svijetu. Tu je dobro očuvana, iako dobrim dijelom zakodirana, narativa o ljutom, osvetoljubivom gromovniku i nečistom duhu koji ga provocira da bi ga potom stigla gromovnikova odmazda. Provokacija gromovniku iz podzemlja je upravo priča o nevjernoj supruzi.

SM-6_baba_yaga
U folkloru mnogih slavenskih naroda
poznat je lik vještice s epitetom Baba (Baba Roga,
Baba Yaga). Taj epitet čest je i u toponimiji
(Babina gora, Babin kuk, Babinjača...)

Uočljiva je dvojna priroda boginje. Ona je s jedne strane, dok sjaji visoko gore na nebesima, žena vrhovnog boga i majka njegove djece, zaštitnica obitelji, upravo topla i majčinska. S druge strane, kada je dolje u vodi, ona je gnjila i mokra, baba i vještica koja vunu prede, proklinje ljude bolestima i satjeruje ih u smrt, u podzemno carstvo svog ljubavnika.

Ove dvije krajnosti međusobno se isprepliću i nadopunjuju pa boginja u konačnici, kao ni bogovi gornjeg i donjeg svijeta između kojih balansira, nije niti dobra niti zla. Međutim, tako ne možemo sa sigurnošću ustvrditi koje je bilo prvobitno ime te velike boginje kod Praslavena. Nimalo pritom ne pomaže činjenica da su povijesni zapisi o slavenskim boginjama još kudikamo rjeđi i fragmentarniji nego o bogovima.

Njemački misionar Helmod je u 12. stoljeću u svom djelu Chronica Slavorum u popisu božanstava uvrstio ime Živa (Siva) za koju kaže da je bila boginja plemena Poalbljana (dea Poalborum). Ništa više o njoj nije poznato, no ipak, to ime, Živa, doima se nekako prikladno za gornji, svijetli, životvorni aspekt boginje. U slavenskim su folklorima pak opstali nazivi za pojedina mitska bića kao dziwja, dziwica, dziwozona, dive, diva žena, samodiva... Tu bi se moglo pomišljati na etimologiju koja vuče podrijetlo sve od praindoeuropskog boga oca, *dieus pater, i njegove žene, *dieua mater, majke božje. Ta usporedba nije bez vraga. U južnoslavenskome se folkloru Majka Božja, Blažena Djevica Marija, ponegdje javlja pod epitetom Ognjena Marija i smatra se sestrom sv. Ilije Gromovnika. Sestra je na mitskoj razini isto što i žena, budući su si bogovi uvijek u rodu, a svi brakovi među njima incestuozni. Stara je poganska predaja tu žestoko utjecala na narodnu percepciju kršćanskih vjerovanja i to čak na najvišoj razini, kad je došlo do jedva prikrivenog sinkretizma između Kristove majke i Perunove žene.

Epitet majke se kod Rusa očuvao uz folklorni lik Mati Srya Zemla, “Mati Mokra Zemlja”. To ime može se vezati uz ime boginje za koju Nestorov ljetopis kaže da je imala kip ispred kneževog dvora u Kijevu: “...Peruna s glavom od drva i brkom od zlata i Horsa, Dažboga i Striboga i Simargla i Mokoš. Ime se Mokoš može izvući iz korijena *mok-, koji kod nas tvori riječ mokar. Ona je dakle Mokra Mati Zemlja. To je naziv i epitet boginje kada je ona dolje, u zemlji i u vodi. Boginja Mokoš spominje se i u nekim kasnijim ruskim srednjovjekovnim spisima koji grme protiv još uvijek živog poganstva: jednom zajedno s boginjom Divom, a drugi put upravo kao udvojena Mokoš-Diva.

No ovdje treba biti oprezan. Kad se srednjovjekovni crkvenjaci u svojim spisima zgražaju nad ostacima poganstva koji još žive u njihovo vrijeme, manje je vjerojatno da zaista opisuju realno stanje među narodom, a veća je mogućnost da naprosto prepisuju neke klišeje – uključivo i imena bogova - iz starijih njima poznatih pisanih izvora. Na primjer, srednjovjekovni su češki povjesničari, školovani u klasičnoj tradiciji, pisali da su pogansi Česi štovali Marsa i Jupitera. Na temelju starozavjetnih tekstova, nalazilo se u pučkim običajima i tragove štovanja kanaanitskog Baala. Poljski su pak humanisti Miechowski i Stryjkowski u 16. stoljeću ustanovili da su Poljaci kao pogani štovali Ledu, majku Kastora i Poluksa iz grčke mitologije, pa se, eto, njeno ime očuvalo u pjesmama koje narod još i dan danas pjeva, tvrdili su. Tako se među rekonstruktima slavenske mitologije pojavila boginja Lada i teško da će je se od tamo više maknuti, makar ništa ne upućuje da su Praslaveni ikad i čuli za božanstvo toga imena.

Na sličan način, kada pravoslavni crkvenjaci u srednjovjekovnoj Rusiji bijesne zbog dvovjerja među narodom, imena bogova koje spominju uglavnom prepisuju iz Nestorovog ljetopisa. Ipak, kad se još u 16. stoljeću tamo svećenicima preporučuju ispovjedna pitanja za žene “Nisi li išla Mokoši?”, to se teško može tumačiti drugačije nego da je u narodu to ime još uvijek značilo nešto. Etnografski zapisi potvrđuju da je još i u 19. i 20. stoljeću u sjevernoj Rusiji opstao u folkloru lik Mokoši kao nekakvog demonskog bića, ili stare babe vještice. U okolici Moskve riječ mokoša znači “kurva”. Ime se dijelom očuvalo i kod južnih Slavena, uglavnom u toponimiji, npr. u nazivu naselja Mokošica kod Dubrovnika, u brdu zvanom Mokoš-grad poznatom iz jedne srednjovjekovne mađarske listine, te kod Slovenaca u nazivu jedne vrste barske ptice kao mokoška.

SM-6_mokosh2 Mokoš?

Međutim, kako se gornji, sunčani aspekt boginje s pokrštavanjem stopio s kršćanskom Bogorodicom, tako se donji, mokri – barem kod pravoslavnih Slavena – dobrim dijelom očuvao u liku bizantske svetice Pareskave, koja se, vrlo zanimljivo, u puku naziva sv. Petkom. Peti je dan tjedna, naime, u indoeuropskoj tradiciji dan boginje, a nije nimalo bez razloga da boginjin dan dolazi upravo nakon dana posvećenog gromovniku. Petak je u latinskom zvan dies Veneris – dan Venere - dok je u germanskim jezicima Friday, Fredag, Freitag, Frīgedæg – Friggin dan. Venera je, naravno, rimska boginja ljubavi, ženstvenosti i spolnosti, ali njeno ime može se vrlo uvjerljivo dovesti u vezu s korijenom *venes-, iz kojega dolazi latinski venenum, a od čega pak u modernom engleskom venom – otrov! Frigg je pak bila vrhovna boginja u germanskom panteonu, žena Odina/Votana, kraljica Asgarda, vrhovna boginja među Aesirima i, sve se čini, zapravo ista boginja kao i Freya. Mnogi mitolozi pretpostavljaju hipotetsku pragermansku boginju Frijjō, čiji su aspekti bile Frigg i Freya. Freya je smatrana vrhovnom boginjom među Vanirima, a naziv te skupine bogove u germanskoj mitologiji mogao bi se isto tako dovesti u vezu s podrijetlom Venerinog "otrovnog" imena. U svakom slučaju, jasno se naslućuje dvojakost velikih indoeuropskih boginja.

SM-6_Frig_Spin Germanska velika boginja Frigg bila je povezana sa sudbinom, majčinstvom i predenjem


SM-6_predjaVratimo se na pravoslavnu svetu Petku i pogansku Mokoš. Lik potonje može se iščitati iz pučkog kulta prethodne. Petka je u prvome redu povezana sa zdencima i izvorima (tamo ju je narod najčešće štovao, postavljajući njene ikone na ta mjesta) i tkanjem i predenjem (koji su se bacali u posvećene zdence kao darovi). Voda i predenje dvije su bitne Mokošine karakteristike kojima je ona povezana sa svojim ljubavnikom, vodenim i vunenim bogom Velesom. Pređa koju ona tka na mitskoj je razini posve poistovjećena s vodom koja izvire iz posvećenog zdenca. To je dobro potvrđeno u indoeuropskoj predaji. Praslavensko *vlna znači i “voda” i “vuna”. Hetitski spisi spominju rijeku imenom Hulana, što doslovce znači “Krznena”. A u Avesti, staroj zbirci perzijskih svetih tekstova, spominje se mitska rijeka Anahita, nazvana po istoimenoj boginji. Puno ime te rijeke je Aredvi Sura Anahita, u prijevodu Vlažna i Snažna Anahita. Pridjev sura, “snažna”, vuče na rusko srya, “vlažna” i te dvije riječi zaista imaju podrijetlo u istom praindoeuropskom korijenu *suro- “vlažno, sirovo, kiselkasto, trulo”. Vlažna i gnjila Mokoš prede vunu i to predanje ujedno je mitska rijeka koja razdvaja živi svijet od svijeta mrtvih.

U mitskom svjetonazoru, dva su drevna vjerovanja o tome kako se ide u zemlju mrtvih. Prvi put ide preko vode, upravo rijeke – najpoznatija je rijeka Styx iz grčke mitologije, preko koje Haron na svojoj brodici prevozi mrtve u Had. Drugi je put kroz vatru, zbog čega je tradicija mnogih kultura da mrtve spaljuju. Oba kao da su vezana uz lik boginje koja, bivajući istovremeno i vodenasta i užarena, razdvaja gromovnika od zmaja. 

 

 

Literatura:

V. Belaj - "Hod kroz godinu", 2. prošireno izdanje, Zagreb, 2007.
V. Belaj - " Poganski bogovi i njihovi kršćanski supstituti”, časopis “Studia ethnologica Croatica”, Zagreb, 2009.
Đ. Franković – “Gromovnik Sveti Ilija, Perunova epikleza te sveti Nikola, Velesova epikleza”, www.podravina.net, od 22.02.2007.
“Poviest Hrvatska, dio prvi: od najstarijih vremena do 1526.”, Tade Smičiklas, Zagreb: Naklada "Matice Hrvatske", 1882.
http://en.wikipedia.org/wiki/Venus_(mythology)
http://en.wikipedia.org/wiki/Frigg
http://en.wikipedia.org/wiki/Ratatoskr

Add comment


Security code
Refresh

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona