uskoci 250

Nakon što se popularna kartaška start-up igra rasprodala u Hrvatskoj i dugo vremena je nije bilo u prodaji od sada ju možete naručiti preko nas.

Njezina maloprodajna cijena je 80,00kn, ali za sve koji se jave na naš mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i naruče sa svojim podacima (ime i prezime, adresa i kontakt telefon) dobit će popust od 20%. Dostava je 20kn.

Nažalost hrvatska verzije igre više ne postoji, a u prodaji je samo engleska i njemačka verzija igre. Pravila su u svakoj igri na sva tri jezika (hr, en, de), a samo karte su na engleskom ili njemačkoj jeziku.

Uskoci i dalje nisu u slobodnoj prodaji stoga ne vjerujemo da ćete ih naći u trgovinama i ovo je jedinstvena prilika da se dokopate svojeg primjerka ove igre.

Više o igri možete pročitati u našoj recenziji: Uskoci - kartaška igra o hrvatskim gusarima

IMG 3048Već smo tradicionalno na 36. Danima znanstvene fantastike uživali u predavanjima, radionicama, kvizovima i filmskim projekcijama uz cosplayere i odličnu organizaciju. No, moramo istaknuti najzabavniji dio SFerakona - naime, po prvi put na zagrebačkoj konvenciji uživali smo u predstavi u pet činova Dr.Horrible koji se odvijao kroz cjelodnevni subotnji program i dobio pozitivnu reakciju većine posjetitelja. Isto tako smo uživali i u predavanjima počasnih gostiju Chrisa Becketta i Nikolasa Lloyda. No, da se vratimo na početak...

sferaI ove godine možete uživati u programima 36.Dane znanstvene fantastike pod popularnim nazivom SFerakon 2014. Tema ovogodišnjeg SFeraKona su "Paralaleni svjetovi i alternativna povijest", a s tom temom vas tradicionalno čekaju radionice, predavanja, cosplayeri te poznati domaći i strani predavači.

Knjiga bestija naslovnicaFantasy između bajke i basne tako možemo opisati ovu fantastičnu zbirku priča u kojima nas autor vodi kroz vrijeme i prostor. Zbirka "Knjiga beštija" sadrži osam priča (Eolomant i Rumiko, Tiel i Jarinka, Prokleta kula, Zakon mora, Nekomata, Emma i Kantjil, Mulentov otok), a knjiga je prožeta ilustracijama samog autora.

Silos-Hugh-HoweyUpravo je izašao novi svjetski hit o kojem se mnogo priča u izdanju Znanja. Postapokaliptični roman mladog autora Hugh Howeya "Silos" vas vodi u podzemni svijet gdje je preživio ostatak ljudske rase. Pročitajte kako nas se dojmio roman i zašto biste ga možda trebali pročitati.

Battle Royale

battle_royale

Autor:  Koushun Takami 
Naslov knjige:  Battle Royale
Godina izdanja:  2010. (1999. prvotno) 
Nakladnik:  HAIKASORU, VIZ MEDIA 
Uvez: meki
Broj stranica: 610 str.
Prevoditelj na engleski:  Yuji Oniki  
Jezik originala: japanski

 

Dopunjena recenzija koja je originalno izdana u fanzinu Yoshi br 16. u rujnu 2007. godine

 

Battle Royale ili homo homini lupus 

Klasik ili šund?

Život je igra u kojoj svi kontinuirano nastoje izvući najveću dobit sa kartama koje su im dodjeljene, no što ako se ulozi naglo povise? Što ako na kocku bude stavljen život sam? Bi li izdali osobu koju volite? Brinuli za nju? A što ako briga sama po sebi ne bi bila dovoljna; što ako žrtvovati se za osobu do koje vam je stalo znači doslovce to – vaš život za njen?

Da je upravo ovaj čas sve vagi, na koju bi stranu pretegnulo vaše klatno? A na koju ono vašeg prijatelja?

 

Riječ je o kontroverznom romanu/mangi/filmu koji 100% nećete vidjeti na TV, što je i dobro i loše. Dobro; jer je film zaista vizualno eksplicitan, u smislu – nasilan to kosti. Loše; jer je mnogo dublji nego što na letimičan pogled djeluje. Mediji su otvoreno povezali Battle royale sa brutalnim, kalkuliranim i hladnokrvnim ubojstvom jedne japanske djevojčice u školi 2004. godine, koje je počinila njena vršnjakinja nožem za papir. Novinari su, kao uostalom mnogi u Japanu i diljem svijeta, optužujućim prstom upirali u režisera/scenarista filma, navodeći kao direktnu vezu sa zločinom to što je maloljetna počiniteljica bila ‘opsjednuta’ Battle royale‐om. On (sada već pokojni Kenji Fukasaku) je (proročki?) već prije početka, a i nakon snimanja 2000. godine rekao da nije nasilan film, nego japansko društvo, te da će ga upravo djeca najbolje razumjeti. Film je igrao u kino‐dvoranama, ali je bio zabranjen mlađima od 15 godina (zanimljvo, upravo to je dob protagonista djela). Naravno, svi su ga mogli nabaviti na ovaj ili onaj način; od male djevojčice‐ubojice do nas u Hrvatskoj.

Ugrubo prepričano, jedan japanski razred, ništa ne sluteći (kao janje na klanje) biva otet i odveden na otok na kojem je svakome nasumce dodjeljeno oružje (od samostrela ili puške do dalekozora ili poklopca za lonac da bi se potencirao element neizvjesnosti) i ogrlica oko vrata koja sadrži eksploziv. On se aktivira ako se ogrlicu pokuša ukloniti, te ako za tri dana (u knjizi je drugačija varijanta), koliko traje taj ‘školski izlet’, na otoku ostanu više od 2 preživjela. Da bi preživio, svatko nastoji osigurati da ostane posljednji živući, a najefikasnija metoda, naravno, jest – ubiti što više vlastitih kolega. Upravo tako jasno i bez sentimentalnosti rečeno je i našim protagonistima. Naravno, nekima takva pravila igre nisu uopće teško pala. Neki su odmah odlučili uopće ne sudjelovati, neki su se pretvarali da ih se ta pravila ne tiču i da život normalno kao do sada teče svojim tokom, neki su pokušali srušiti sistem mini‐revolucijom, neki se predali apatiji, neki su ubijali da prežive, a neki iz čistog užitka. Nekima je i vlastiti karakter postao taktika preživljavanja. ‘Edukacija/vježba’ je osmišljena kao igra, samo što oni koji ispadnu, ispadnu na sve vijeke vjekova. Na kraju može ostati samo jedan – samo se jedan vraća u ‘normalan’ svijet.

Fabula sve tri inačice istog djela opisuje zlokobnu distopiju skorije budućnosti istočne Azije što se preobrazila u represivnu vojnu diktaturu. Manga stavlja naglasak na nezaposlenost, krizu makroekonomije i morala, anomiju i strah koji su natjerali ljude da se boje vlastite djece i dođu na suludu ideju koja se kosi sa prirodnim instinktima roditeljstva i samim zdravim razumom. Tzv. ‘rješenje’ terora mladih delinkvenata je „Uredba BR” – legitimna, nasumična masovna egzekucija bez službenog državnog izvršitelja, krivnje, suđenja i smisla, zaogrnuta u mršavu krinku klimave moralne i edukativne svrhovitosti. Radnja se više‐manje odvija u tri dana, sa puno flashback scena koje evociraju konkretne događaje iz nedavne ali i starije prošlosti, dajući smisao onome sto se zbiva sada i/ili stavljajući stvari, događaje, osobe međusobno u određeni kontekst. 

Knjiga se po tom pitanju razlikuje jer opisuje državu ekonomskog blagostanja ali jednako represivnu, sa službenom vanjskom politikom izolacionizma u kojemu je 'PROGRAM' način pripreme protiv uvijek budnog i nepredvidljivog neprijatelja ('Trust no one'). Geopolitička slika toga svijeta je izrazito podjeljena u dva tabora: Velike istočnoazijske republike (japanske militarističke apiracije prve polovine 20.st?)  i Američkog imperija, uz sporadične, mahom neutralne, zemlje trećeg svijeta. Knjiga je alegorija japanskog društva u kojemu se pojedinac osjeća sputano nevidljivim sponama pravila, uniformiranosti, ovisnosti o grupnom mentalitetu, bojazni da se bude drugačiji.  Novelom je prikazan ekstrem do kojeg šutnja i trpljenje može dovesti i stoga se u njoj može naći mnogo kritike na fašističku vladu i državu 'uspješnog fašizma, kontrole informacija, birokratskog pakla, ideološke propagande' iz usta sudionika 'Programa' (čije floskule sumnjivo sliče na sjevernokorejske parole). Odnosi među likovima su nejasnije ocrtani i samo neki od njih tijekom radnje doživljavaju neku unutarnju promjenu. Fabula ima više fokusa ali je daleko najzastupljenija perspektiva petnaestogodišnjaka Shuuye čime ga se označava kao primus inter pares među likovima i daje naslutiti njegovu sudbinu i ishod igre. U tome je smislu manga superiornija jer i drugim likovima daje prostora iako nije do kraja cjepljena od 'shuuyizma'.Battle_Royale_v02

Film (2000.), sa druge strane, preuzima većinu idejne podloge mange uz problematiku generacijskog jaza.

„You don't know who your enemis are in this game.“

Battle royale dovodi u pitanje smisao takvog života i samog igranja igre. I pobjednik, kada se konačno podvuče crta, gubi. Ona vjerno oslikava život utoliko što to tko će biti posljednji preostali ne ovisi samo o sreći ili inteligenciji, empatiji, fizičkoj spretnosti ili snazi. Ona je nepredvidljiva poput života, poput smrti; ona je njihova farsa. Ona nudi prilike, no ne i garancije; svatkob može biti taj koji će preživjeti. Ili poginuti. U njoj ništa nije sigurno osim jednog – ostati će samo jedan. Battle royale je igra u kojoj nema pobjednika, u njoj ne postoji dopušteno ili nedopušteno, dobro ili loše, samo učinkovito i ono što to nije. Ona je pragmatizam u svom iskristaliziranom obliku, istinski bellum omnium in omnes. Vrlo je lako pobrkati preživljavanje s pobjedom. On je alegorija života – iz njega sudionici neće izaći živi ovako ili onako. Jedina razlika među njima je način na koji su igrali.

Ovo nije apologija nasilju. Istina jest da je u BR prva stvar koja upadne u oko (i ostane tamo do kraja kao trn) beskrajna spirala verbalnog i fizičkog nasilja. I više od toga; sadizam, mazohizam, zavist, očaj, bijes, ogorčenje, naplaćivanje dugova iz prošlosti, razočarenje, izdaja, nepovjerenje, smrtni strah – sve se isprepliće i tvori ples kaotičnog, snažnog i brzog ritma koji ubrzava svoje vratolomne okrete kako priča teče kraju. No okolnosti ne iznose na svjetlo samo mračne strane ljudske prirode; u ekstremnim situacijama isplivavaju na površinu također i najplemenitiji ljudski osjećaji, i to jednako intenzivno. Svi smo svjesni da nedomesticirana zvijer čuči u svakome od nas; treba samo malo zagrebati površinu. Ispod civilizacijom i kulturom ispolirane glazure dr. Jekila uvijek vreba bestijalni mr. Hyde. Ljudska životinja i jest to što jest baš zbog dubokih ambivalencija koje (ne)pomiruje u sebi. Battle royale sadrži mnogo različitih priča, a svatko će se moći poistovjetiti sa i/ili razumjeti barem jednu od njih. Otuda upravo hipnotička snaga tog djela. Koliko god vaš šokirao ili užasavao, nastavit ćete ga gledati/čitati. Battle royale je i priča sa porukom i svjedok vremena u kojem živimo. Iako se radnja odvija u bliskoj budućnosti, uzroci problema koji su tamo stihijski rasplamsani danas zaista već potiho tinjaju u društvu. Kada se nepoštivanje autoriteta, nefunkcioniranje školskog sustava, nehumani kapitalizam, sistem eliminirajuće i bespoštedne konkurencije i nemoć odraslih da usmjeravaju mlade na pravi put dovedu do apsurda, što se dobiva? Svijet u kojem ‘preživljavanje najjačeg’ to doslovno znači. Ironija je u tome što je ideja stavljanja djece na izolirani otok da se razračunaju medusobno uredno izglasana, zakonski sankcionirana i posve legalna, kao posljednji pokušaj (u mangi/filmu) nemoćne starije generacije da preodgoji one na kojima ‘svijet ostaje’. Nasumične i neosobne egzekucije kao primjer ostalima. U korijenu svega je, formalno, dobra namjera, no svi jako dobro znamo da je put u pakao upravo njima popločan.

Još jedan sloj djela je u stvari parabola različitih svjetonazora kojima pojedinci gledaju na život, kako se s njim nose i zašto. Svatko od nas dobija nasumično oružje da ga koristi najbolje što može, baš kao i u životu. Neki od nas imaju savršen sluh, neki atletska tijela, a neki genijalan matematičarski mozak. Ništa od toga a priori ne garantira da će netko biti sretan samo zato sto ima neku odredenu kvalitetu; sve je u tome da odigraš najbolje sto možeš s kartama koje ti je život dodijelio. Uz, naravno, i faktor sreće. U Battle royale su neki s najubojitijim oružjima umirali prvi, dok su oni snalažljivi, čak i prvotno naizgled “zakinuti”, iz okršaja izlazili kao pobjednici. Svatko bira vlastiti način suočavanja sa životom. Ono što bi neke slomilo, u drugima tek budi sirovu želju za preživljavanjem. Film izvrsno prikazuje ovaj aspekt. Priče pojedinaca koji igraju po određenim nametnutim pravilim su alegorijski presjek društva u kojem smo rođeni i u kojem se borimo, svatko za sebe i protiv svih, na svoj način, svaki dan da doživimo onaj sljedeći.

U filmu, u kojem glumi Takeshi Beat Kitano, je obrađena spomenuta tema generacijskog jaza. Djeca i roditelji nikada nisu bili tako otuđeni u povijesti kao danas. Iako žive pod istim krovom, žive posve različite živote koji se gotovo i ne dodiruju, a kamoli isprepleću. Nitko ne želi ili ne zna kako ponovo uspostaviti međusobni kontakt. Mnogo potisnutog bijesa i rezignacije zbog osjećaja obostrane izdaje, neodgovornosti, nezahvalnosti, alijenacije izbija na površinu u filmu, više u postupcima i stavovima nego riječima.Battle_Royale_v01

Manga, koja je kompletirana u 15 brojeva od 2000. do 2005. godine, mnogo je cjelovitija od filma i knjige i apsolutan je imperativ za fanove. Stvorena u tandemu Koushin Takamija i Masayuki Taguchija (pisca i crtača) potpuno je zasjenila filmsku verziju koja poslije nje izgleda kao blijedi pokušaj splattera bez dubine i značaja. Iako film ima sebi svojstvenih scena koje je po prirodi stvari nemoguće dočarati stripom ili knjigom, isto vice versa vrijedi i za crtanu verziju priče. Likovi nisu potpuno identični u obje verzije, kao niti njihovi odnosi, no to je većinom stoga što si je autor mange uzeo vremena i prostora da za nas isplete finu nevidljivu mrežu koja postoji u svakoj kompleksnoj grupi i interakcijama njenih članova. Vjerujem da je mangaka inzistirao na eksplicitnom prikazu baš da šokira čitatelja. Ovako neke stvari lupe ‘ravno u lice’ i poanta ostaje, jasna i nemoguća za ignorirati, dugo poslije čitanja pa se nasilje ovdje teško kategorizira besmislenim.

Manga je upravo zastrašujuće vjerodostojna i vividna, obilata detaljima koji nam od plošnih lica tvore osobe od krvi i mesa, navodeći nas da osjećamo i njihove gubitke, radosti i strahove utoliko neposrednije. Na preko tisuću stranica proživljavamo emotivne uspone i padove likove s kojima sipmatiziramo, uživljavamo se u razne situacije, preispitujemo vlastita stajališta, uvjerenja i odnose. Paranoična atmosfera uz sveprisutni osjećaj neposredne katastrofe čitatelja tjera da se u strahu osvrće i provjerava je li mu tko iza leđa i provede sate uz priču, posve nesvjestan proteka vremena. Za to je zaslužna i radnja koja je vrlo dinamična i gotovo neprestana akcija, a kako bi drugačije i bilo među očajnim ljudima koji cijeli svoj život grozničavo nastoje zgusnuti u manje od 72 sata?

Baš kao i oni, budite spremni na sve. 

Battle royale je buntovnička mladost, živući košmar, distopija koja prikazuje kako ćemo završiti ako nastavimo živjeti kako živimo, a nikako uzor za ponašanje u današnjem natjecateljskom društvu. Ako je ikakav primjer, onda je negativan, loš primjer. U tom smislu je namjenjen mladima. Nadalje, ona je podsjetnik na ono što jesmo ako izgubimo povjerenje, volju za pomaganjem i humanost. Bez ljudskosti ubrzo neće biti niti ljudi.

Comments   

 
0 #1 DS 2012-09-05 00:33
Battle Royale: što bi Hunger Games bio da ga je radio Japan. And yet, hype oko jednog, drugi preskočen. Dosadni krug uvijek istog. Super recenzija. :)
Quote
 

Add comment


Security code
Refresh

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona