Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Damir Hoyka: Xavia

xaviaNaslov romana: Xavia
Autor: Damir Hoyka
Broj stranica: 240
Uvez: Meki
Dimenzije: 15,5 x 23,5 cm
Nakladnik: V.B.Z
Godina izdanja: 2009.

 

Xavia je znanstveno-fantastični roman hrvatskog fotografa Damira Hoyke. Njegov roman napisan je i izdan 2009. godine pod nakladnom kućom VBZ čiji je grafički studio pripremio i naslovnicu.

Radnja je smještena u blisku budućnost ovog svijeta, 2039. godinu post-katastrofalnog društva koje se u fazi združenog mira oporavlja i doživljava tehno-znanstveni procvat. Wade Zeeland umjetnik je i znanstvenik sklon ekscentričnim idejama. Jedna takva, konvertiranje ljudi u virtualnu stvarnost s ciljem unaprjeđenja života, dovede do novih znanstvenih spoznaja koje potakne kriminalno djelovanje. Nakon što je optužen za krađu podataka, svjetlo izlaza ukazuje mu Xavia, prvo konvertirano biće, a u nastojanju da spriječi zloupotrebu pridružuje mu se prijatelj Mark i androida Sabrina izrađena po uzoru na Wadeovu nestalu ženu.

Prologom romana Hoyka obećaje dobro štivo. Budući problemi tehno-društva za područje Balkana još uvijek su uglavnom razina šund filma, dok se zapravo radi o stvarima zbog kojih će se ljudi podosta brzo hvatati za glavu. Bliski smještaj radnje, mada teorijski neutemeljen, nastoji tu činjenicu preduhitriti, a kao jedan od rijetkih domaćih uvida u neka temeljna pitanja skorašnje kulturne problematike Hoykin rad je dobrodošao. Xavia je štivo za zabavu i štivo bioetičke prirode, čega bi valjalo biti više.

Druga pozitivna karakteristika je pristupačan stil pisanja i narav teksta. Hoyka je stilski, čini se, ili pod utjecajem klasičnih ZF djela ili sam po prirodi pripada takvom soju autora. U djelima klasičnog ZF-a može se pronaći specifičan osjećaj za detalje od žanrovskog interesa, kao i prepoznatljiva hibridizacija običnog i tehnoznanstvenog jezika koji se često hrva s kvalitetom pripovjedačkog prenošenja. U sažetoj usporedbi, Xavia je – stilski – bliže Orsonu Scottu Cardu i njegovom djelu Ender's Game, ali veoma daleko od Raya Bradburya i njegova rada Fahrenheit 451. Xavia se čita lako, 250 stranica nestane u trenu, a autor ne pretjeruje s jezičnim gadgetingom i nerazumljivim kontekstualnim razgovorima koji zahtijevaju terminološku analizu, ako na prvom mjestu uopće imaju smisao veći od simulacije razgovora društva iz budućnosti. Dakle, knjiga je pristupačna svima iako na prvi pogled izvana izgleda kao informatički udžbenik.

Na dvije pozitivne, doduše, dolaze dvije bitnije, negativne karakteristike, djelu samoosporavajuće. Jedan problem proizlazi iz teorijske strane djela u koji se Hoyka upustio. Drugi je naivnost radnje, djelomično proizlazeći iz prvog.

Po pitanju teorije, skup stvari tu nije na mjestu, za što se ovdje nema prostora, ali neke važnije momente valjalo bi razlučiti. Primarni aspekt djela čini pitanje umjetne inteligencije i razvoj odnosa jedne humanoidne UI do ljudskosti, u kontekstu romana izvodeći niz implikacija. Po svemu sudeći, međutim, Hoyka nikada nije doista istražio o čemu se radi. Primjerice ljubav, oko koje se vrti Sabrinina spoznaja, po svojoj biokemijskoj definiciji nadilazi ideju UI o kakvoj Hoyka piše. Heurističke metode UI sustava naprosto ne mogu dovesti do takvih spoznaja, te se radi o preko 30 godina nakupljenog znanja koje takve osnovne stvari odbacuje u startu. Ideja spontane spoznaje pogrešna je, a program nije moguće, kao što je u romanu prikazano, tek instalirati pa eksperimentirati. Drugi, sitniji primjer mogu biti dinamičke lozinke o kojima se u romanu govori kao od čovjeka sigurnim lozinkama. Međutim svaki softver koji čovjek ikada napravi ima svoju povratnu metodu. Ako cracker želi proći, proći će. Tri primjera različite težine, ali demonstriraju problem. Teorija Xavie podliježe klasičnim zamkama neznanja, stoga i sve robotičke teme o kojima Hoyka priča više su poletne ideje mašte, davno preispitane. Problematika o kojoj se radi znatno je kompleksnija od ove interpretacije.

No to je u stvari manji od dva problema knjige. Naivnost i nedorečenost je veći. Pozadina sićušne radnje posve je ostavljena u zraku. Primjerice, Wade je nekoć imao ženu i djecu. Hoykino objašnjenje je da su nestale u kružnoj sferi na licu mjesta i nikada se vratile. Zašto to piše? Utrpao je taj moment da bi dao podlogu svojoj želji da spoji robota (Sabrinu) i čovjeka (Wadea), dapače, robota koji izgleda kao njegova bivša žena. No način na koji je to izvedeno i banalnost kojom to iznosi je smiješna. Žene i djeteta kao da nikada nije bilo, a imati robota koji izgleda jednako kao žena je najobičnija stvar na svijetu. Lažna iznenađenost koju daje likovima po tom pitanju svedena je na pokoju rečenicu, tek toliko da se riješi nečega što bi mu u biti trebao biti važan dio romana. Šteta je, jasno, što to ne prepoznaje. Sličnom hladnoćom pristupa svim drugim stvarima kojih se dotaknuo, a najgore je što u radnju uvodi i vojsku i vladu i sićušne obrate, karikirajući ih do apsurda. Vojnici s kojima Wade ima posla podsjećaju na Tim Raketa ili Tom & Jerry. Stoga se djelo počinje ozbiljno strmoglavljati i na kraju tek ostavlja pokoju pažljiviju opservaciju iz perspektive fotografa. 

Rezultat, čitljivo i u blažem intenzitetu poticajno djelo koje teorijski i pripovjedački ne pridonosi mnogo, ali možda i dovoljno za ionako siromašnu hrvatsku intelektualnu osjetljivost. Stilski obećavajuće, od Hoyke ne bi bilo loše dobiti još koje djelo slične tematike, barem dok se čini da je na dobrom putu. Samouzdižuće opaske na stražnjoj strani knjige su, konačno, napumpana stvarnost.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona