Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Uzduž i poprijeko Prstenove družine (Knjiga II.)

Autor: Isenhart

 

Knjiga II

I. Mnogobrojni susreti

Rivendell je predivno mjesto, jedno od posljednjih preostalih na zapadu. Njime vlada Elrond, a zahvaljujući njegovoj iscjeliteljskoj sposobnosti, Frodo dočeka ozdravljenje. Budeći se nakon 4 dana spavanja, ugleda sebi drage osobe: Gandalfa, Aragorna (u kojemu najednom prepoznaje veliku vjeru), Merrija, Pippina, Sama, pa čak i starog ujaka Bilba. Doznaje da Bilbo završava svoju životnu knjigu, a i upoznaje predivnu Arwen, u kojoj je, kako rekoše, obličje Luthienino ponovno došlo na svijet, a zvali su je Undomiel jer je bila zvijezda večernica svoga naroda. Tu dolazimo do spominjanja duge ljubavi između nje i jednog smrtnika. Citiram:

Elrond je sjedio na svojoj stolici i vatra mu je obasjavala lice kao što ljetno svjetlo obasjava drveće. Blizu njega je sjedila gospa Arwen. Frodo se iznenadi kad vidje da Aragorn stoji uz nju; tamnu je pelerinu bio zabacio i činilo se da je u vilenjačkoj žičanoj košulji, a na prsima mu sja zvijezda. Njih dvoje su razgovarali, a onda se odjednom Frodu učini da se Arwen okrenula prema njemu i da je svjetlo njenih očiju izdaleka palo na nj i probolo mu srce.
                                        str. 282

Elrond saziva vijeće u kojem će se odlučiti koji smjerom teče sudbina prstena.

II. Elrondovo vijeće

elronds-council.jpgO puno toga se pričalo na Elrondovom vijeću, sežući u daleku prošlost. Možda je vrijeme kad se zaista treba pokloniti kapacitetu mašte jednog veliko pisca kao što je Tolkien. Bolje ukomponiranu priču i povezivanje šarolike radnje nikad više nisam susreo.

Ponovljena je priča prstena i nastanak Sjevernog i Južnog kraljevstva, loze i slave Numenora. Upoznajemo još tri lika koji se nedugo nakon toga pridružuju Prstenovoj družini: Legolas (sin Tranduilov), Gimli (sin Gloinov) i Boromir (sin Denethorov). Prilažem izvadak:

Zatim pokaže i predstavi one koje Frodo još nije poznavao. Uz Gloina je sjedio još jedan patuljak: njegov sin Gimli. Pored Glorfindela bilo je tu još nekoliko drugih savjetnika Elrondove kuće, a glavni je među njima bio Erestor, s kojim je sjedio Galdor, vilenjak iz Sivih luka, što je poslom došao od brodograditelja Cirdana. Bijaše tu još jedan strani vilenjak odjeven u zeleno i smeđe, Legolas, glasnik svoga oca Tranduila, vilin-kralja sjevernog Mrkodola. Malo postrance sjedio je visok čovjek lijepa i plemenita lica, crne kose i sivih očiju, ponosita i stroga pogleda. Zvao se Boromir.
str. 286

Doznajemo više i o velikim gradovima kao što je bio Minas Ithil, nekoć davno ponosni grad Ljudi, a danas mjesto strave i užasa, preimenovan u Minas Morgul. Malo čitatelja zna da je i Minas Tirith jednoć nosio drugo ime, Minas Anor. I Gandalf objašnjava svoje odstupanje od planova i tako otkriva neočekivani preobražaj Sarumana, svoje putovanje u dvore Denethorove. Riječ dvije o krugu mudraca, pa tako i mudrom Radagastu čiji je orao spasio Gandalfa u zatočeništvu na vjetrovitom vrhu Ortanca (Sarumanove kule u Isengardu).

Kako je priči minuo kraj, Elrond se pronašao u teškoj situaciji jer Prsten nije mogao otići u Gondor (gdje bi ga vjerojatno zlouporabili), pa tako ni kod Toma Bambadila jer kako kaže Gandalf, njega takve stvari ne zanimaju. Baciti prsten u Veliko More isto nije opcija, neprijatelj ima mnogo doušnika kako na nebesima, tako i u jezerima i morima. Sila Rivendella nije dovoljna jaka da zadrži snagu rastujećeg naprijatelja. Prsten mora biti uništen u vatrama gdje je i napravljen, a to će učiniti Frodo. Svjedoci smo nastajanja družine po kojoj ova knjiga dobija ime: „Prstenova družina“.

III. Prsten ide na jug

Kako je novonastala družina započela put, mnogo toga se promijenilo pod nebom (a i na njemu). Oprezno su se kretali prema prolazu Crvenroga u Gimlijevoj domovini. Pod paskom zlog gospodara, mnoge vrane Fangorna i Dunlanda pratile su družinu putem prema snježnim vrhovima Caradhrasa. Vjetar i snijeg su postepeno jačali pa je ubrzo postalo jasno da to nije prirodna oluja. U zraku je vrištao nemilosrdni glas i podmukli Sarumanov smijeh.

redhorn-passage.jpgCaradhras ih je nadvladao. Aragorn i Gandalf dugo su se vremena dvoumili, ali ubrzo je postalo jasno da moraju odustati. Vargovi su im bili na tragu, njušili njihovo meso i kipuću krv u venama. Tolkien spominje napad jednoga uz fijuk Legolasove strijele koja je opakoj vučini prerezala grkljan.

IV. Putovanje po mraku

Moria! Nekoć sjajni grad genijalnih patuljaka, ponos i dika tog sićušnog ali mnogobrojnog naroda. Tu su vratnice Durina i prebivalište Balina. Iako pojedinci družine nipošto nisu htjeli krenuti tim putem, Gimli je radosno dočekao takvu odluku. Povratak u Rivendell značio bi predaju kako kaže Gandalf. Nastaje još jedna bitka s čoporom Sauronovih vukova. Budući da tome nije bilo mjesta u filmu, citiram:

Pri svjetlu vatre koja je buknula od nabacanih drva, Frodo ugleda mnoge sive prilike kako preskaču preko kamenog kruga. Sve ih je više i više naviralo. Aragorn zarije mač u ralje ogromnom predvodniku, a Boromir velikim zamahom odrubi glavu drugoj zvijeri. Pokraj njih je Gimli stajao raskrečenih snažnih nogu i vitlao svojom patuljačkom sjekirom. Legolasov je luk pjevao.
    Pri trepetavu svjetlu Gandalf kao da je naglo porastao: ustobočio se, velika prijeteća figura nalik na kameni spomenik kakvog drevnog kralja podignutog na brodu.

                                        str. 353

Spasili su se bez gubitaka, a Gandalf je još jednom pokazao sposobnost da zapali sve oko sebe, pa čak i Legolasove strijele u zraku. Kasnije su za dlaku izbjegli bijes jezerskog Čuvara, bježeći u Moriju kroz skriveni prolaz čije se vratnice otvaraju izgovaranjem lozinke (mellon = prijatelj). Prelaskom praga iza njih se strmoglavi odron, pa tako družina nije imala izbora negoli krenuti dalje u mrak. Puno su lutali prije negoli Gandalfovo svjetlo nije otkrilo ogromnu prostoriju sa stupovima i izrezbarenim ukrasima kakve nijedno drugo patuljačko ostvarenje nikad nije nadmašilo. Tu se zaustave u prostoriji nalik stražarnici gdje na sredini Gimli ugleda duguljastu spomen ploču i ostatke Balina, vladara Morije. Spoznali su priču Mazarbulske knjige, dnevnika gdje je jedan od patuljaka opisivao prve, ali i posljednje dane Balina i njegovih suputnika koji su neslavno poginuli želeći iznova osvojiti jednom izgubljeno kraljevstvo. Ipak su preduboko i prepohlepno kopali traželi mithril, metal deset puta dragocjeniji od zlata. Glasine su kazale da ga je jedino preostalo u gorju Caradhrasa. Osim što su načuli Goluma i stotine orka, ovo je prvi put da se Gandalf našao u okršaju s bićem strašnijim od svega što su živa bića te noći ikad ugledala. Pronašli su kletvu Durinovu, sjenu i vatru, Balroga.

V. Most Khazad-Duma

gandalf-and-balrog2.jpgRedovi orka su se razmaknuli i oni se sklone u stranu, kao da su se i sami nečeg prestrašili. Nešto je dolazilo za njima, a doimalo se kao kakva velika sjena, usred koje je bila nekakva crna spodoba. Tad se sjena zaleti i preskoči preko rasjekline. Plamenovi zaigraju da je pozdrave, i oviju se oko nje, a crni dim zakovitla se u zraku. Zavijorena joj se griva upalila pa je gorjela za njom. U desnici je držala sječivo nalik na nasrtljivi jezik vatre, a u lijevici bič sa mnogo repova.
-    Jao! Jao! – zajauče Legolas. – Balrog! Balrog je došao!
Gimli je raskoračio oči.
-    Propast Durinova! – uzvikne, ispusti ratnu sjekiru iz ruke i pokrije lice.
str. 389.

Tamo na posljednjem mostu prije Glavnog ulaza u Moriju, Gandalf pade u nevjerojatnu i crnu dubinu, a družina nije imala vremena za plač. Trčali su dalje prema svjetlu, iako im je u srcima još danima sijala noć.

VI. Lotlorien

Prije nego utekoše dalje od pratnje i urlika orkova na putu iza sebe, Gimli je znao da će njegove oči napokon ugledati ljepote Zrcalnog jezera, dubokog Kheled-Zarama. Bijaše dugačko i ovalno, nalik na veliki vrh koplja duboko zabijen u sjevernu udolinu, a južni mu je kraj bio izvan sjene, pod nebom obasjanim suncem. Iako su svi bilo shrvani tugom, usudim se pomisliti da im takva ljepota i čudesa ipak pružaju dovoljno snage da krenu dalje. Tu počiva kruna Durinova dok se on ne probudi.

Kako su krenuli dalje niz rijeku Srebrotok, uskoro se sunce započelo spuštati, a bili su na pragu šuma Lothloriena, tamo gdje su nekoć bili krovovi svijeta i stabla čije lišće nikad ne opada.

Ondje su šume Lotloriena! – reče Legolas. – To je najljepše od svih obitavališta moga naroda. Nigdje nema takvog drveća kao u tom kraju. Jer u jesen ondje ne opada lišće nego se samo pretvara u zlatnu boju. Lišće opada tek u proljeće, kad propupa novo zelenilo i kad se grane ispune žutim cvijećem, pa je tlo u šumi od zlata i krov je nad njom od zlata, a debla su srebrna jer je kora drveća glatka i siva. Tako još kazuju naše pjesme u Mrkodolu.
                                    str. 395

To je dom Galadriel i mudrog Celeborna. Bili su presreteni stražarima, ali se pokazalo da su ih ipak očekivali. Jedan od njih bio je i Haldir. Dobrano sam se nasmijao kad Gimli usprkos molbi družine nije želio nositi povez preko očiju. Zakon vilenjaka drukčije nije dopuštao prolaz patuljaka. Na kraju su svi nosili povez, iz solidarnosti, pretpostavljam.

VII. Galadrielino zrcalo

Od svih opisa, šarolikih i detaljnih na kakve smo kod Tolkiena naviknuli, najviše me se dojmio dom vladara Lothloriena. Na najdebljem i najvišem stablu u gradu drveća, bijaše sagrađena kuća, toliko velika da bi ljudima na tlu mogla poslužiti kao ladanjski dvorac. Odaja bijaše ispunjena blagim svjetlom: zidovi joj bili zeleni i srebreni, a svod zlatan.

Upoznavši Galadriel i Celeborna, viljenjaci su bili začuđeni što družini nedostaje deveti član Gandalf. Tu začuše tužnu istinu kako je Mithrandir, sivi hodočasnik, pao u Sjenu. Tada Aragorn ispripovijedi što se sve dogodilo na prijevoju u Caradhrasu, i sljedećih dana: pričao je o Balinu i njegovoj knjizi, i o okršaju u Mazarbulskoj odaji, i o vatri, i o uskom mostu te o nemani poznatoj kao Morgothov Balrog. Uz piće i odmor, putnici su svjedočili čaroliji vladarice Galadriel, a samo se Boromir dvojio ispričati družini što mu je njen glas u tami šaputao.

Jedne večeri, šetajući kroz šume Lothloriena, Frodo reče Samu da se nada da će prije odlaska barem još jednom vidjeti gospu Galadriel. Sam se složio. Sutradan su pozvani pred takozvano Galadrielino zrcalo, zapravo zdenac gdje je počivala mirna voda nalik na čisto biserje. Galadriel uspješno prolazi test, ostat će ono što jest i otputovati na zapad. Na njenog ruci Frodo primijeti Nanyu, jedan od tri prstena koje je Sauron jednom davno razdijelio vilenjacima. To je tajna koju znaju samo rijetki.

VIII. Oproštaj s Lorienom

Celeborn kao jedan od najmudrijih vilenjaka nije mogao utjecati na družinu, tek pokojim savjetom. Stoga je opremio družinu čamcima, hranom i vilenjačkim plaštovima. Sam se zapitao jesu li ovo čarobne pelerine, a evo što mu je jedan od vilenjaka smješkom odgovorio:

- Ne znam što mislite pod tim, odgovori vođa vilenjaka. – To je lijepa odjeća i tkanina je dobra jer je izrađena u ovoj zemlji. To je svakako vilin ruho, ako je to ono što mislite. List i grana, voda i kamen: imaju boju i ljepotu svih onih stvari u lorienski sumrak koje volimo, jer mi unosimo u sve ono što radimo misao na sve što volimo. Ipak je to samo odjeća, a ne oklop, od toga se neće odbiti koplje ni oštrice. Ali dobro će vas služiti: lake su za nošenje i, prema potrebi, dovoljno tople ili hladne. Vidjet ćete da će vam biti od velike pomoći u skrivanju od neprijateljskih pogleda, bilo da hodate među stijenama ili drvećem.
                                    str. 438

Aragorn mu je više puta zahvalio, poklonjeni čamci će im olakšati posao, između ostalog zato što neće morati još nekoliko dana donositi odluku kojim putem krenuti dalje. Pričajući o mogućnostima, naslutio sam da mnogi žele prvo otići u Minas Tirith i kraljevstvo Gondora, ali njihov vođa, Aragorn, bio je spreman odmah zakoračiti u sjenu Mordora. Puno toga se promijenilo jer je još onoga zlobnog dana u Moriji preuzeo Gandalfovo breme. S druge strane, Boromir je imao vlastito mišljenje. Kazao je da treba birati između obrane utvrđenog uporišta, i otvorenog odlaska u naručje smrti. Frodo je otkrio nešto novo i čudno u Boromirovom pogledu. Bilo je čudno da Boromir želi odbaciti (ili nešto gore) moć velikog Prstena.

04---loriens-departure.jpgSvjestan sam da me sljedeće poglavlje dovodi do posljednjih 40stranica, pa već polako razmišljam kako će ovo u svojem krajnjem oblikuizgledati. Hvata me i sitna tuga, jer Prstenovu sam družinu odavno počeosmatrati najdražim dijelom trilogije.

Posljednji ih je ispratio Haldir, i to pored luke gdje im je pružio užad i osokoljenje za krenuti dalje. Zaboravih spomenuti da je družina svečano primila darove od gospodarice Loriena osobno. Tako je vođa Aragorn primio korice izrađene za njegov mač. Na njemu je vilenjačkim riječima pisalo Anduril i porijeklo mača. Primio je i dragulj, Vilin-Kamen od kuće Elendilove. Stavio ga je na prsa. Galadriel je na svijet donijela Celebrian, koja je kasnije donijela Arwen Danicu, ljubav za čijim je dodirom Aragorn itekako žudio. Boromir, Merry i Pipin su primili pojase, Legolas luk i tobolac kakvim se Galadhrimi služe. Sam je primio kutijicu sa zemljom iz gospinog voćnjaka, dar koji će ga kasnije učiniti bogatim i sjetnim na ovu zimu u Lorienu. Gimli primi zlatne vlasi Galadrieline kose, a Frodo bočicu u kojoj je uhvaćeno svjetlo Earendilove zvijezde (kasnije veoma dobrodošao poklon).

Uhvatih Gimlija i Legolasa u razgovoru, a tu nazirem početak jednog velikog prijateljstva.

IX. Velika rijeka

Iako su već dva dana putovali, još uvijek nisu primijetili Neprijatelja ili njegove utvare. Tek se redovi stabala prorijediše, a zemlja je postajala bezbojna i opustjela. Nije bilo traga pokretnih živih bića osim ptica, a u ni u jednom se čamcu nije mnogo pričalo ili smijalo. Jedne noći ponovno su vidjeli Goluma, ali Aragorn preuzme stražu puštajući hobite da barem malo odspavaju. Sutradan Legolas i Aragorn ugledaše orla, ali onako crn i brz u daljini učini im se kao prijetnja, pa družina pričeka sumrak.

Osme noći putovanja napadnu ih orci s obale. Odapete strijele zujale su im oko glava. Jedna pogodi Froda između lopatica i on posrne naprijed, ali ipak ga spasi mitril pod pelerinom. Druga prođe Aragornu kroz kukuljicu, a treća se zabije u rub drugog čamca. Iako su iz te prilike pobjegli, kasnije na obali Legolasa preuzme strava:
Elbereth Gilthoniel! – uzdahne Legolas kad pogleda gore. Još dok je gledao, iz crnine na jugu izroni nešto tamno, nešto kao oblak a opet nije bio oblak, jer se kretalo mnogo brže. Uskoro se pokazalo da je to neka velika krilata neman, crnja od ponora u noći. Frodo osjeti kako ga podilazi jeza i grabi ga za srce; u ramenu oćuti smrtonosnu studen, kao sjećanje na staru ranu. Legolasov luk zapjeva, a prilika se iznad Frodove figure zanese te pobjegne u daljinu.

                                    str. 457

Frodo je znao da ih napada jedan od devetorice Nazgula, ali ništa ne reče družini. Naposljetku su morali napustiti rijeku te ponijeti čamce sa sobom. Prenoćili su na kopnu u šumi, a sljedeće jutro veslali prema Argonathu, Stupovima kraljeva. To su likovi Isildura i Anariona, vješto oblikovani u kamenu, uzdizali su se ka nebesima poput tornjeva. Napokon su ugledali visoku kulu Amon Hena, Brdo sluha i Brdo vida. Krenuvši prema tamo, družina je zakoračila prema vlastitom raspadu i čak smrti.

X. Raspad družine

boromir.jpgTužan je ovaj dio, znat će svi koji su čitali Tolkiena. Iz nekog razloga Frodo se odlučio krenuti sam u divljinu, vjerojatno tražeći mir da razmisli kojim putem krenuti dalje. Ipak, osjetio je neprijazni pogled na sebi. Skoči na noge i okrene se, ali se iznenadi kad vidje da je to samo Boromir, nasmiješen i ljubazan. Boromir ponudi svoju pomoć, a uskoro se njih dvojica dotaknu teme Prstena. Trenutak slabosti za sina Denethorova, rekao bih:

- Ah! Prsten! – reče Boromir a oči mu se zakrijese. – Prsten! Nije li to čudna sudbina da trpimo toliko straha i sumnje zbog tako neznatne stvari? Tako neznatne stvari! Ja sam ga samo načas vidio u kući Elrondovoj. Ne bih li ga mogao opet vidjeti?
                                    str. 468

Boromir napadne Froda, ponovno tvrdeći da je Prsten dar, dar neprijateljima Mordora. Boromir konačno položi ruku na Frodovo rame, ali hobit osjeti kako mu ruka dršće od suzdržana uzbuđenja. Stoga brzo odmakne od njega. Pravo lice Boromira bilo je na pomolu:

- Uh, kako mene to ljuti! Budalo! Tvrdoglava budalo! Srljate svojevoljno u smrt i upropaštavate našu stvar. Ako ikoji smrtnici imaju pravo na taj Prsten, onda su to ljudi Numenora, a ne polutani! On je sasvim slučajno u vašim rukama. Isto je tako mogao biti i u mojim. Morao je biti u mojim! Dajte mi ga!
                                    str. 470

Kad je Boromir navalio na njega, Frodu nije preostalo ništa drugo nego da rukom izvadi iz džepa Prsten na uzici i brže-bolje ga natakne na prst. Boromira uhvati ludilo van granica:

- Bijedni opsjenaru! – prodere se. – Čekaj samo da te ulovim! Sad tek vidim što smjeraš. Odnijet ćeš prsten Sauronu i sve nas izdati! Čekao si samo priliku da nas ostaviš na cijedilu. Proklet bio ti i svi polutani, dabogda crkli u tami.
                                    str. 470

Spotaknuvši se od kamen, sad je ležao nepomično kao da ga je oborila vlastita kletva, a onda najednom zaplače. Noseći prsten, Frodo je vidio svu silu Neprijatelja u pokretu i tog trena izgubio svu nadu. Odlučio je krenuti sam, jer ovo je pokazatelj da zlo prstena već djeluje unutar same družine. Dolje uz rijeku putnici primijete da nema Boromira, koji je iz prva šutke sjedio na vanjskoj strani tabora. U taj čas pojavi se Boromir, smrknut i tužan, shrvan jadima. Ispričao im je o svojoj ludosti i Frodovom bijegu. Družina se raspe po svim stranama, a jedino je Sam trčao prema čamcima jer je znao da Frodo namjerava prvo uzeti dio opreme. Dva hobita ipak krenu dalje, u zemlju Mordora, gdje sjene vladaju...

KRAJ

I tako stigoh do korica. Uz sav ovaj tekst, zasigurno ste primijetili i slike. To su djela Tada Nasmitha, čovjeka čije su ilustratorske vještine uvelike nadahnute Tolkienovom mitologijom. Ako uzmem u obzir plemeniti cilj ovoga članka, iskreno se nadam da dotični velemajstor neće imati ništa protiv. Pri pisanju, puno toga sam nevoljko morao preskočiti, ali ne žalim jer biste u tom slučaju ovaj članak čitali danima.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Prijatelji

Korisnička zona