jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

gotManje od tri mjeseca ostala su do početka prikazivanja posljednje sezone Igre prijestolja. Datum izlaska je nedjelja 14. travnja, a epizode će biti premijerno prikazivane uobičajenim tempom od jednog nastavka tjedno, što znači da se izlazak zadnje epizode kompletne serije očekuje 19. svibnja.

Guy Gavriel Kay: Tigana

Autor: Aelis

tigana4.jpgTigana Guya Gavriela Kaya četvrta je autorova knjiga i prva prevedena na hrvatski. U Algoritmovoj nakladi, to je jedina Kayjeva knjiga u prijevodu Kolumbine Benčević, no tek prva u nizu s naslovnicom koju je oslikao Igor Kordej.Vrijedi spomenuti da su hrvatska izdanja jedina na svijetu čije naslovnice je sve ilustrirao isti autor, a svaka je posebno osmišljena i nosi poruku. Bacite li pogled na naslovnicu, primijetit ćete četiri osobe. Tri glazbenika i djevojku s ružom. Ništa neobično, rekli bismo. No pogledate li malo bolje, primijetit ćete da se nikome od njih ne vide usta! Za one koji nisu čitali (bez brige, zazirem od spoilera kao vrag od tamjana), ukratko o čemu se radi: Tigana je priča o izgubljenom imenu. Pad Stevana od Ygratha u bitci kod Deise označio je početak kraja za pokrajinu Tigana na jugozapadu Palme. Gradovi su sravnjeni sa zemljom, ljudi poubijani, sva bogatstva uništena, knjige spaljene, građevine srušene, a bacanjem snažnih čini Stevanov je otac Brandin Tiganino ime izbrisao iz sjećanja svih ljudi i onemogućio da ga itko tko nije rođen u Tigani razumije ili izgovori. Sada, godinama kasnije, pojavljuje se šačica ljudi koja pokreće niz događaja ne bi li uspjela vratiti izgubljeno i zaboravljeno ime, povijest i vlastiti identitet.

Oba mjeseca bijahu visoko, zasjenjujući svjetlo svih osim onih najsjajnijih zvijezda. Već prvom rečenicom Kay nas uvodi u jedan novi svijet. Vlastiti svijet, koji sa svojim trubadurima, kulturom, političkom situacijom (rascjepkanosti na pokrajine) pa čak i imenima (Senzio, Corte, Certando) tako neodoljivo podsjeća na renesansnu Italiju, a opet je toliko svoj s osebujnom poviješću, magijom, mitologijom i raznim detaljima kao što su upravo ta dva mjeseca. Oduševljava me taj Kayjev spoj stvarnog i fantastičnog: povlačenja paralela s europskom povijesti, detaljnim proučavanjem povijesti i običaja kraja o kojemu želi pisati (u jednom intervjuu spomenuo je da mu priprema/istraživanje za pisanje traje oko godinu dana), i istodobno stvaranje novog svijeta dodavanjem „sitnica“ kao što su vlastite legende, priče i običaji, kao npr. chiarski običaj skakanja u more za prstenom ili pak legenda o riselki.

Dakako, glavni motiv koji se provlači kroz Tiganu jest povijest odnosno sjećanje i što ono može značiti za pojedinca, ali i za zajednicu. Nešto više o moći tog naizgled jednostavnog pojma Kay govori i u epilogu – kako je, kad želite pokoriti narod, jedno od mjesta s kojima treba početi njegov jezik i imena. Imena su veze s poviješću, a da bismo sebe odredili, potreban nam je osjećaj za svoju povijest. Osim općenite povezanosti s vlastitim identitetom, glavni lik, Devin, posebno je osjetljiv na sjećanja jer su mu ona često bila glavni oslonac u životu: Sjećanje mu je bilo amajlija i štit, ulaz i ognjište. Bilo je njegov ponos i njegova ljubav, zaštita od gubitka: jer ako se čovjek čega sjeća, onda to nije sasvim izgubljeno. Ni mrtvo i zauvijek nestalo. Upravo je ta povreda najsvetijeg dijela Devinove osobnosti razlog zašto se pridružuje Alessanu i kreće u bitku za nepoznato. A ta Devinova motivacija dovodi me do sljedećega: likovi.

Ono što smatram najvećom Kayjevom značajkom i što svi koji ga čitaju odmah primijete, jesu njegovi likovi. Njegovi likovi, koji su svi odreda odlično okarakterizirani, nimalo plošni i nimalo crno-bijeli (za eventualnu iznimku uzela bih Lavove Al-Rassana, ali ostanimo na Tigani). Često su rastrgani, „dobri“ likovi čine loše stvari, „zli“ čine dobre stvari, a motivacije su im raznorazne. Kao što je i u pravom životu rijetko kad nešto crno-bijelo, dobivamo iste situacije dane iz perspektive različitih, često suprotstavljenih, strana što nam omogućava da se poistovjećujemo čas s jednim, čas s drugim likom što nas pak na kraju dovede do ludila jer se ne možemo odlučiti za koju stranu navijati.
Brandin od Ygratha (…) pao je na pristanu na koljena i skrio lice rukama. Ramena su mu se bespomoćno tresla. I Devin tad uvidje koliko je prije bio u krivu (…) Zatim vidje kako kralj, tiranin, mag koji ih je uništio svojom ogorčenom, zatirućom snagom, blago privija ženu u naručje, s velikom nježnošću, ali i nevarljivom potrebom čovjeka koji je predugo bio bez ljubavi.
Tigana nam nudi cijelu paletu likova, od glavne putujuće družine (Alessana, Devina, Catriane i Baerda) kojima se kasnije pridružuje još nekolicina, preko usputnih saveznika i slučajnih susreta, koji kasnije mogu oblikovati i promijeniti cijeli tijek povijesti, pa do glavnih negativaca (ili možda bolje rečeno „negativaca“) i njihovih podanika, suradnika, savjetnika i općenito ljudi koji ih okružuju. Dobijemo uvid u svijet svakoga od njih i sa svijećom bismo morali tražiti nekoga za koga bismo mogli reći da je tek puko slovo na papiru. Njihovi unutarnji svjetovi, osjećaji i razmišljanja, znaju biti zapanjujuće kompleksni i dirljivi čak do te mjere da vam natjeraju suze na oči (meni osobno i mnogo više puta nego jednom).

Samo pripovijedanje prilično je pitko i razumljivo. U početku je razdvojeno na cjeline po likovima, te se te cjeline s vremenom spajaju kako se likovi susreću. Kronologija je prilično jasna, pogotovo u ovakvom romanu u kojem sve vrvi političkim zbivanjima važnim za cijelu regiju za koja je onda logično da se o njima posvuda i priča, što nam prilično olakšava praćenje likova koji se nalaze na različitim stranama svijeta. Ipak, ne bi Kay bio Kay da sve servira na pladnju i ne ostavi nešto samom čitatelju. Njegova priča nije niti početak, niti kraj Palme. Roman ima glavu i rep, lijep uvod i efikasan rasplet, no neke nam stvari ipak ostavlja na volju. Kao što ni u stvarnosti nikad sa sigurnošću ne možemo reći „živjeli su dugo i sretno“, tako ni ovdje ne možemo znati što će se dogoditi nakon što zatvorimo knjigu. Svi imaju nekoliko ideja što bi nakon svega mogli raditi, no na nama je da odlučimo koja nam se opcija najviše sviđa. Trojica vidješe riselku kako sjedi na nekom kamenu kraj osunčana puta, a zelena joj kosa, boje mora, leprša unatrag na svježem povjetarcu.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona