kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

got vii  HBO je nakon dugo očekivanja najavio datum premijere i prikazivanja nove sezone serijala pod nazivom Igra prijestolja VII.

uskoci 250

Nakon što se popularna kartaška start-up igra rasprodala u Hrvatskoj i dugo vremena je nije bilo u prodaji od sada ju možete naručiti preko nas.

Njezina maloprodajna cijena je 80,00kn, ali za sve koji se jave na naš mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i naruče sa svojim podacima (ime i prezime, adresa i kontakt telefon) dobit će popust od 20%. Dostava je 20kn.

Nažalost hrvatska verzije igre više ne postoji, a u prodaji je samo engleska i njemačka verzija igre. Pravila su u svakoj igri na sva tri jezika (hr, en, de), a samo karte su na engleskom ili njemačkoj jeziku.

Uskoci i dalje nisu u slobodnoj prodaji stoga ne vjerujemo da ćete ih naći u trgovinama i ovo je jedinstvena prilika da se dokopate svojeg primjerka ove igre.

Više o igri možete pročitati u našoj recenziji: Uskoci - kartaška igra o hrvatskim gusarima

IMG 3048Već smo tradicionalno na 36. Danima znanstvene fantastike uživali u predavanjima, radionicama, kvizovima i filmskim projekcijama uz cosplayere i odličnu organizaciju. No, moramo istaknuti najzabavniji dio SFerakona - naime, po prvi put na zagrebačkoj konvenciji uživali smo u predstavi u pet činova Dr.Horrible koji se odvijao kroz cjelodnevni subotnji program i dobio pozitivnu reakciju većine posjetitelja. Isto tako smo uživali i u predavanjima počasnih gostiju Chrisa Becketta i Nikolasa Lloyda. No, da se vratimo na početak...

sferaI ove godine možete uživati u programima 36.Dane znanstvene fantastike pod popularnim nazivom SFerakon 2014. Tema ovogodišnjeg SFeraKona su "Paralaleni svjetovi i alternativna povijest", a s tom temom vas tradicionalno čekaju radionice, predavanja, cosplayeri te poznati domaći i strani predavači.

Rani dani fantasyja

Autor: Belmorn

Ovakav je tekst itekako potreban jer ono što me do dana današnjega nije prestalo šokirati u razgovorima s obožavateljima fantasyja jest nepoznavanje začetaka. Većina obožavatelja, zanimljivo, misli da je fantasy započeo s Tolkienom, a čak i sama imena pionira žanra, a kamoli djela, posve su nepoznati našem fantasy svijetu. Da bih dočarala situaciju, pokušajte si zamisliti da netko tko je obožavatelj stare rock muzike nikada nije čuo za Doorse, Led Zeppelin i tome slično. Da mi se ne bi više događalo da u krugovima fantasy freakova spomenem da je moj omiljeni pisac Lord Dunsany i dobijem izraze lica kao da sam izgovorila nešto na staro-perzijskom, molim vas, obratite pozornost na ovo što slijedi.

beowulf.jpgDakako, literatura s fantastičnim elementima prisutna je kroz srednjovjekovne epove, od onih nacionalnih i anonimnih kao što su Beowulf, Kalevala, Saga o Nibelunzima (Volsunzima), Edda, Gilgameš itd., pa kroz kasnija umjetnička djela kao što su Sanazzarova Arcadia, Tassov Oslobođeni Jeruzalem, Danteova Božanstvena komedija, Rabelaisov Gargantua i Pantagruel i da ne nabrajam dalje, svi ste čitali lektire (barem iz Vodiča). No, ono što nazivamo fantasyjem počelo je otprilike ovako:

Dveri fantasyja zacijelo su odškrinuli romantičari, što je svakako, opće poznata činjenica, i to ne isključivo horror majstor E.A.Poe, već i Mary Shelley (Frankenstein), Bram Stoker (Dracula), Hoffman (Đavolji eliksiri)...

Međutim, u pitanju su romani koji graniče s natprirodnim, ali domena je još uvijek u ljudskome svijetu, tako da bismo ih prije mogli nazvati horror pričama ili gotičkim romanima (čiji su ipak najznačajniji protagonisti gospođa Ann Radcliffe (The Italian, Mysteries of Udolpho), Mathew Gregory Lewis (The Monk) i William Beckfort (Vathek)). To su priče koje govore o ljudima koji se susreću s duhovima, utvarama, demonima i čudovištima, a naglasak je vrlo često naizmučenom psihičkom stanju junaka koji su mnogo češće ženskog nego muškog spola. Sada bih mogla razvezati o razlozima zašto je u devetnaestom stoljeću fantastika žanr koji najviše čitaju i pišu žene, no to bi već bila feministička rasprava o položaju ženskog duha koji može stvarati samo čudovišni, izmišljeni svijet u želji da pobjegne od ropskog položaja i da isturi van sve negativne i potisnute emocije i povijest čijem stvaranju nije prisustvovala, ali to je već druga tema koje ću se možda jednom i dotaći.

Gotički roman prisutan je i u Skandinaviji, u djelima pisaca poznatim pod nazivom gotisti koji inspiraciju crpe iz skandinavske mitologije, a predvodnici su im Karen Blixen, začetnica skandinavske moderne fantastike, poznatija pod pseudonimom Isak Dinesen te kasniji realist Jonas Lie (Trold - Čudesne pripovijesti sa sjevernih mora, Finska krv…), kasnije i nobelovka Selma Lagerlöf (Saga o Gösti Berlingu…) koja je pisala i dječje priče. S njom se može usporediti i naša Ivana Brlić-Mažuranić.

William Blake (Marriage of Heaven and Hell, Songs of Innocence and Experience…), doduše, piše svoju mitologiju, ali u stihovima i poeziji. On je engleski predromantičar koji zajedno s J.McPhersonom (Ossian) navješćuje romantizam i mitopoetiku. Ni ostali romantičari nisu imuni na mythopoeiu. S.T. Coleridge piše Christabel, Pjesmu starog mornara i Kublaj-kana, J. Keats Lamiu, Le Belle Dame Sens Merci, Endymiona i dr., a Lord Byron slovi kao autor prvog modernog vampirskog romana. I engleski realizam nastavlja tradiciju fantastičnih i spiritističkih elemenata u romanima, tako da se atmosfera fantastike, mistike i strave može naći u romanima sestara Bronte (osobito u Orkanskim visovima). Biografija karizmatičnih sestara svjedoči da su sve tri pisale priče osvojim izmišljenim kraljevstvima i njihovim dominantnim kraljicama, Emilijinoj zemlji Gondoliji i Charlottinoj Angriji (već sam napomenulada je fantastika bila iznimno popularna u žena). Možda bi još valjalo spomenuti H. Jamesa i njegov Okretaj zavrtnja.

Sada malo zanimljivosti i dokaz da nisu društvo i Crkva posve bez razloga osudili fantasy kao đavolje djelo.

Veću samome početku popularizacije fantastike, tj. romantizmu, mogu se naći tragovi otklanjanja od tradicionalnog kršćanstva i osnivanje„đavoljeg kulta“ unutar fantastične literature. Dok njemački romantičari poput Goethea i Hoffmana još uvijek đavla tumače kao negativan lik, engleski romantičari uspoređuju ga s Prometejem, simbolom ljudske inteligencije, sumnje i želje za znanjem i tumače kao junaka, utjelovljenje slobode, revolucije, umjetnosti i iznimno snažnih, razornih emocija. Tu je priču već nehotice pokrenuo J. Milton, opisavši u Izgubljenom raju lik Satana koji je svjestan inferiornosti u odnosu na Boga, ali se ipak buni jer je ljubomoran na čovjeka. On želi biti poput njega, imati slobodnu volju te vođen osjećajima i strašću napada bez razmišljanja o posljedicama, zapravo, usprkos njima. Romantičari prihvaćaju taj koncept te se druga generacija engleskih romantičara proziva sotonskom školom (Byron, Shelley, Keats), a javlja se i popularni romantičarski prototip glavnoga lika, tzv. demonski heroj koji u realizmu prelazi u suvišnog čovjeka. Ženski se spol također uspoređuje i poistovjećuje s đavlom. Tako se u njemu prepoznaje Frankenstein koji je u prenesenom značenju zapravo žena i njena uloga udruštvu u kojem je inferiorna i lišena stvaranja te samu sebe percipira kao čudovište. Slični koncepti javljaju se i kasnije pa čak i u djelima jednog od Inklingsa, najbližeg Lewisu i Tolkienu, gospodina Charlesa Williamsa.

phantastes.jpgSredinom 19.stoljeća, zbiva se prvi veliki preokret. U Engleskoj izlazi roman siromašnog učitelja Georgea MacDonalda, pod imenom „Phantastes“ koji zbunjuje teoretičare književnosti. Ima elemente bajke i mita, događa se u Vilinzemlji, ali je podugačak i kao da nije isključivo za djecu. Bez sumnje, teoretičari odlučuju da se ta knjiga mora svrstati u posebni žanr koji je godine 1860. službeno dobio ime „fantasy“. Neobičnom se žanru pridružuje i osoba poznata kao jedan od začetnika art nouveaua u Engleskoj i umjetnosti prerafaelita; svestrani umjetnik William Morris, poznat poromaniziranim verzijama nordijskih mitoloških priča i saga (Volsungasaga, skandinavska verzija onoga što je svijetu od 12. stoljeća postalo poznato kroz kristijaniziranu njemačku verziju priče; Saga oNibelunzima).

Njegovi fantastični romani događaju se u svijetu sličnom skandinavskom Midgardu (Beyond the Woods We Know, The Orb atthe World's End…), a piše i svojevrsnu socijalističku utopiju (News From Nowhere).

Međutim, tek 1904. dolazi do preokreta i začetka onoga što se danas smatra fantasyjem. Irski pisac, poznat kao Lord Dunsany, izdaje zbirku The Gods of Pegana, koja je prvo prozno djelo koje se u potpunosti događa na drugom svijetu i opisuje autorovu osobnu mitologiju. Slijede njegove druge zbirke; Time and the Gods, The Sword of Welleran, The Book of Wonder, roman King of Elfland's Daughter, itd. „Gospodar“ Dunsany itekako skreće pažnju javnosti na novi žanr, a njegov jezik ostaje ovjekovječen ne samo u djelima pisaca koji su došli nakon njega, već i u općeprihvaćenim frazama tipičnim za fantasy izražavanje koji se, između ostalog, mogu pronaći i u lyricsima metal glazbe. Njegov prekrasni jezik, smatran u teoriji engleske književnosti jednim od najljepših anglo-saksonskih jezično-stilskih izražaja, stavlja se uz bok Shakespearu, a pojavljuje se i termin poznat u britanskoj književnoj teoriji kao danzanijevski stil.

Otprilike istodobno s Dunsanyjem javlja se William Hope Hodgeson, koji nažalost, tragično pogiba u Prvom svjetskom ratu godine 1916, za sobom ostavivši zbirke „The Nightland“ i „The House at the Borderland“

Nešto kasnije javlja se još jedan majstor pretežno kratkih fantastičnih priča, G.K.Chesterton (The Poet and the Lunatics, The Man Who Was Thursday, A Second Childhood…)

Prvi val fantasyja u koji se ubrajaju svi dosad navedeni autori naziva se mythopoeia, a obilježja su mu bavljenje mitologijom, religijom, odnosom ljudi i bogova, problematikom ljudske duše, paralelnim postojanjima i svjetovima. Autori najčešće opisuju ili stvaranja svjetova i njihova božanstva ili ljude koji kasnije, kroz povijest našega svijeta dolaze u doticaj s nečim božanskim što im mijenja život i percepciju. Nadrealizam, simbolizam i bizarnost su vrlo prisutni kao i neočekivani obrati i smjele filozofske teorije, elementi komparativne mitologije isociologije religije.

worm_ouroboros.jpgSljedeći se preokret zbiva u 20-im godinama 20-og vijeka i to istodobno masovnije u Engleskoj i Americi, a pojedinačno i u drugim europskim zemljama. Začetak je to heroic fantasyja i fantasyja koji se bavi povijesnim temama te je smješten u neko postojeće povijesno razdoblje. U ovoj prvoj skupini valja spomenuti E.R.R. Eddisona i njegov The Worm Ouroboros koji je možda najbliži današnjem stereotipu fantasyja (događa se na drugom svijetu, likovi se bore u ratovima te idu na opasna putovanja), F.Pratta; The Well of the Unicorn (koji prati život hrabre družine junaka, setting je sličan srednjovjekovnoj Skandinaviji) te Evangeline Walton koja je napravila odličnu prilagodbu zbirke velških mitova poznate pod imenom Mabinogion (opisuje ranu povijest i mitologiju Britanije). Tih godina, Robert E.Howard također piše cikluse avantura poznatog Conana i Crvenokose Sonje. Mythopoeia se povlači i ostavlja mjesto novoj tematici ovakvih priča; povijesti nekog drugog svijeta koji je sličniji našem nego svjetovi mythopoeie te u kojem se nekoliko junaka bori protiv zlikovaca koji žele osvojiti njihovu zemlju.

Uostalim zemljama odaziv ovakvom načinu pisanja je mnogo manji, ali ne i beznačajniji. Osebujni argentinac Jorge Luis Borges još uvijek brani mythopoeiu, a svojim bizarnim fantastičnim pripovijetkama utemeljuje podvrstu fantastike poznatu kao magijski realizam.

Nakon Drugog svjetskog rata pojavljuju se popularni Inklingsi koji, zahvaljujući nadolazećem post-ratnom razdoblju i kasnijem hipi pokretu te promjeni i revoluciji mladenačke svijesti slične onoj u razdoblju romantizma, postaju najslavniji fantasy pisci ikad:

J. R. R. Tolkien, čiji su Silmarillion, Lost Tales, Lost Road i druga manje poznata djela možda posljednji uzdah mythopoeie kojoj je ovaj čovjek bio vjeran, usprkos naginjanju epskoj fantastici. Nakon njega, ostali pisci preuzimaju epski, ali ne i mitološki dio te s pravom smatram Tolkiena, ne prvim piscem novog fantasyja, već posljednjim pravim bardom mythopoeie koja nakon njega većinom pada u zaborav i u sjenu sve većeg ulaska u opisivanje povijesnih detalja, dvorskih spletki i ratova. Mogli bismo reći da se fantasy roman nakon ere Inklingsa sve više približava povijesnom ili realističnom, čak i naturalističkom romanu.

C.S.Lewis (Chronicles of Narnia, Out of the Silent Planet…) i Charles Williams (The Masque of the Manuscript, War in Heaven, Taliessin Through Logres, Witchcraft, The Region of the Summer Stars…), autor upoznat s radovima okultnih pjesnika Golden Dawna; A. Crowleyem i W. B. Yeatsom.

U našim se krajevima (mislim na Balkan) fantastika pojavljuje u razdoblju od 40-ih godina 20. stoljeća. Izražaj najbliži Luisu Borgesu, čak i samom Lordu Dunsanyju, može se naći u makedonskoj fantastici, kod autora Slavka Janevskog (Iza tajnih vrata, Mirakuli grozomore…) i Vlade Uroševića (Lov na jednoroge, Demoni i galaksije…), no kako planiram napisati poseban esej o makedonskoj fantastici, neću se ovdje previše osvrtati na njih. Srpski i hrvatski fantastični izražaj javlja se masovnije u 70-ima i prilično se razlikuje od makedonskog. Na ovu temu bi se također mogao napisati poseban rad. S obzirom da svi više-manje znaju kako je dalje tekao razvoj žanra i koji pisci i stilovi danas vladaju njime, mislim da bih ovime mogla završiti ovaj kratki pregled povijesti ranog fantasyja, s naglaskom na razdoblju koje volim nazivati predtolkienovskom erom.

Add comment


Security code
Refresh

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona