Lude potjere kroz park na metalnim "konjima", "mačevanje" štapovima ili ulični okršaji vodenim pištoljima… Zvuči li vam barem nešto od toga poznato, znajte, to su bili vaši prvi koraci larpanja. Smatra se, naime, da je i obična podjela vašeg školskog društva na Raphaela, Donatella i ostalu ekipu ili nekoliko velikih obitelji koje bi vladale obližnjim parkom, oblik LARP-a jer su njegove odlike ipak podjela uloga i njihovo glumljenje. Vježbe operacija, vojne vježbe, pa čak i jedan oblik psihoterapije (zvane i psihodrama) iz Amerike, prema nekim učenim ljudima, a potom i Wikipediji, smatraju se oblicima igranja uloga uživo. No pravi LARP kakvog danas znamo nastao je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća u različitim dijelovima svijeta neovisno (ili ovisno) jedan o drugome. Potom se počeo širiti i stvarati vlastite oblike i stilove.

Prva LARP grupa bila je Dagorhir, koju je 1977. g. u Washingtonu osnovao Bryan Weise sa svojim prijateljima, zaluđenima "Gospodarom prstenova". Kasnije je IFGS (International Fantasy Gaming Society) na temelju D&D-a osmislio sustav borbe u stvarnom vremenu. Na Cambridgeu je grupa studenata osnovala grupu Assassins' Guid te su se dječjim pištoljima "natjeravali" po Sveučilištu, a ta se vrlo zanimljiva igra proširila i na druga sveučilišta. Bila je toliko popularna da su prema njoj snimljena čak dva filma (The Assassination Game i Gotcha). Godine 1988. osnovan je NERO International, jedna od najraširenijih grupa u Americi. Amtgard grupa osnovana je u siječnju 1983. g. u Texasu.

U Ujedinjenom Kraljevstvu Treasure Trap se smatra njihovim prvim LARP-om, stvorenim 1982. g. Kroz nekoliko je godina prestao s radom i iz njega su nastale mnoge manje grupe. Grupa Fools and Heroes jedna je od najraširenijih. I ovdje su nastajale grupe na sveučilištima. Među onima koje su željeli nešto veće i bolje je Heroquest, čiji su događaji nekad trajali između 7 i 11 dana. Godine 1986. počinju se izrađivati oružja od lateksa. Veliki događaj Fools and Heroesa, Summerfest, 1990. g. okupio je više od stotinu sudionika te time stvorio posebnu vrstu LARP-a, tzv. "fest" LRP koji se vrtio oko velikih bitaka i različitih situacija. Na temelju toga, od 1992. g. Lorien Trust godišnje organizira The Gathering, koji sadrži borbe s više od sto sudionika na svakoj strani. Ranih 90-ih pojavio se novi sustav White Wolfovog Mind's Eye Theatre LARP-a, koji se igrao u zatvorenom prostoru s puno manje opreme, većinom  temeljen na razgovoru. I tu je došlo do nesuglasica između Vampire larpera i onih naklonjenih fantasyju. Svojevremeno su izlazila čak dva časopisa posvećena LARP-u The Scribe i The Adventurer, no zbog male prodaje više ne izlaze. Dvije su se grupe izdvojile iz Lorien Trusta, Curious Pastimes i Omega LRP, uspješno okupivši po 400 ili čak 1000  igrača.

U Rusiji se LARP pojavio 1980. g. Oni su također bili (a neki su još uvijek) ludi za Tolkienom i većina ih je održavala LARP na temelju njegovog svijeta. Godine 1989., Tolkienovi fanovi, obučeni u fantasy kostime, došli su na tradicionalno prikazivanje povijesne bitke kod Borodina, na temelju koje je u kolovozu sljedeće godine napravljen LARP pod simboličnim imenom: Nacionalne hobitske igre.

Daleko na sjeveru Europe, tzv. nordijski LARP, prvi je put organizirala grupa Gyllene Hjorten, a organizira ga još i danas. Sljedećih nekoliko godina LARP se proširio i po drugim nordijskim zemljama. Knutepunkt konferencija, prvi put održana 1997. g., najviše pažnje posvećuje "roleplayingu"  kao umjetnosti, zajedno s ostalim konferencijama poput Knudepunkta, Solmukohta itd.

Assassin-style LARP igrao se i na Novom Zelandu od 1981. g., ali usporedno s njim i fantasy LARP. On također podržava raznolik LARP, od vampira, znanstvene fantastike, srednjovjekovnog fantasyja i ostalih oblika. Novozelanđani jako puno pažnje posvećuju svom "roleplayingu", popularnosti i izgledu. Zahvaljujući Weta Workshopu i drugim profesionalnim timovima za specijalne efekte, njihov LARP često živne uz koju «pravu» munju i ostale blagodati specijalnih efekata.

Njemački LARP, koji se u posljednje vrijeme spominje kao jedan od najboljih što se tiče same igre, ali i opreme, nije započeo na "klasičan" način, već "Pen and Paperom". Bilo je to 80-ih godina prošlog stoljeća, kada su se ti isti "pejperaši" odlučili naći, te obučeni kao svoji likovi igrati uživo svoje pustolovine. Prvi maleni događaj bio je Südcon na kojem su se pojavili i gusari i vilenjaci i Kelti, uglavnom, bio je to jedan vrlo šareni LARP. Danas, njihov najveći događaj, Drachenfest, ima između 2500 do 3000 sudionika.

Japan, Češka,  Kina,  Francuska, Izrael i još mnoge druge države imaju već dugu tradiciju larpanja ili ju tek sada grade. Činjenica je da je prije svega vrlo važan pokretač cijele te priče o LARP-u bila želja za još jednom dimenzijom uživanja u fantaziji. Nove se vrste LARP-a pojavljuju, neke i odumiru, no čini se da će fantasy LARP opstati još jako, jako dugo. Trend stvaranja LARP saveza, izdavanja časopisa pa čak i dodjeljivanje nagrada za najboljeg barda ili barbara možda jednom pokuca i na naša vrata.