Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Hawk the Slayer

HAWK THE SLAYER (1981)

Redatelj: Terry Marcel
Scenarij: Terry Marcel, Harry Robertson
Glume: Jack Palance, John Terry, Bernard Bresslaw, Ray Charleson
G1Gg1Gg1

 

 opis

hawk1Hawk the Slayer je prvi poznatiji sword & sorcery naslov iz 1981. godine, snimljen na samom početku dvadesetljetne eksplozije filmova fantasy žanra. Redatelj je Terry Marcel (koji je nedavno objavio namjeru snimanja nastavka Hawka), a glavne uloge u ovom kultnom filmu o sukobu dva brata glume poznati Jack Palance kao zli brat Voltan i John Terry kao dobri brat Hawk.

U vrijeme vladavine zla, izopačeni sin Voltan ubija oca koji mu odbija predati magični kamen za kojim je Voltan u potrazi. Prije smrti, otac predaje drugom sinu Hawku kamen i mač koji reagira na Hawkov um. Otac ga upućuje na pronalazak sudbine, a Hawk obećaje osvetiti se i skončati život brata Voltana koji pustoši zemljom.

Hawk the Slayer je b-produkcijski naslov. Općenito gledano katastrofalan film kojeg bi malo tko danas shvatio ozbiljno, opet je jedno od takvih kultnih ostvarenja koja imaju svoju specifičnu, nekada i neizrecivo genijalnu čar lošeg režiranja. Bizarna redateljska rješenja, infantilna radnja i očajna glumačka, ali ozbiljna, prezentacija likova i događaja naprosto se sapliće u sat i pol izvrsne komedije. Osim što Hawka vrijedi pogledati poradi historijske (a za neke i nostalgične) vrijednosti, zapravo se radi o naslovu koji će svojom naivnošću iskreno razveseliti i popraviti dan.

hawk2Bez tko, gdje, zašto i kako, kroz naraciju saznajemo o uništavanju čitave zemlje od strane Voltana, ali komičnost radnje započinje tek kada se dogodi pravi zaplet. Voltan otima jednu od samostanskih sestara i zahtijeva za njen povratak veliku količinu novca, a čovjek koji je preživio napad Voltana, Ranulf (William Morgan Sheppard), odlazi u potragu za Hawkom, koji pak okuplja tolkienovski party s kojima će dočekati i zaustaviti Voltana. Film vrvi masom smiješnih riješenja i pogrešaka tijekom pokušaja prikazivanja nečega što je, idejno gledano, nemjerljivo nadmašivalo dani budžet, gdje je u neku ruku Hawk the Slayer muzej b-produkcijskih vrijednosti za jednog fana kultnih filmova.

Izuzev nerealne postave priče, dobar dio radnje se odvija u obliku raznih putovanja od jedne lokacije do druge, no osjećaj za prostor i vrijeme ne postoji, stoga izgleda kao da je ogromna količina vremena i prostora sažeta na pola kilometra i dva dana. Moguće je primijetiti ponavljanje lokacija ne samo prema izgledu, već i prema samim rekvizitima filma pa se tako u različitim scenama mogu vidjeti ostaci nekih prijašnjih kadrova (dapače, budućih i nepovezanih) ili se neke radnje snimaju na istom mjestu samo iz različitih kuteva. Utisku ne pomaže niti korištenje backdropova u total kadrovima, a vrhunac su scene sa setova kada kamere ograničenih mogućnosti počinju zahvaćati prostoriju izvan seta. Bljedunjava atmosfera, kamere neotporne na vremenske uvjete i jeftina kostimografija sveukupno dočaravaju mračan ton filma, ali na pogrešan način, jeftino. Sekvence su iznimno trome, a borbe zbog usporenosti kretnji i nepripremljenosti glumaca izgledaju kao kada se djeca igraju, pa filmu općenito nedostaje tenzije i ozbiljnosti u najvažnijim trenutcima, uključujući i antiklimaktički konačni obračun, iako je doista istina da u Hawk the Slayeru umre više ljudi nego u mnogim modernim shoot 'em up filmovima.

hawk3Scene o likovima priča su za sebe. Gnijezdo zlog osvajača Voltana i njegove smrtonosne vojske su dva bijela šatora razapeta nasred šume. Jack Palance specijalno se uživio u bijesnog, izopačenog širitelja smrti Voltana, za razliku od Hawka kao jednog od najnesposobnijih inkarnacija ikad. Hawk je sumoran i bezizražajan čitav film, podsjećajući više na kultista u rajskom transu nego li na protagonista, s debilnim spokojnim izražajem lica koji evocira samouvjerenost. U scenama gdje je potrebno razriješenje pravde, zasigurno desetak puta, Hawk se iznenada stvara iza leđa svojih protivnika i prekriženih ruku očekuje napad, kada ih pomoću mača kojeg kontrolira umom slama na licu mjesta, što ga čini mačo frajerom i u neku ruku arhetipom kasnih teenage superhero serijala koji imaju repetativne sekvence prilikom pojavljanja likova. Njegova družina sastoji se od diva Gorta (Bernard Bresslaw), faktički krupnijeg muškarca, vilenjačkog Spocka imenom Crow (Ray Charleson) i patuljka Baldina (Peter O'Farrell), faktički sitnijeg muškarca. Fenomenalnost Hawkovih prijatelja leži u detaljima, bilo depresivni Crow koji zavrće strelicu u šipku, blentavi Gort koji razara protivnike papirnim čekićem ili Baldin koji zbija najlošije moguće šale, a kasnije igra i ključnu ulogu u jednoj od čudnijih scena filma. Oko njih će se uočiti mnoštvo highlighta filma, od presmiješnog pokušaja prikaza Crowove brzine preko smještavanja kovačnice usred šume s kovačem koji čekićem „kuje“ hladan mač na nakovanju (bez ičega okolo) do vještice čije su čarolija prikazane parom najlošijih mogućih specijalnih efekata. Bez obzira na to, radi se o neopisivo površnim likovima čiju je pozadinu i svrhu uopće teško i maštom gledatelja oformirati.

No, fascinacija doista zapravo proizlazi iz veoma ozbiljnog pristupa filmu. Komičnost sadržaja ovdje je posve slučajna, ono što nakon toliko godina možemo primijetiti poradi iskustva. Namjera kreatora, međutim, bila je daleko od toga. Neozbiljne izmjene smrtonosnih riječi režirane su kao da se radi o iznimnim šekspirijanskim dijalozima, stoga je na svojevrstan način fenomenalno proučavati ridikulan dijalog scenarističkog dvojca Marcella i Robertsona (čija je kolaboracija rezultirala još lošijim scenarijima) iz kojeg se može izvući i nekoliko legendarnih citata, poput sljedećih: „I am no messenger. But I will give you a message. The message of death!“; „Not only will I bring back the head of this Hawk, but I'll have the gold as well. Then Voltan will see who is the lord of the dance.“; ili „Even as we speak, the wizards gather in the south.“ Ukupni utisak osnažuje neobjašnjiva glazba Harryja Robinsona koja započinje sasvim pristupačnim srednjovjekovnim melodijama, ali se uskoro pretvara u sintetsku disko glazbu koja potpuno izbacuje film iz kolosijeka.

Spomenuti manjkovi u filmu malen su fragment ukupne količine bijesno pogrešnih koncepata koji čine Hawk the Slayer i koje su kreatori proširili na svoje druge filmove, ali je Hawk imao tu sreću biti toliko spontano loše režiran da pruža zadovoljstvo smijeha i večernjeg druženja uz noć trash filmova.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona