Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

TRON

TRON (1982)

Redatelj: Steven Lisberger
Scenarij: Steven Lisberger
Glume: Jeff Bridges, Bruce Boxleitner, David Warner, Cindy Morgan, Barnard Hughes
G1G1G1
 
opis

tron_1982-580x279

1982. godine izašao je jedan od neobičnijih filmskih uradaka iz žanra znanstvene fantastike. Nakon zanimljivog razvoja prvotne ideje i produkcijskog nastojanja u prikazivanju tada intrigantnog koncepta, projekt je uspio biti priveden kraju u rukama njegovog tvorca Stevena Lisbergera pod okriljem Walt Disney Productions, jedine tvrtke koja se u to vrijeme usudila upustiti u snimanje filma Tron.

Radnja je smještena u aktualno vrijeme ’80 i najezde arkada, računalnih igara koje su postale dio pop kulture. Kevin Flynn (Jeff Bridges) je mladi računalni programer ENCOM korporacije koji nastoji krekirati računalni sustav vlastite tvrtke kako bi se domogao iznimno važnog podatka o porijeklu računalnih igara koje su ENCOM dovele na tron industrije. Naime, Ed Dillinger (David Warner), sada Kevinov šef, ukrao je računalni software Kevinovih igara i tako dospio na vrh, a Kevin je ostao prisiljen voditi igraonicu u kojima igrači troše novac upravo na igrama koje je on izvorno kreirao. U njegovom pokušaju da probije sustav pridružit će mu se prijatelji Lora (Cindy Morgan) i Alan (Bruce Boxleitner), također računalni programeri ENCOM-a. Međutim, osim što moraju smisliti kako nadvladati pomahnitali, iznimno napredan AI nazvan Master Control Program koji asimilira sve programe i čuva Dillingerove podatke, igrom slučaja Kevin je transformiran u računalni kod i završava u MCP-ovom carstvu nula i jedinica gdje ga se sili da sudjeluje u opasnim računalnim igrama. Srećom, njegove šanse porastu kada sretne Trona – Alanovu projekciju u njegovom programu.

tron-jeffWalt Disney bila je jedina tvrtka koja je prepoznala potencijal ovog primarno eksperimentalnog djela. Lisberger, koji je nad ovim naslovom imao velike ovlasti, osmislio je film duboko impresioniran potencijalnošću računala iz čega je proizašao naslov koji je napravio relevantan iskorak u produkciji i kreativnosti. U vrijeme stvaranja Trona, malo tko je bio uopće upoznat s računalnim konceptima u koje Tron zadire pa se njegova vrijednost uspjeva potpunije cijeniti tek u današnje vrijeme. Lisberger i društvo upustili su se u avanturu oblikovanja potpuno nepoznatog prostora, realma realnosti u kojem vladaju apstraktne relacije tada malo kome sasvim jasne. 

Kako kreator nije imao mogućnost izvlačiti ideje ni iz kojeg medija, Tron je prije svega primjer fenomenalnosti mašte. U težnji da ostvare ideju novog prostora, koristili su jedinstvenu metodu snimanja backlight animacije, fotografije, žive glume i računalne grafike. Tron je specifičan po tome što se veća radnja filma odvija u kadrovima izrađenim pretežito računalnom grafikom, gdje su „umetnute“ akcije glumaca. Kao signature efekt, autori su osmislili backlight animacijom neonski-osvijetljene linije koje se šire kostimima i objektima u filmu. Zajedno upakirani, predstavili su svijet programskog koda kakvog se nikad nije vidjelo. Većina filma čine animirani, apstraktni elektronski gridovi crno-kolor, (danas klišej percepcija elektroničkog svijeta) u kojima su svi živi objekti akromatski i ispunjeni neonskim linijama. Iako zalaženje u ovakav svijet nije niti približno toliko grandiozno niti umjetnički nenadmašivo, metoda artističkog istraživanja arhitekture takvog svijeta može se usporediti s Danteovom Božanstvenom komedijom. Iz minute u minutu film nudi nove percepcije i konstrukcije nepoznatog svijeta, a zadržava svoj unutarnji smisao. Sasvim slučajno, istraživanje prostora razotkriva i religijske premise i unosi dašak mističnosti. Radi se o jednom fantastičnom putovanju mašte kojeg, nažalost, ultimativno najviše mogu cijeniti osobe unutar domene računalnog svijeta. Na onaj način na koji je trebalo čitateljima da upiju Dantea, potrebno je vremena i modernom društvu da upije Trona. Tako će se, na primjer, otkriti da Tron vrvi mnoštvom simpatičnih kontekstualnih šala koristeći računalnu terminologiju, šala koje se tada nikako nisu mogle shvatiti, ali i to, primjerice, da sci-fi klasika Matrix nikada ne bi bilo da nije bilo Trona. 

tron-panoramaSlično fantasy filmovima osamdesetih, u radnji i likovima krije se tadašnji eskapizam koji je postao učestao u žanru. Potreba za bijegom od stvarnosti prikazana je i u Tronu. Tri glavna lika kao ljudi – Kevin, Alan i Lora, mogli bi biti zamijenjeni za tinejdžere, a računalni svijet za zemlju čarobnjaštva i dobili bismo jedan očit arhetip. U nastojanju da se stvori nov svijet i kroz njega ostvari originalna ideja, autori stvaraju intrigantno čvrst realitet unutar računala dok je istovremeno radnja u vanjskom svijetu pojednostavljena, krajnje naivna. Nalik srednjoškolskom društvu filma Hackers koji je omiljen među naraštajima mlađim od Trona, likovi se ponašaju kao da je ono što čine naprosto – igra. Element igre ima svoje snažno prisutstvo u radnji Trona, ali kada su gledatelji i onda, ono što se nastavlja sve do danas, tražili uozbiljenje radnje u stvarnom svijetu, to se nije dogodilo, iako taj djetinjasti, okova slobodan pristup budi plamen. Poneke scene lukavo prikazuju realnost našeg svijeta kroz oči filma, a poneke riječi pronicljivo upozoravaju na ishod razvoja elektronike, no sam dijalog je rigidan, često terminološki zahtjevan i općenito ne pomaže prezentaciji radnje koja je na mnogo razina usporena i može zasmetati utisku tim više što glumci nisu prikazali najuvjerljiviju glumu. Kao eskapistički film, radnja je optimistički orijentirana, ali unatoč pripremljenosti na završni ishod, svejedno se može osjetiti zadovoljstvo takvog rješenja, čak i kada se nathrva za mnoge prisutna nostalgija.

Unutar filma, dodatan zanimljiv koncept odvija se u odnosima likova. Iako Jeff Bridges nastupa kao glavno lice filma, sama priča ima dva glavna lika – Kevina kao živog korisnika unutar programa i Trona kao konkretan program, projekcija njegova kreatora Alana. Oba su lika podjednako prikazana relevantnima, njihove se karizme razlikuju, ali su jednako prisutne. Struktura priče gradi se oko njih, a da se nijedno od njih u nekom trenu ne čini sporednom ulogom. Kevin ne bi opstao bez Trona kao što Tron ne bi uspio bez Kevina. I Lora je, u pomoćnoj ulozi s faktorom romanse, u konačnici podijeljena jednom i drugom. Suprotstavljajući elemente stvarnog i računalnog, autori su na jedan očit, ali suptilan način podijelili svijet neonskim linijama na crveni i plavi. Sve ono što se pojavljuje kao crveno pripada domeni antagonista, a sve ono plavo domena je protagonista pa film ponovno demonstrira crno-bijeli, pojednostavljen pogled na problem. No kako su filmom htjeli približiti neke sasvim druge poante, za pretpostaviti je da se takvo simplificiranje može i lakše uzeti. Usmjerenim gledanjem moguće je razotkriti bogatstvo Trona, dok jednim općim pregledom, izuzev mašte i vizualnosti, ovaj film nije revolucionaran.

Za ono vrijeme, Tron je gledateljima bio putovanje u sasvim specifično nepoznato, svijet računalnih „zakona“ koji mnogi nisu znali niti kako procesuirati, niti kako uopće razumjeti, što je, iako je Tron bio svojevrstan uspjeh, rezultiralo i kategoričkim odbijanjem i gubljenjem nagrada koje je, u retrospektivi, trebao dobiti i nadići post-kultan status statusom instant-klasika. U načelu ljudi nisu razumjeli radnju, a akademici su smatrali da je računalna primjena varanje. U sadašnje vrijeme, Tron je nakon 3 desetljeća dobio svoj službeni nastavak koji gotovo sigurno ni na koji način neće moći dotaknuti kultnost umjetnosti Trona, ali će mu zato pomoći biti bolje prihvaćen, onako kako je izvorno to trebao biti.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona