Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Alice in Wonderland (2010)

ALICE IN WONDERLAND (2010)

Redatelj: Tim Burton
Scenarij: Linda Woolverton, Lewis Carroll (knjiga)
Glume: Mia Wasikowska, Johnny Depp, Anne Hathaway, Helena Bonham Carter, Crispin Glover, Michael Sheen, Stephen Fry
R1Rg1Rg1

 

 opis

alice-in-wonderland-theatrical-poster.jpg

Najavljivan kao fantastična interpretacija klasične priče iz radionice snova stilski jedinstvenog Tima Burtona, film “Alice in Wonderland” poprilično se razvikao. Ideja je sama od sebe potaknula maštu gledatelja. Na stranu što je Cameronov Avatar obavio sav potreban posao za promociju 3D I IMAX tehnologija i omogućio daljnje bizarne zarade na 3D projekcijama, dokaz zagolicanoj mašti jest rekordna zarada od 116 milijuna dolara u prva 3 dana gledanja. Sažmemo li očekivanja, tražilo se remek djelo.

Zašto se film ne zove “Povratak u zemlju čudesa?” Ako već bez iskustva “u živo”, okoristimo li se internetom moguće je pronaći velik broj ljudi koji nisu znali da se radi o nastavku. Službeni foršpan oblikovan je tako da izgleda kao da je Alisa prvi puta u Wonderlandu. Za one koji ne prate filmove mjesecima unaprijed, ovo je činjenica neugodnog sadržaja. Naime, tematika nastavka – rat i ubijanje – nije baš najveselija tema. Navlakuša?

Prošlo je 13 godina od Alisinog prvog posjeta. Ona je sada revoltirani tinejdžer u 19. godini. Na zabavi na kojoj će biti zaprošena, Alisa primijećuje Bijelog zeca u odijelu i, potaknuta neobičnom pojavom, odluči ga slijediti. Pada u rupu u zemlji i odlazi natrag u svijet čudesa u kojem vlada rat između dvije kraljice. Stanovnici Zemlje Čudesa nisu sigurni da li je to prava Alisa, ali znaju da je potrebna jer je u sudbinu upisan njen dolazak i bitka s čudovištem Crvene kraljice. Bitka će odlučiti sudbinu Wonderlanda, stoga je uvlače u zbivanje u kojem će Alisa susresti sebe s vlastitom sudbinom spašavajući Wonderland.

alice-redqueen.jpg

Po dolasku u Wonderland, Alisa je upoznata s vremenskim kompendijumom u kojem je zapisano i prikazano sve što će se dogoditi. Doslovno. Doslovno utoliko što se sve dogodi i što radnja ne pokušava navući gledatelja da očekuje iznenađenje. Vremenski kompendijum, svijet snova, paralelna egzistencija dvije realnosti, sukob dvije sudbine, determinizam, sve je to moglo omogućiti detaljnu priču koja bi pritom bila malčice obogaćena filozofijom, malčice psihologijom, malčice znanstvenom fantastikom, a još uvijek dostupna svim gledateljima. Priča, kao niti obrati ili sama radnja, ne postoji, ali zato ima pregršt priglupe, bizarne količine klišeja starih filmova i animiranih filmova za djecu. Pritom Alisa nesputano hoda kroz svijet onako kako je predviđeno na početku filma, a ostali likovi čine onoliko koliko je potrebno da je ne ometaju u nezanimljivom postupku svrgavanja Crvene kraljice o kojem svi znaju i po pitanju čega se ništa ne poduzima od bilo koje od sukobljenih strana. Uvod je neuvjerljiv, istovremeno dosadan i zbrzan. Kraj je prizemno jeftin, a inserti iz prošlosti koji služe popunjavanju nepostojeće priče, nepotrebni. Ne pridonose niti spoznaji, niti unošenju u likove. Egzekucija radnje i priče loše su prikazali zastarjeli, isprazan scenarij Linde Woolverton. U ovom slučaju, krivnja bi mogla biti u potpunosti bačena na Burtona. Svaka scena koja je u osobe trebala izazvati bilo kakvu zaintrigiranost, emociju ili znatiženju je podbacila. Nužno potreban “štih” nemaju niti one iz knjige osnova.

alice_in_wonderland_tim_burton.jpg

Nepostojanje priče tim više smeta jer se ispraznost širi i na likove. Šašavi Klobučar je kao poremećen lik beskonačan izvor materijala za uvrnutost, humor, šarmantnost i zabavu. Nije iskorišten. Očekivao se najjači performans Johnnyja Deppa nakon Jacka Sparrowa iz Pirata s Kariba, ali ono što smo dobili niti je zamišljeni Klobučar, niti je osvježavajući performans. Šašavi Klobučar u ovom je filmu tužan, izgubljen i agresivan, a svako malo kroz scene bi iza šminke isplivao Jack Sparrow, stvorio se u pokretu, grimasi ili glasu. Pa ipak, pored flegmatične i okamenjene Alise, Depp nije problem, iako je razočarenje. Ako je Mia Wasikowska prema mišljenju redatelja odglumila baš onako kako je trebala, valjalo bi reći da je ulogu mogao bilo tko odraditi. Njenom glumom ne pokazuje se ništa što bi trebalo ukazivati na veseo, slobodan duh koji su htjeli nametnuti dijalogom, niti se osjeća neka osebujnost u njoj. Treći promašaj filma je Bijela kraljica koju glumi Anne Hathaway. Distinktivna ponašanja koje je Hathaway trebala utjeloviti, specifične kretnje kao manifestacija spoja gracioznosti i autoriteta, traljavo su izvedene, a visina glumačke angažiranosti negdje je u razini Wasikowske. Na svu sreću, loš prosjek popravlja Helena Bonham Carter kao Crvena kraljica. Njena uloga nije bila zahtjevna (kao ni ostale) i nema zanimljiv tekst, ali je jedina stvorila pamtljivog lika. Klobučaru je ukrala uvrnutost, Alisi je ukrala duh, a Bijeloj kraljici osobnost i autoritet. Beskompromisno autoritativna na ekranu, Helena je vižljastom, komičnom interpretacijom dohvatila i burtonovizam i omogućila gledateljima da kraljicu osjete i su-osjete s njom. Crvena je kraljica, za razliku od ostalih, simpatična, pa bismo možda radije da im je svima odrubila glavu.

alice-in-wonderland-hat.jpg

Po pitanju tehničke strane CGI animacije, na ovim novim naslovima vidljivo je koliko je Avatar napredan, no pretpostavimo da to nije važno. Velik broj likova je CGI animiran. Dovoljno ironično, Ožujski zec i kultni Cerigradski mačak jedine su svjetle točke filma pored Carter. Ožujski zec fanatično je poremećen i svojom ludošću nasmijava, a Cerigradski mačak, genijalno burtonovski interpretiran prema knjizi, zabavlja svojom mističnom pojavom i perfidnim ponašanjem. Kao karakter, slično je koncipiran kao tajanstveni mačak u animiranom filmu Coraline. Imaju i slične glasove. Zabavna je činjenica da je upečatljiviji od glumaca. Nažalost, Cerigradski mačak na samom kraju filma biva uvučen u klišeje pa i on gubi nekoliko grama na svojoj originalnosti i počinje sličiti Mačku u čizmama iz Shreka.

Wonderland u ovom filmu ima tri problema. Prvi je taj što Zemlja čudesa nema čudesa. Za starije gledatelje, u njoj se ne nalazi ništa što bi trebalo izazvati čuđenje ili oduševljenje originalnim, a za mlađe nije dovoljno konstantan u kreativnosti da bi ih držao zakovanima. “Čudesni svijet” je poprilično običan. "Čudesni svijet" je ono što smo mogli vidjeti u Coraline. Poput kakve uvertire za prijevaru, sam trailer je pokazao kratku sekvencu kratkog dijela filma u kojem je svijet doista interesantan i lijep (ali ne čudan ili čudesan). Više od dvije trećine filma zapravo se odvija u pustopoljinama ili zatvorenim prostorima koji nemaju apsolutno nikakve veze s “fantastičnim djelom iz radionice snova”. Ono burtonovski što se u njem nalazi opet će biti osrednje, viđeno već prije u svim njegovim animiranim radovima. Izuzev djelića koji je vidljiv u foršpanu, ostatak filma je više tipični post-apokaliptični svijet. Bogat ničime. Drugi je problem što je nemoguće odrediti ciljanu publiku. Vizualno, na mah djeluje idealan za djecu do 10 godina, no s druge strane, opet posjeduje jedan skup scena koje nisu primjerene za djecu, ali i bez efekta na starije. Dijalog i vanjsko-unutarnji dizajn likova imaju isti problem. U svakom su slučaju bacili dobar mamac. Treći problem je činjenica da ovo opet nije 3D film. Količina 3D elemenata je minimalna kao i u Avataru i tek su neke scene napravljene upravo za 3D. Točnije, početak i kraj. Onima koji pogledaju 3D, a pritom nisu previše zainteresirani za sam 3D, film će se sveukupno učiniti još lošijim. Ukupnoj ispraznosti pomaže tužno nemaštovita glazba Dannyja Elfmana u kojoj nema mistične, brižno satkane magičnosti kakvu Elfman izaziva skladbama. Slušajući glazbu ovog filma, rekli bismo da se radi o neiskusnom mladom autoru koji će možda tek postati dobar.

Neupitno je da će se mlađim naraštajima više svidjeti nego starijima te je također neupitno da će se pronaći gdjekad koje zadovoljstvo, ali Alice in Wonderland, kao i mnogi, mnogi filmovi, pada u kategoriju potpuno neiskorištenog potencijala. Zapravo, izvor problema jest objektivno očajan scenarij. Zašto je prihvaćen, dobro pitanje. Tužna je mogućnost da je ovaj film bio Burtonov “money-maker”, ali sve vuče na to. U protivnom, naprosto nisu znali što rade.

tim-burton-alice-in-wonderland-chatty-flowers.jpg

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona