Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Paranormalno (Paranormal Activity)

PARANORMAL ACTIVITY (2009)
Redatelj: Oren Peli
Scenarij: Oren Peli
Uloge: Katie Featherston, Micah Sloat
G1Gg1Gg1

 

 opis

paranormal-activity-scene.jpg

Zamalo pa na desetu godišnjicu izlaska filma Blair Witch Project (Vještica iz Blaira) koji je „zaveo“ svijet inovativnom prezentacijom horror tematike, pojavio se Paranormal Activity. Uzme li se u obzir budžet od $15,000 i temeljni koncept identičan filmu iz 1999. i usporedi zarada od dosadašnjih $107,000,000, čini se da se povijest ponavlja. Svježa generacija gledatelja, svježi indie film za haranje kinima namijenjenim filmovima od $200,000,000 budžeta. Pitanje autentičnosti za ovakve je filmove postalo neizbježno, kao kakav faktor kvalitete ili predumišljenosti, no za razliku od Blair Witcha koji je na prevaru odveo ljude u kino, te 4th Kind koji je ulupao novac u marketinške trikove zavlačenja istine, autori ovog filma izričito su naglasili kako je apsolutno sve u filmu, bez ijedne iznimke, potpuno izmišljeno. 
U tom paradoksu leži osjetna razlika naspram ostalih filmova jer je Paranormal Activity sniman kućnom kamerom s mizernim budžetom kako bi bio što više realističan u prenošenju potpune fikcije. Ali čega? Slučaja opsjedanja, izbora iz teme o duhovima i demonima oko koje se u svijetu slamaju vjerovanja i stručna mišljenja, što znači da film direktno dotiče gledateljevu slabost u vidu tematike jer je potpuno izmišljen, ali zasnovan na nečemu što ipak „kruži“ u mistici civilizacije. Prilično je teško navesti čovjeka da, iako uvučen u film, zaboravi da se radi o fikciji, a još je teže u mislima dopratiti čovjeka u njegov dom, no Paranormal Activity uspjeva u oba slučaja zahvaljujući primjeni nekoliko ključnih faktora i izbjegavanju svih dosadašnjih načina snimanja.

paranormal-activity.jpg

Paranormal Activity premise postavlja na početku, bez elementa lažnog iznenađenja. Mladi par zaljubljenih doselio se u novu kuću. Djevojka Kate smatra da je od mladosti prati duh koji je noćima uvijek iznova posjećuje te bez obzira što se već selila, „on“ je uvijek iznova pronađe. Njezin dečko, mladi broker Micah, uvjeren i zainteresiran kupuje kvalitetnu kameru i postavlja osnovnu opremu u kući kako bi pratio zbivanja za vrijeme koje žive. Nakon nekog vremena, prva se aktivnost doista dogodi te se film počinje zahuktavati, uvjerljiv do zadnje minute. Zapravo, gotovo uvjerljiv. Naime, u određenom momentu filma Micah postaje bespotrebno, nerealno neposlušan i nerazuman. Njegovo „forsiranje“ i pritiskanje Kate zapravo potakne većinu radnje filma i s osvrtanjem na film čini se prozirno jasno da se radi o svojevrsnoj rupi koja kvari opći dojam. Bio je poput Mrs. Carmody u The Mist, naprosto je živcirao i postao dio problema umjesto djela rješenja, ali dok je ona tamo fanatik, on je ovdje normalan čovjek. Kako god, da redatelj nije pronašao upravo ove dvije osobe i snimio upravo ono što su oni radili, film ne bi uspio. Njihova gluma (i izgled) nije oblik kazališnog utjelovljenja već prenošenja realističnog ponašanja, razgovora, problema, interesa i načina življenja jednog mladog para. Taj pristup u potpunosti osvaja, u njima se mnogo gledatelja prepoznalo. Ono što oni rade, kako to rade i to što jesu u svakoj sekundi filma jednostavno je ono što mladi zaista rade, način na koji to rade i što doista jesu. Ključni faktor broj jedan: vjerni likovi i malo njih.
Jeftini pokušaji plašenja koji igraju na prirodnu reakciju gledatelja mogu jednako uplašiti naglom pojavom vriskavog CGI duha kao i neočekivanom pojavom pijanog ružičastog ponija. To je toliko pogrešna metoda da je danas upravo prema pristupu načina „plašenja“ moguće raspoznati radi li se o inventivnom ili generičnom horroru. Gledajući Paranormal Activity, sjedi se u potpunom miru i tišini i osjeća kako trnci, na sceni na kojoj se apsolutno ništa ne događa, gdje je kamera smirena, gdje se niti ne razgovara niti išta radi, gdje nema apsolutno nikakve glazbe, lagano ali sigurno koračaju kralješnicom. Ovaj film ne povlači refleks, nego izvlači strah.
U Paranormal Activityju vlada jedan osjećaj zahvaćenosti nevidljivom rukom neugode (ili čak neizvjesnosti) koja pritišće i podiže intezitet neugode (ili neizvjesnosti) „do grla“, gdje se zadržava jedan period. Zatim stane, pa krene iznova. Kako se film bliži kraju, tako i same scene ipak postaju štogod glasnije, sukob eskalira pa i likovi postanu nervozni i glasni, ali svi oni elementi filma s kojima nas upozna ostaju, ti nagli pokreti i događaji u nas psihološki ne rješavaju ništa. Ljubavni par koji se usred noći uplaši zapali svjetla, razgovara, hoda uokolo po sobi i smišlja što će učiniti dok taj entitet stoji tamo negdje između njih i promatra ih. Zamislimo da nam je u kući nepoznati, nevidljivi provalnik, čujemo ga, ali čuje i on nas i razmišljamo što ćemo dok se on kreće svjestan vas samih i vi njega. Ključni faktor broj dva: vjerna atmosfera. 

paranormal-activity-bedroom1.jpg

No, kada bismo na ovom primjeru stali, promašili bismo ključni element broj tri: vjerno poistovjećivanje. Ovaj film beskompromisno čini sebe boljim time što iskustvo spontano izvlači iz samog gledatelja, a ne obratno. On postaje boljim nakon što našom vlastitom maštom stvorimo prividnosti koje pobuđuju naše vlastite strahove. Sami kreiramo intenzitet atmosfere ovog filma, nakon što nas on uvuče u uvjerljivo okruženje. Nadalje, tu nije kraj priče, nego tek navečer, prije spavanja. Gasite svjetla, uvlačite se u krevet, pokrivate, ugodno, toplo, naspavat ćemo se kao bebe, um se smiri – i – film se vrati. Umjesto da padnete u san, počnete razmišljati o tome kako ste se upravo vratili s poprilično realističnog filma o osobama koje entitet zlostavlja u istoj sobi u kojoj se vi sada nalazite, u isto vrijeme za koje sami ležite u mraku. Soba noću uvijek živi, stvara zvukove, pucketa, prozori tutnje, parket škripi, a vi ne vidite dalje od 20 cm. 
Osjećaj ne jenjava upravo zato što film nije visokobudžetan ili ukrašavan. Nema filmske kadrove koji su oku ugodni ali nerealni jer su umjetnički izražajni. Oni su tim više vjerodostojni što su sadržajno „običniji“, kao da sami malom kamerom snimate uokolo obične kuće. Ne prisjećate se nikakve glazbe (koje nema), niti razmišljate o bilo kakvim efektima, već samo i jedino isključivo primijenjujete scene filma na same sebe, na svoje stanje sada, možda već u polusnu ako vam prije toga pucanj ormara nije presjekao prsa ili vas spontani trzaj izbezumio. Kako bi bilo vama, kakve zvukove ćete čuti i od kuda oni zapravo dolaze te ako dijelite sobu, možete li se uopće osloniti na drugu osobu koja je blizu vas? Znate da se Kate nije mogla. Briljantna produkcija otkida od vas posljednji komadić sigurnosti koju biste trebali osjećati u vlastitom krevetu vlastite sobe vlastitog doma, poučavajući vas da ste zapravo beskompromisno ranjivi, sa ili bez prisutnosti entiteta.
Predrasude je lako oformirati, pogotovo odlazeći u kino na Paranormalno za koji je većina čula preko urbanih usta s opisom dokumentarističkog filma o opsjedanju. Film doista sadrži materijal za plašenje i definitivno nije "najstrašniji film svih vremena" što ionako, kao i većina toga, varira od osobe do osobe i prema ukusu, osjetljivosti i interesu. Međutim, ignorirajući uvijek prisutan postotak imunih gledatelja, Paranormal Activity jedinstven je po onome što se događa nakon filma, a ne tijekom filma, bez obzira na to da li vas je uplašio, uznemirio ili uspavao tijekom samog gledanja zanimljivog snimanja. Zbog pažljivo odabrane i procesuirane teme, Paranormal Activity u osobe s barem mrvicu mašte definitivno će se vratiti u noći, možda čak i u snove ukoliko ih pamte, ali s onom dozom „realnosti“ zbog koje se možda neće usuditi niti okrenuti, a pritom će ih biti i suviše sram da drugi dan uopće pričaju o tome - iako se vidno nisu naspavali.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona