Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Mjesec (Moon)

MOON (2009)
Redatelj: Duncan Jones
Scenarij: Nathan Parker, Duncan Jones
Uloge: Sam Rockwell, Kevin Spacey, Dominique McElligott
G1G1Gg1

 

 opis

moon_sam2.jpg

Uz scenarističku pomoć Nathana Parkera, Duncan Jones režirao je tehnički jednostavan, budžetno skroman, ali dovitljiv film koji potpada u čistokrvni, klasični žanr SF-a. Izuzev Pandoruma, pravog SF filma u kinima već jako, jako dugo nije bilo.
U bliskoj budućnosti znanost je pronašla način da uporabom mjesečevog stijenja dobiva čistu energiju na Zemlji. Na Mjesecu je postavljena permanentna stanica koju u trogodišnjem ugovoru posjećuju astronauti privatnih tvrtki i obnašaju zadane misije. Sam Bell već je tri godine gore i preostala su mu dva tjedna do isteka ugovora, kada se vraća na Zemlju ženi i djetetu, a njega zamjenjuje drugi astronaut. Jedino društvo pravi mu robot GERTY (instant-asocijacija na HAL9000 iz Odiseje 2001, ali ne dajte se pogrešno navesti, nisu slični), inteligentna mašina koja mu pomaže u radu i brine o njegovoj dobrobiti. Na jednom od posljednjih rutiniranih izlazaka Sam se neoprezno sudari sa stacionarnim vozilom i ozlijedi. Uskoro, budi se u ambulanti pored GERTY-a, no kako vrijeme odmiče, primijećuje da nešto nije u redu i uskoro se susreće sa – ako vam tko pokuša ispričati film, a bit će sigurno u iskušenju, apsolutno odbijte prije nego pogledate!

moon_sam1.jpg

U laganom i dobro tempiranom uvodu predstavlja se glavni lik i njegova svakodnevna rutina, upoznavajući nas s poslom koji radi, zanimanjima kojima skraćuje dane, karakterom kakvog je izgradio u samoći i svojim snovima koji ga vode kroz noć, odnosno približuje nam njegova htijenja. Istovremeno, Jones lukavo iznosi elemente priče koji kasnije posluže kao obratnice ili izvori motivacija i sukoba, popunjavajući dijelove slike koji počinju nestajati kako se radnja nadograđuje. Sličan pristup imao je film I am Legend, ali ovdje dobar dio upoznavanja s likom ne igra previše ulogu u druge dvije trećine filma, dok su u Moon odnosi spoznatog s onim što kasnije dolazi direktno povezani, primarno iz razloga što Moon tematski propitkuje čovjeka. Izuzev GERTY-a, kojem upadljiv glas posuđuje Kevin Spacey, u filmu glumi još samo Sam Rockwell (Green Mile, Charlie's Angels, Snow Angels, Frost/Nixon, The Winning Season) za kojega je uloga osobno napisana. Pod posebnim je povećalom gledatelja još od Zelene milje. Sa svakim jačim filmom gledatelji mu žele dati barem nominaciju, ako već ne i Oskara, apelirajući na količinu talenta koji pokazuje. U Moon, Rockwell briljira u 97-minutnom one-man-show-u iskazujući čitav spektar ne samo emocija i karakera, nego i lica, ovisno o scenama djelujući kao da se radi o različitim osobama. Pritom nema dugotrajnih, nametljivih kadrova koji bi trebali isisati iz lika psihološki profil na ekran, kadrova kakvima su sporiji filmovi s jednim glumcem uglavnom natrpani. Rockwell to čini svojom glumom, pa je u kontekstu njega ovo njegov hvalevrijedan film, ako ne i najbolji performans uz Snow Angels.
Specifično po Moon, interesantno je što kroz prepričavanje zamršenog, misterioznog slučaja Sama Bella ne samo da Sam primijeti da nešto nije u redu, već to primijećuje i sam gledatelj. U krajnje domišljatoj egzekuciji zapletene i iskreno odlične priče, film nas ne navlači za nos navodeći nas da nešto ne valja tek kad Sam to pretpostavi ili zaključi, već nam odmah na prvom kadru upada u oko nepodudarnost i smjesta počinjemo povezivati i propitkivati. Veseli to što uneseni u film reagiramo izrazima lica kao i Sam. Nema scena u kojima likovi nešto shvaćaju i primjećuju ne objašnjavajući nam, kako to čine stari klasici poput Sphere. U događajima koji prate Sama, gledatelji istovremeno s njim primjećuju, rješavaju i spoznaju, ponukani mačjom znatiželjom koja se intenzivira kako film odmiče. Dobra stvar ovdje jest što je samu postavu filma lako pratiti i ne zamara nas tehničkim detaljima što omogućuje da film prate i oni koji nisu skloni SF informatici (npr. Die Hard IV nije sjeo dijelu starije publike zbog priče informatičke prirode). I kad smo već kod Sphere, Moon je upravo film takve kategorije. Sphere, Alien, Silent Running, 12 Monkeys, Blade Runner. Autentični SF osebujne atmosfere s dozom misterija, drame, trilera, pa i psihodelije. Tematski, film propitkuje ljudsku narav kroz opipavanje ideje o sjećanjima, religiji (samo interpretativno), samoći, ali je važno uočiti da ne provocira neke posebne osjećaje za ili protiv čovječnosti ili odluka, već jednostavno ukazuje na neki pojedinačni, potencijalno destruktivan i poznati faktor ljudskog djelovanja, u onom dobrom SF stilu, prenošenju suptilnih poruka o ljudskom razvoju tijekom eskapizma u jedan drugi svijet, u ovom slučaju isključivo Samov.

moon_sam3.jpg

Moon je jedan od nekoliko SF filmova novije dobi koji nije koristio CGI tehnologiju. Čitav unutarnji prostor sniman je u studiju, dok je vanjski niti više, niti manje nego standardna maketarska oprema. Svaki aspekt filma napravljen je „tijekom snimanja kamere“, a ne post-snimateljski, na računalima. Svejedno, film izgleda realno, te ima specifični, ugodni tonus boja dalekog Mjeseca, onaj mistični dašak plavetne tmine i srebrne prašine koji su neizbježni elementi atmosfere filmova s Mjesecom. Tajanstvena mirnoća okoline vješto je približena uporabom nepomične kamere, makar su oštriji promatrači primijetili da scene van stanice imaju zvuk, iako na Mjesecu nema protoka istog. Istina je da bi bezvučnost pridonijela prijenosu osamljene atmosfere, koja u ovom konkretnom filmu pridonosi težini sudbine, ali ključni faktor u prenošenju mistične osamljenosti ipak živi u superiornom glazbenom radu Clinta Mansella čija glazba intenzivira i emotivno zahvaća svaku dionicu filma.
Kao na površini Mjeseca, Moon se tihim, laganim i usporenim koracima šulja kinima svijeta i osvaja kritiku i publiku. Oni kojima se film svidio, smjesta su ga stavili u konkurenciju za sve nagrade, uključujući i Oskara na više razina te tome prirodali Sama Rockwella, ali šanse da ga prihvati američka Akademija jednake su nuli – što se upravo tijekom pisanja ovog teksta i dogodilo. Siguran sam da će među neakademskim filmskim građanstvom i manjim natjecanjima kotirati izuzetno visoko. Uz mogućnost da nekome film bude dosadan, radi se zaista o virtualno skoro-pa-savršenom SF filmu i preporuka ide punih usta hvale.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona