Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Susreti četvrte vrste (The Fourth Kind)

THE FOURTH KIND (2009)

Redatelj: Olatunde Osunsanmi
Scenarij: Olatunde Osunsanmi
Uloge: Milla Jovovich, Elias Koteas, Will Patton
R1Rg1Rg1

 

 opis

the_fourth_kind1.jpg

Olatunde Osunsanmi, kao redatelj, scenarist i kreator priče, donosi stilski hibridan film The Fourth Kind dokumentarističkog karaktera i bez pardona nas upozorava o čemu se radi i na koji je način snimano kroz glavnu ulogu 2 godine odsutne Mille Jovovich. Svi oni koji su vidjeli trailer, posebice ako su pritom bili u kinu, bez razmišljanja su otišli pogledati ga. Intrigantnost teme odigrala je svoju kartu, međutim sva hajka koja se digla oko filma poradi vjerodostojnosti, točnosti i tajnovitosti sadržaja bio je dobar poticaj za pogledati ga, pa biste i sami mogli pružiti mu šansu, možda dok je još u kinima jer ga je pomalo i šteta gledati na malom televizoru ili monitoru. Oko filma bilo je glasno i burno, ali doza skepse, nakon odgledanog filma Paranormal Activity koji je također ustanovljen kao apsolutno lažan, koja se pojavila odbila je jedan broj gledatelja. Da je kojim slučajem 4th Kind bio prvi, vjerojatno bi zahvatio jednakim suptilnim ludilom, a da je 4th Kind bio ovako prikazan i snimljen prije 20 i više godina, vjerojatno bi u svijetu proizveo paniku kao Wellsov „Rat svjetova“ 1938. godine. U svakom slučaju, bez obzira na to znate li na što idete, na početku ste smjesta upozoreni da nećete gledati običan „horror-flick.“ Potrebno je napomenuti da, u kontekstu kina, blizina ekrana igra popriličnu ulogu, ne dalje od 7. reda, ne bliže od 4. bila bi sugestija. 

Prema naputku, postoje četiri vrste susreta: Susret prve vrste je viđenje NLO objekta. Susret druge vrste je promatranje i uočavanje NLO objekta i pojava dulje vrijeme, također i pronalaženje dokaza. Susret treće vrste viđenje je izvanzemaljskih bića, a susret četvrte vrste je otmica ljudi. Film, dakle, uzima najuznemirujući i motivacijski najgori kontakt kao temu filma, iako osjetljivost na problematiku zaista ovisi o uvjerenjima gledatelja i mogućnosti prepuštanja samoj radnji filma. Ono što ovaj film nameće jest upozorenje da je kombiniran sa snimkama samog filma, gdje se glumi, i autentičnim snimkama koje su prikupljene tijekom istraživanja i pripremanja filma.

Na neviđen i neuobičajen način snimanja i prezentiranja jednog kino-filma, što će vas (ne)ugodno iznenaditi pogledate li film, radnja prati ženu imenom Abbey Tyler koja odlazi u gradić Nome u Aljasci gdje nastavlja prekinuta istraživanja svojeg muža koji je proučavao izniman broj nestanaka iosoba u posljednjih 40 godina. Daljnim istraživanjem Abbey dobro zagrebe u problematiku i priča se vrtoglavo počinje komplicirati. Kako film odmiče, broj uloga, broj zapleta i broj dinamičnih scena agresivno se pojačava dovodeći radnju i likove do nekoliko kontinuiranih klimaksa koji bi mogli potpuno obuhvatiti i samog gledatelja. Karakteristične snimke, brzina izmjenjivanja, izvrsna zvučna direktiva i motivirajuća glazba (iako nemaštovita, generična) Atli Örvarssona besprijekorno potpomažu atmosferi. Razina zbunjujućeg materijala koja je ponuđena gledatelju iz poglavlja u poglavlje filma raste proporcionalno zaplitanju događaja, a s vremenom postaje ne samo zbunjujuća, nego i potencijalno krajnje uznemirujuća. Za razliku od mnogih prijašnjih sci-fi horror filmova, u kinima se na ovaj film vrištalo, ali vriskovi nisu izazvali smijeh u drugih gledatelja s obzirom na to da su priljepljeno piljili u platno. Nešto slično dogodilo se i na prikazivanju nedavnog hita Paranormal Activity, s tom razlikom što su neki i zaspali tijekom Paranormal Activityja, vjerojatno nuspojava nekonvencionalnog snimanja, dok je pozadina filma 4th Kind ipak nešto finiji rad – tim više zbunjujući.

the-fourth-kind-rev.jpg

Glavna intriga filma zapravo je, prije, poslije i tijekom gledanja, faktualna istinitost onoga što je izneseno. Čak i ako u potpunosti odbacujemo bilo kakvu zamisao o izvanzemaljcima, te bilo kakvu zamisao koju sam film nudi, nemoguće se otresti utiska koji film ostavlja. Garantirano, čak i ako se radi o podsvjesti, najzagriženiji anti-alien teoretičar ipak će si postaviti pitanje „što ako?“ Bez obzira na stajalište, ponovno, neke interesantne ali uglavnom slične asocijacije i ideje, ponijet će gledatelje van iz kina. Zanimljivo, slična okruženja koja je koristio Paranormal Activity kako bi ostao s gledateljima dugo nakon kina pojavljuju se i u 4th Kind, ali 4th Kind dosjetio se još nečega pa tako onima koji još nisu gledali mogu obećati da neće odmah kao muhe bez glave sijevnuti niz stepenice prema izlaznim vratima dvorane. Oko istinitosti filma nastale su masovne svađe, makar film na početku i na kraju zapravo jasno daje do znanja svoju poantu, te one idu toliko daleko da su producentske kuće morale dogovarati kompenzacije stanovnicima Nomea, a upleteno je i ime FBI organizacije. Moguće je vrlo jednostavno internetom proći i preispitati stvar, koji načelno govori da se radi o pukoj izmišljotini, ali uvijek ostaje jedan mali sitan detalj u svemu tome što tražitelja potakne da ipak posumnja u nepostojanje izvanzemaljaca, tj, zadrži mogućnost da postoje. Čak i iz neutralnog gledišta, „tamo negdje,“ kao što je to isprovocirao i Avatar.

Međutim, ono što najviše zapravo zbunjuje su navodne autentične snimke, za koje se tvrdi da su proizvedene za potrebe filma. Kako Hollywood može sve, to je lako moguće, ali dvije se stvari, vezane uz same glumce, neprestano koče. Pretpostavimo da je sve gluma. Prvo: tijekom samog filma drastična je razlika između načina glume najavljenih glumaca i glumaca na „autentičnim“ snimkama. Gluma glumaca zapravo je pretjerana, loša i neuvjerljiva. Milla Jovovich, kao vodeća glumica, posebno loše radi posao, koristeći veoma malo svog talenta, replicira neka starija lica i neke nužne grimase, no i ostali glumci djeluju drvenasto. S druge strane, anonimni ljudi na snimkama su stravično uvjerljivi, odnosno, uopće se ne može reći da se radi o glumcima. Namjerno? Slučajno? Na svim internet stranica te filmskom materijalu, imena onih na snimkama nisu navedena. Drugo: Ako su i oni na snimkama doista glumci, tada neki od tih ljudi, posebno „prava“ Abbey Tyler (pritom valja spomenuti kako navodno samo njezino ime nije alias, ali ostaje nejasno zašto se na njezinim snimkama vidi lice, dok je u traileru cenzurirano), bez premca zaslužuje Oskara za performans. Pomisao da nakon takvog performansa netko ostane bez ma i nominacije i barem jedne zlatne nagradice, a kamoli anonimna, je tužna i više uznemirujuća, nego mogućnost da je čitav film napravljen kako bi varao. 

Zbog iznimne nesigurnosti oko pozadine filma, pretpostavka bi bila da je 4th Kind uspio pa makar i razljutivši gledatelje, iako sam interes, kroz poslovne statistike nije bio posebno visok. Kako god okrenemo, The Fourth Kind pružit će barem minimum zabave i intrige, pritom upozoravam da bi srce zaista moglo probiti prsa, a vjerujemo li – ostaje isključivo na nama. 

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona