kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

got vii  HBO je nakon dugo očekivanja najavio datum premijere i prikazivanja nove sezone serijala pod nazivom Igra prijestolja VII.

uskoci 250

Nakon što se popularna kartaška start-up igra rasprodala u Hrvatskoj i dugo vremena je nije bilo u prodaji od sada ju možete naručiti preko nas.

Njezina maloprodajna cijena je 80,00kn, ali za sve koji se jave na naš mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i naruče sa svojim podacima (ime i prezime, adresa i kontakt telefon) dobit će popust od 20%. Dostava je 20kn.

Nažalost hrvatska verzije igre više ne postoji, a u prodaji je samo engleska i njemačka verzija igre. Pravila su u svakoj igri na sva tri jezika (hr, en, de), a samo karte su na engleskom ili njemačkoj jeziku.

Uskoci i dalje nisu u slobodnoj prodaji stoga ne vjerujemo da ćete ih naći u trgovinama i ovo je jedinstvena prilika da se dokopate svojeg primjerka ove igre.

Više o igri možete pročitati u našoj recenziji: Uskoci - kartaška igra o hrvatskim gusarima

IMG 3048Već smo tradicionalno na 36. Danima znanstvene fantastike uživali u predavanjima, radionicama, kvizovima i filmskim projekcijama uz cosplayere i odličnu organizaciju. No, moramo istaknuti najzabavniji dio SFerakona - naime, po prvi put na zagrebačkoj konvenciji uživali smo u predstavi u pet činova Dr.Horrible koji se odvijao kroz cjelodnevni subotnji program i dobio pozitivnu reakciju većine posjetitelja. Isto tako smo uživali i u predavanjima počasnih gostiju Chrisa Becketta i Nikolasa Lloyda. No, da se vratimo na početak...

sferaI ove godine možete uživati u programima 36.Dane znanstvene fantastike pod popularnim nazivom SFerakon 2014. Tema ovogodišnjeg SFeraKona su "Paralaleni svjetovi i alternativna povijest", a s tom temom vas tradicionalno čekaju radionice, predavanja, cosplayeri te poznati domaći i strani predavači.

Maksimir X- 3.5.2008

Autor: Midria

Nekoliko tjedana garda je vec djelovala organiziranije i red i mir su polako nalazili svoje mjesto selu, ili sad vec popularno, "gradu" Lepinje Donje. Druidica Sunčana se tada vratila u to malo mjesto sa svojeg istraživačkog puta u daleko mjesto zvano Saraj. Kod staroga hrasta susrela se sa svojom novom štićenicom Iskrom Kamenar, koja se vratila sa svojeg istraživačkog puta u mjesto zvano Bukulja. Nakon radosnog susreta Sunčana je povela Iskru u obilazak Lepinja i okolne šume.

Po dolasku do sela susreše se sa dva nova lica, tj. dva člana gradske garde. Nakon upoznavanja i začuđujućeg otkrića da se selo dosta prosirilo otkad ga je Sunčana zadnji put posjetila, krenuše njih dvije tako dalje, te susreše Sunčaninog starog prijatelja i suklanika Evadyna Zelenpalchicha kako razgovara sa intenzivno obojanom osobom, koja uz to sve bijaše i dosta neobično odjevena za ove krajeve. Ispostavilo se da je to đin Abdul, kojeg su seljani prizvali kako bi Sunčana mogla od njega kupiti još sunčevine što ju je bio zapio kolega druid Tom Kukuruz. Abdul im reče da je "zarobljen" na ovoj sferi postojanja dok mu se ne isplati sto zlatnika, tj. cijena sunčevine. Tek po isplati te sume se on može vratiti kući, gdje god to bilo. Sunčana mu se ispričala zbog svog nepoznavanja izgleda zlatnika, te podvale nekih od građana. Uto sretnu Egana, došljaka iz dalekih krajeva, i popričaše sa njim kratko te krenuše dalje u obilazak. Put ih je doveo do posjeda kuće Issarin, gdje ne zatekoše Sunčanine poznanike Tionola i Basila, već njihove ljude u društvu četvero sumnjivo odjevenih ljudi koji su sa sobom nosili zastavu neobičnog znaka.

Neznanci im rekoše da su stari prijatelji Sebricka Pjesmoštita i blizanaca Issarin, te da su u prolazu i da bi ih željeli vidjeti. No cijela ta priča, te odjeća i zastava neznanaca bijaše druidicama sumnjiva, te se one povukoše brzo. Sumnje su u tom trenu držale za sebe te se uputiše na drugu stranu šume, do jezera. Prođe tako neko vrijeme, i vrate se njih dvije u grad gdje su čule glasine o poklonicima Hidre. Druidice u taj tren pronađoše Eniyel i Midria, sa mladim Alokinom, jednaki izrazi zabrinutosti na licima im. Prisjetile su se događaja od prije nekoliko godina kada je klan Hidre, pod vodstvom (ili se tako predstavljalo) Sebricka prizvao magično biće zvano Hidra, te svog silnog uništenja što to prouzroči. Sunčana priču ispriča Iskri, te se njih dvije odlučiše pronaći te ljude.  Kad su tako prolazile kraj Issarinske kuće, napadoše ih nepoznati ljudi, makar sumnje postoje tko stoji iza napada. Taman prije pada u nesvijest one vidješe u daljini izvađanje nekakvog rituala.

Nepoznato vrijeme kasnije probudiše se one u gradu, kod iscjeliteljice Midrie, i objasniše ljudima što su vidjele. Nakon kratkog odmora vratile su se do starog hrasta i održale vijećanje. Nakon par sati, priđe im osoba podosta krhkog i starog izgleda. No kako izgled vara, i kako je starac bio obučen u tuniku kakvu je zadnji puta nosio Sebrick Pjesmoštit. Egan, koji je pratio starca im je potvrdio da to zbilja je Sebrick. U taj tren kraj njih proletiše Evadyn sa crnim jajetom u rukama, i dade jaje Iskri da ga čuva. Sunčana se razljuti kao oluja te odvuče Sebrika duboko u šumu gdje mu je izrekla sve i svašta veoma ružnoga. Sebrik se diomao izuzetno uplašenim i pokornim te je molio Sunčanu i Iskru za pomoć. Nakon još malo grubih riječi, one mu pristadoše pomoći jer se čovjek doimao istinski pokajanim. Sakrile su jaje u šumu te krenule tražiti blizance Issarin.

Nedugo zatim susrele su Tionola, koji je donekle znao za situaciju, te mu je Sunčana popunila detalje. Tokom razgovora opet susreše Evadyna u velikoj žurbi koji im je objavio da se jaje izleglo u malu hidru. Tionol zamoli Sunčanu za pomoć. Ona mu reče da ima dvije opcije, ili je ubiti, ili je na neki način onesposobiti kako bi je onda mogla sigurno teleportirati na mjesto sa kojeg ne bi mogla nikome nauditi. Izričito naglasi da ona ne želi ubiti hidru, ali da je izbor na ostalima. Nakon poduljeg vremena, spaljenog sela i Issarinske kuće, te generalnog kaosa što ga prouzroči hidra, grad, skupa sa kućom Issarin uspjeli su ubiti hidru, rješivši se tako velike opasnosti.

Zanimljivost pri samo kraju ove zgode bijaše ta da, moleći za pomoć, grad pristaše na status Issarinovih vazala. Sunčana i Iskra bijahu i zadovoljne i nezadovoljne razvojem situacije, no život je takav i nikad ne znaš što će ljudi napraviti.

Grad je polako započeo rekonstrukciju, na čelu sa šerifom Mormegalom i Tionolom Issarinom. A Sunčana i Iskra imaše drugu misteriju u rukama....što li se dogodilo sa čuvarem ovih područja, druidom Tomom Kukuruzom?

Maksimir III- 30.6.2007.

Autor: Midria

Radnja počinje kada se na fronti, nedaleko sela Lepinje Donje, otvori tajanstveni portal od čije je moći repa pretvorena u prah. Kroz njega u selo ulaze demoni i bića strave koje seljani jedvice istjeraju. Na nesreću sviju u selu kroz portal dolaze dva crna ratnika, prikaze iz podzemlja kojima je cilj uništenje sela i smrt sviju u njemu. Nakon duge bitke i mnogo izgubljenih života seljani naizgled ubijaju neprijatelje te počne veselje. No na njihovu nesreću, bili su u krivu. Nedugo nakon prve bitke, dva crna viteza opet se pojavljuju na opće zaprepaštenje svih seljana. Mnogi ratnici padoše u ovoj bici, a selo braniti ostadoše samo seljaci. No, opet protiv svih izgleda seljani protjeraše neprijatelja i nakratko ostadoše na miru.

Uto se djedica Opančić dosjeti, iz starih priča, da se vitezove ne može uništiti mačem jer koliko god oni umirali uvijek će se vratiti. Treba izgovoriti njihova prava imena, tek tada će "demoni", kako ih je nazvao, biti zauvijek prognani. I tako poče nova avantura seljana, potraga za imenima.
Dok su tako neki ratnici tražili imena, seljani su se i dalje branili od stravičnih napada prikaza, bitku za bitkom su dobijali, ali ne bez posljedica jer naime mnogi poginuše.

Nakon sati traženja, i ubijanja ljudi-guštera na obalama jezera, ratnici se vratiše u selo s imenima dvaju demona, i veselje se proširilo selom. Došao je i sudbonosni trenutak, obračun dobra i zla, svjetla i tame, kada je djedica sam stajao pred demonima i izgovorio njihova imena gromkim glasom; u tom trenutka dvojica crnih vitezova koji su selu zadali toliko jada i bijede bijahu vječno prognani iz Lepinje Donja.

Ali avantura tu ne staje. U želji da spriječi sličan događaj da se ikada opet dogodi selu, djedica šalje nekoliko hrabrih ratnika da zatvore zloglasni portal na fronti. Hrabrost ih je vodila, i želja za osvetom za zlo koje im je učinjeno, ali i želja za mirom na koji su navikli.

Došavši tako do mjesta na kojem je portal bio, ratnici nađoše plaćeničku utvrdu i vidješe da u nju nema ulaza. Nakon dubokoumnih pregovora i nadmudrivanja, ratnici su uspjeli ući u tvrđu za zamjenu za nekoliko koža i oružja. Tako je jedan hrabri seljan uskočio u portal, našao tijelo mrtvog maga koji ga je i otvorio te njegovu knjigu čari. Vrativši se natrag naš junak uspio je zatvoriti zloglasni portal i okončati zlo koje je haralo frontom i selom Lepinje Donje.

































Maksimir VIII- 16.2.2008.

Autor: Midria

Godina je počela vjetrovito najavljujući moguće nove nevolje. I dok su seljani mukotrpno radili u poljima, a stražari pazili na njih, u grad ulaze srditi Issarini.

U cijelom bijesu zahtijevaju predaju goblina koji je im je ukrao gljivu i čiji tragovi završavaju na ulazu u grad. Nakon trosatnog pregovaranja, stražar i dio seljana odluči pomoći Issarinima u potrazi za goblinom. U svoji potrazi nailaze na pravu nevolju, zagađenu šumu. Lord Gvozdimir  pošalje druidicu Neridu koji se pridružila drugima kako bi pregledala i saznala što se događa šumi. Odjednom pred njima se stvori troglodit. Na njegovom krastavom licu vidjela se očita ljutnja, koju je dodatno naglašavao bijesnim pokretima tijela i bacanjem zagađene mahovine oko sebe. Nakon trogloditovog uranjanja u jezero, druid pokupi zagađenu mahovinu i spali je u svetoj Vatri u Lepinjama Donjojim. Vatra joj kaže samo mali dio priče, a tihi šaptom joj šuma kaže drugi dio. Uz pratnju seljaka Maxisa, stražara Vrge i barda Zlatka pokušavaju protumačiti poruku ''što smo bolesni'' i trogloditove pokrete tijela. Nakon duljeg promatranja trogloditovih pokreta, svi odustanu osim druida koja je bila dovoljno luda kako bi razgovarala s njim. Troglodit je zapravo upozoravao stanovnike sela kako cijela zaraza šume proizlazi iz njihovog sela. Druid prenese svoju spoznaju Lordu koji se ogluši na zahtjeve da se istraži izvor zaraze i zahtjeva pokazivanje troglodita kako bi se sam uvjerio u priču.

S druidom i Lordom krenu seljan Maxis te bard Zlatko. Druid se naljuti na bardovo stalno bacanje kisela, kisela i zahtjeva od barda njegov povratak u selo, jer je šuma bila dovoljno zagađena i bez magije kisela, kisela. U šumi troglodit nije bio na mjestu gdje se zadnji put pojavio, tek nakon lutanja po šumi nalijeću na njega, koji u tom trenutku pobjesni još više, jer se zaraza i dalje širila i njega se samo uznemiravalo. U jednom zamahu sjekirom održe druidu ruku i ubi Lorda, a Maxisa prikova za drvo. Zatim dokrajči druida i krvnički se nahrani Lordom. Kasnije je pobješnjeli troglodit napao selo, pri čemu su mu se seljani Gaylord i Maxis, stražar Vrga te Lord Gvozdimir suprotstavili. Časni Gaylord pogiba ubrzo nakon susreta sa trogloditom, dok stražar Vrga uspijeva ispucati dvije strijele u stvorenje ranivši ga. Borba završava razoružanjem troglodita i njegovim ubojstvom od Lorda. Tada su Issarini pošli u grad da razgovaraju s druidom i ustanovili da obje strane znaju istu priču. Sam pokušaj istrage propadne jer uzrok zagađenosti je goblinova glava koja nemilosrdno širi svoju zlobu ovom šumom. Nakon cjenkanja s Issarinima goblinova glava se spalila u svetoj Vatri. A sa prijateljskim blagoslovom troglodit se vratio u svoje jezero, sve dok šumi ne bude bila ponovno potrebna njegova pomoć.

Život ilustracije

Autor: ns1

dsc04103.jpgSanja Pribić i Smiljana Čoh iz Galerije ULUPUH su odlučile pokazati i dokazati kako izrada jedne ilustracije nije tako jednostavna i marginalna stvar. Osmišljavanjem izložbe "Život ilustracije" odlučile su omogućiti svim posjetiteljima da budu dio stvaranja ilustracija. Od 22. do 26. siječnja Galerija ULUPUH je bila otvorena za sve i postati pravi "mali" atelje za nekoliko ilustratora koji su boravili ondje i na licu mjesta stvarali svoje radove. Na taj način su posjetitelji mogli vidjeti sve faze izrade ilustracije, kao i tehnike, metode i razne materijale koji su danas dostupni autorima. Cijela izložba, a tako i rad ilustratora, sniman je video kamerom i fotoaparatom te bi tako trebao biti prezentiran u katalogu koji se očekuje. U međuvremenu, po zidovima Galerije su bili izvješeni isprinti faza izrade pojedine ilustracije, te je na taj način i sama izložba sa svojim fazama bila ovjekovječena, a proces nastanka jedne ilustracije zauvijek zapamćen. Pored ilustratora koji su bili u samom "ateljeu" izvješeni su i radovi drugih ilustratora i fotografije njihovih "epicentara" rada, dakle, njihovih pravih atelje i njih samih u radnom okruženju. Pored mnogih ilustratora ondje su se našla i naša dva poznata fantasy/medieval ilustratora: Milivoj Ćeran i Frano Petruša koji su bili aktivni već prvi dan izložbe od 10h.

dsc04116.jpg Milivoja Ćerana smo uhvatili tek u petak kad je u žurbi došao s posla i nakon obavljenog intervjua za jednu televizijsku kuću odlučio se primiti posla i završiti jednu ilustraciju vikinga. U startu se požalio kako je ponio samo pola svog pribora te je tako izvukao samo dvije palete boja i oko 10ak kistova različitih kvaliteta i veličina. Malo vode, malo boje, malo razmazivanja i spretne ruke su počele pretvarati, tada bezizražajnog vikinga, u pravog borca. Gledati majstora na djelu kako običan rukav pretvara u zgužvani, ukrašeni i dinamičan rukav je bilo zaista fascinantno. Sa sigurnim pokretima viking je sve više dobivao svoj izražaj. 

Izložbu su posjetili i učenici osnovnih škola kojima je bilo fascinantno gledati ilustratore kako oživljavaju likove ili radnje iz njihovih bajki. A gdje su djeca tu su i pitanja, tako da ilustratori nisu mogli izbjeći niti dječjoj znatiželji: "A zašto ne koristite flomiće?" ili "Zašto ja to ne mogu sa flomićem nacrtati?" su bila samo neka od mnogih pitanja koja su djeca upućivala autorima, dok su oni morali smisliti odgovor. Izložbu su posjetili i učenici škole za primjenjenu umjetnost koji su imali znatno manje pitanja od osnovnoškolaca. Većina posjetitelja izložbe, koja je trajala 6 dana, bili su članovi ULUPUH-a, njihovi poznanici i prijatelji, neizbježni mediji i novinari, ali i građani. Izložbeni prostor ULUPUH-a možda nije svaki dan imao gužvu, što je i poželjno kada se radi o izložbama, ali je posjećenost svakako bila zamjetna.

dsc04104.jpgIzložba "Život ilustracije" je svakako našla svoje mjesto u medijima i među novinarima koji su dobili rijetku priliku da iz prve ruke saznaju kakvo je stanje ilustratora i izdavačkih kuća i da to usporede sa svjetskim standardom koji je znatno iznad našeg. A ona sretna nekolicina koja je mogla gledati kako se ilustracije stvaraju pod kontrolom vještih majstora je u razgovoru s njima mogla saznati i po koju tajnu zanata ili se jednostavno bolje upoznati s autorima ilustracija i slika koje njihova djeca svakodnevno doživljavaju.

 

Više slika sa same izložbe koje nisu stale u ovaj članak potražite u našoj galeriji.

U pet dana (od utorka do subote) u galeriji su naizmjenično (i/ili istovremeno) radila nekoliko ilustratora kao u svom ateljeu:

 

Utorak, 22.1.:

Milivoj Ćeran – od 10 do 17 h

Frano Petruša - od 14 do 16 h 

David Peroš Bonnot - iza 12 h

Marijana Jelić - od 16-17 h

 

Srijeda, 23.1.:

Dino Idrizbegović  - od 10.30 - 13.30 h

David Peroš Bonnot - iza 12 h

 

Četvrtak, 24.1.:

Irena Jukić Pranjić - izmedju 10 i 15 h

Dino Idrizbegović  -  od 15.30 -  17  h

Marijana Jelić - od 16-17 h

 

Petak, 25.1.:

Vjera Reiser – od 10 do 11 h, i od 15 do 17 h

Sanja Pribić - od 12 do 16 h

Milivoj Ćeran – od 13.30 do 17 h

 

Subota, 26.1.:

Marijana Jelić - od 12 - 13 h

 

Maksimir VI - 29.9.2007.

Autor: Midria

Bijaše to dan kao i svaki drugi u selu Lepinje Donje, sve do trenutka kada je došao jedan čovjek praćen vatrom. Da budemo točniji, bježao je od vatre. Seljani hrabro idu otjerati vatru no bezuspješno, selo i hrast su spaljeni, seljani poginuli. Samo je nekolicina hrabrih uspjela preživjeti. Nakon što se vatra povukla, seljani su upitali čovjeka tko je i zašto ga ta vatra lovi. Saznaše da je čovjeku ime Vazmenko i da je ni kriv ni dužan u šumi brao biljke te da ga je tada napala ta vatra. Nato započinje rasprava oko toga kako se riješiti vatre, pa Vazmenko napomene kako mu treba određeni broj memfitskih očiju kako bi mogao zaustaviti vatru. Seljani su se tada, podijeljeni u grupice, uputili prema šumi u potragu za tim stvorenjima. I našli su ih, no zadavali su im mnogo problema, pa se potraga odužila. U međuvremenu je među grupama nastao kaos i prijevara, a vatra je napadala preostale seljane i Vazmenka. Memfitima su uzete oči, više niti jednog nije bilo, no Vazmenko nije dobio broj koji mu je bio potreban. Netko je sakrio svoj dio! Nakon dugo mozganja i prepiranja, otkrilo se da se ostatak očiju potrebnih za uklanjanje vatre nalazi kod Basila iz kuće Issarin. Teški pregovori, pa čak i borba su uslijedili i kada su napokon uspjeli dobiti sve oči od Basila uvidjeli su da još uvijek nisu sve na broju. Uzaludna borba se nastavila, nitko više nije znao što da radi. U šumi je, u međuvremenu, nađena nekakva spilja koja je također predstavljala enigmu. Ući se u nju ne može, jer ju štiti čarolija, no kako ju poništiti nitko nije znao. Vatra i dalje luta šumom te nailazi na grupu seljana koji su se okupili oko spilje i zamalo ih protjera odatle. No, došao je Vazmenko i usprkos manjku očiju uspio zarobiti vatru u jednu bočicu, koja se sada nalazi u posjedu kuće Issarin. Sama je kuća Issarin toga dana bila pogođena i malo nesretnijom prilikom. Naime, neki se ružan trol namjerio na njihovu kuću, okupirao ju, uneredio i ugrozio članove kućanstva. No, ipak je taj nemili događaj sretno završio, jer plemić je Gvozdimir, izmolivši od druidice čari za mač, nakon duge i naporne potjere uspio umlatiti trola. Međutim, iako je Vazmenko spasio sebe i seljane zarobivši vatru, nije bio drag plemiću Gvozdimiru, koji nahuška seljane na čarobnjaka. Spašavajući živu glavu Vazmenko nestane, no prateći njegove tragove izvidnik Nevera naiđe na krljušti za koje se smatra da pripadaju zmaju.
Začarana spilja, zmajevske krljušti te pojava i nestanak neobičnog čarobnjaka zasigurno će stvoriti pravu lavinu događaja kako će vrijeme dalje prolaziti.

Promocija knjige Bojno polje Istra

Autor: Belmorn

Arena gori, Opatija je u ruševinama, mafija je zagospodarila Hrvatskom dok se mali ljudi, Istrani, bore za svoju nezavisnost. A Danilo Brozović je kriv za sve ovo. To me zainteresiralo i otišla sam u pulski kafić P-14 na promociju knjige „Bojno polje Istra“.

davor_i_danilo.jpgDočekala me ugodna atmosfera malog, toplog kafića. Prošarala sam pogledom prostoriju da nađem čovjeka koji mi želi razoriti Istru. Sa pola sata zakašnjenja,  Danilo Brozović i Davor Šišović sjeli su pred okupljenu publiku i pokazali naslovnicu prvog hrvatskog SF romana izdanog u preko 3000 primjeraka, romana koji je u svega nekoliko dana izazvao burne reakcije po web forumima, češće pozitivne i pohvalne, rjeđe negativne, ali oštrije pokude. No autor nije pretjerano pogođen laičkim komentarima jer svoju knjigu vidi kao antiratni roman. „Neka ljudi slobodno pale moje knjige, samo neka ih prvo kupe.“ Našalio se Brozović na komentare po internetu kako knjigu treba spaliti, te kako je on najobičniji izdajica.

Oliver je jedan od najboljih hakera na svijetu, optužen zbog ubojstva, odlazi iz Njemačke, dolazi u Hrvatsku, te se prijavljuje u hrvatsku vojsku kako bi se borio protiv „mrskih neprijatelja“ Istrana. Nakon što odbije pomoći vladi Hrvatske (čitaj: mafiji) oni ga pošalju na prvu crtu bojišnice u Opatiju, gdje ga u jednom trenutku privedu Istrani, nakon čega Oliver mjenja stranu i svojim hakerskim vještinama pomaže Istranima u borbi protiv Hrvatske, kojom gospodari jedan od najmoćnijih europskih mafijaša, Martin Korajzl. Istra je u vatri, mnogi su gradovi razrušeni, a vodi se i opaka borba oko Krka i Cresa. Kroz roman se provlači Oliverovo premišljanje o tome što treba, a što ne smije učiniti, da li da pomogne Istranima, u čemu je pogriješio onaj jedan jedini put kada su ga ulovili. U međuvremenu se zaljubljuje u poručnicu Marinu i s njom krade sate između borbi...

Istra nije bila motiv samo Danilu Brozoviću, već i mnogim autorima prije njega. Davor Šišović se osvrnuo na djela poput Veloga Jože Vladimira Nazora, gdje je riječ o epizodi o "republici" istarskih divova na Psoglavčevom brdu; zatim A. D. 2045 - Rebus Istriano  Lina Dussija, u kojemu Istra vodi rat za odcjepljenje od Hrvatske i Slovenije; te fantasy trilogija britanske književnice Judy Fisher, “Lažno zlatogdje je Istra tj. Istria jedna od dvaju velika zaraćena carstva, a Istrani tj. Istriansi zaraćeni narod. Nakon tog dugog, ali zanimljivog Davorovog osvrta na djela s motivom Istre, mikrofon je opet prešao u Danilove ruke. Istra mu je uvijek bila draga, rekao je Danilo, iako je iz Đurđevca, odlučio je sjedište zbivanja staviti baš u Istru, gdje su, kako je rekao Davor, ljudi nekako normalni. Što se tiče naslova, on je nastao parafraziranjem kultnog filma “Bojno polje Zemlja”.

 

Roman „Bojno polje Istra“ pušten je u prodaju 2. siječnja na 250 prodajnih mjesta diljem Istre i Kvarnera, te se prodaje uz Glas Istre po povoljnoj cijeni od 39 kuna. Knjiga je na mnogim mjestima već rasprodana pa ako imate prilike požurite po svoj primjerak. Na kioscima će se prodavati još desetak dana, nakon čega kreće u distribuciju po cijeloj Hrvatskoj. Knjigu možeze nabaviti i u knjižarama po cijeni od 120 kuna. 

4. velesajam kulture - Festival budućnosti

Autor: ns1

velesajamkulture.gif I ove godine je u SCu, u Zagrebu, održan Velesajam kulture s temom "Festival budućnosti". U 4 dana od 13.12.-16.12.2007. posjetitelji su mogli prisustvovati raznim radionicama, izložbama, projekcijama, performansima, te se i sami uključiti u Velesajam kulture.

Ove godine tema je bila budućnost i što nas u njoj čeka. Kroz razne teme, od pitanja humanosti i etike prema robotima, kiborzima, klonovima i izvanzemljacima do arhitektonskog pogleda na budućnost, pokušalo se dobiti uvid u kakvu-takvu budućnost koja nas može čekati. Kao što će vam svaki pisac znanstvene fantastike reći, to je samo jedna od mogućih budućnosti. Iako je "Festival budućnosti" pokrivao razne teme, nama najzanimljivije su svakako "Kiber-Kroacija" (SFerina književna večer), "Plesna robotika" (radionica), "Tjelesne modifikacije: od kozmetike do kiborgizacije", "Svemirci, klonovi i izbjeglice. Pitanja humanističke i transhumanističke etike" i "Vizije budućnosti kroz povijest; Monstruozno, žensko, drugo".

Ovdje se našao i pristojan broj klasičnih SF filmova poput "Barbarella" i "Solarisa" (1972.). Sve u svemu, podsjećalo je na još jednu konvenciju, s naglaskom na kulturu i modernu umjetnost.

prazan_sajam.jpg Program je bio otvoren od 18-22h službeno, a u stvarnosti je trajao čak i od 13-23, ovisno o danima i programima. Kroz razgovor s nekoliko osoba koje su sudjelovale u organizaciji, došli smo do zaključka kako je sam Festival slabo posjećen, dok smo istovremeno zaključili kako je na vrijeme najavljen i razglašen, te kako je SF fandom Hrvatske (a posebno Zagreba) bio dobro i na vrijeme upoznat sa događajem. Stoga, zašto je došlo do slabe posjećenosti? Da li je moguće da je interes toliko malen, ili je posjetitelje "preplašio" naglasak na kulturu i umjetnost? Nije nepoznato da Hrvati nemaju naviku obilaziti muzeje i slične kulturne ustanove, osim ako se ne nudi nešto za popiti i pojesti. Stoga prijedlog organizatorima: osigurajte hrane i pića i imat ćete posjetitelje.

Svakako najzanimljiviji je projekt KIBORGEZIJA o kojoj organizatori kažu slijedeće:

"Cilj projekta Kiborgezija je postaviti značajne aspekte znastvene fantastike i cyberkulture u kontekst društvenih promjena uvjetovanih tehnologijom, mobilnošću, postkolonijalizmom i globalizacijom. Projekt okuplja stručnjake, studente, umjetnike i teoretičare iz područja teorije, književnosti, umjetnosti, arhitekture, politike, aktivizma i cyberpunka.
          U četiri dana Kiborgezija će okupiti, aktivirati i promovirati interdisciplinarno i multidisciplinarno polje istraživanja svih aspekata cyberkulture i znanstvene fantastike. Projekt će istraživati poziciju ljudskog u cyberkulturi, odnose između umjetne i prirodne inteligencije i društveno-političke kulturne značajke tehnoloških utopija i distopija.

Ključne teme projekta su:

• Političke utopije i distopije (migracije, futuristička dijaspora)
• Ljudska prava i biotehnologija (virtualna tijela, modificirana tijela, artificijelna inteligencija)
• Urbana zajednica, arhitektura, promet i teleportacija
• Naracija, fikcija, povijest, vizije budućnosti kroz povijesti
• Žensko, monstruozno, drugo
Projekt će se odvijati kroz niz radionica, tribina, čitaonica i projekcija."

(preuzeto sa stranice 4. Velesajma kulture) 

 

babies_ready_for_shipping.jpg

Jedan od izloženih radova otvoreno govori o bliskoj budućnosti. "Babies ready for shipping" (lijeva slika) nas navodi da se zamislimo nad budućnosti kloniranja i rađanja djece po narudžbi, što je redovita tema raznih SF autora. A rad vrlo slikovito prikazuje možda ne tako daleku budućnost. Svakako nas potiče da se zamislimo. 

Interliber 2007

Autor: Belmorn

Kod ovogodišnjeg Interlibera se iz nekog nepoznatog razloga digla ogromna prašina. Nije bilo nekih posebnih gostovanja uglednih pisaca iz inozemstva (barem koliko ja znam), niti se dijelila besplatna klopa. Zbog toga me iznenadila brojnost posjetitelja kad sam u subotu došao na velesajam. Istina, ulaz je (unatoč incidentu prvog dana) bio besplatan, ali to samo po sebi ne tjera ljude na sajam knjiga. Možda je stvar bila u sniženjima ili jednostavno želji da se dokažeš kao intelektualac koji ide na takva događanja. Paviljoni 5 i 6 bili su prepuni rulje koja se gegala između brojnih štandova s naizgled jedinom namjerom da stvore gužvu u preuskim prolazima. Dok su ljudi s jedne i druge strane prolaza gledali knjige, a oni u sredini čekali da se približe bilo kojem od krajeva, jednostavno je bilo nemoguće probiti se kroz masu.

Veći izdavači imali su i veći prostor, tako da se kod njih moglo ući i razgledati police s knjigama, dok su oni manji imali samo natrpan štand, dok su iza na polici te iste knjige bile posložene.

inerliber071.jpgOduvijek sam mrzio takve gužve pa mi je u jednom trenu došlo da ispustim neartikulirane zvukove visoke frekvencije, toliko da se ljudi od straha razmaknu. Naravno, za to nije bilo ni mjesta, tako da sam dopuštao da me drobe sa svih strana dok sam se provlačio po petom paviljonu u potrazi za štandom Nove stvarnosti. Nakon male vječnosti, obišao sam cijeli paviljon, da bi na kraju otkrio da je taj štand bio na početku, ali s druge strane.

Na štandu sam se probio do prodavačice koja me u početku ignorirala jer je imala posla preko glave, ali je na kraju došao red i na mene. Da se razumijemo, ako ste tražili knjigu, a niste znali izdavača, osuđeni ste na propast. Naravno, knjige koje sam tražio su bile u šestom paviljonu jer se ovdje prodaju samo one ispod 30 kn, pa sam se morao uputiti tamo.

U šestom paviljonu je naizgled bila manja gužva, ili sam ja jednostavno navikao na rijeku ljudi koje se slijeva između štandova. U jednom su me trenutku prestrašile neke maskote, obučene kao vilenjaci ili gnomovi. Jedna od njih mi je mahnula i pozdravila, pa mi nije ostalo drugo nego da budem pristojan. Kupio sam knjige debelo ispod cijene, pa sam se, opušteniji, stopio s gomilom i obišao ostatak šestice. U sredini paviljona bila je smještena mala bina na kojoj je neki starac prezentirao svoju knjigu. Ispod njega su na stolicama sjedili posjetitelji i koliko-toliko pozorno slušali što stari ima za reći. On i njegovi prijatelji iz Glasa Koncila su bili na pozornici da predstave tu njegovu knjigu o Internetu. Pošto sam obišao cijeli paviljon i noge su me zaboljele od geganja, sjeo sam i ja, toliko da se odmorim.

Sad sam samo trebao izgubiti pola sata do početka Krušvarovog predstavljanja "Izvršitelja nauma Gospodnjeg". Na povratku do petog paviljona sam sreo par frendova pa sam ih nagovorio da mi se pridruže. Vodio sam ih natrag u paviljon i bio neugodno iznenađen kad su na bini, umjesto ekipe iz Glasa Koncila, bili neki mališani i pjevali hitove iz Vlaka u snijegu.

Pola 5 je došlo i prošlo, a klinci se nisu micali s bine. Sve je bilo puno ponosnih roditelja koji su kimali glavama gore-dolje, ne skidajući kiseli osmijeh s lica. Otišao sam do informacija da provjerim kako sam na pravom mjestu, a tamo su mi samo uvalili ceduljicu s popisom programa i popratnih događaja. To me umirilo jer sam vidio "Mentor Sfera – predstavljanje multimedijalnog projekta Izvršitelji nauma Gospodnjeg", pisalo je odmah ispod Zabočkih mališana. Nije baš najbolji termin, biti uguran između dječjeg zbora i neke predstave u kojoj su glumci također bili djeca. Ako ništa drugo, barem je bilo usred najveće gužve cijelog Interlibera.

Nakon što su klinci napustili pozornicu, počeo sam kružiti u nadi da ću naći nekog poznatog. Prva poznata faca na koju sam naletio je bila upravo ona koju Google asocira s Zoranom Krušvarom. Prepoznao sam pisca i prišao mu da se predstavim. Iako sam se ponudio, on je ipak sam odnio stol i stolice na pozornicu. Drugi stol je stavio ispred pozornice i otvorio vino. Kad je natočio vino u čaše na stolu, uzeo je tri primjerka knjige (koje je reprezentativno otvorio da se vidi naslovnica) i sjeo za stol na pozornici, zajedno s novinarkom koja ga je predstavila i ispitivala.

U međuvremenu se skupilo dosta poznate ekipe pa smo sjeli u drugi red i poslušali što čovjek ima za reći. Publika koja se okupila je bila uglavnom mlađa – fakini koji su tek upisali srednju školu. Novinarka je počela pričati o Krušvaru i Izvršiteljima, stvari koje sam uglavnom znao, ali čudom smetnuo s uma. Izvršitelji nauma Gospodnjeg nije samo knjiga, nego i multimedijski projekt sa svojim soundtrackom i video spotovima koje sam vidio na netu.

interliber072.jpgDa sročim ono što sam zapamtio, Izvršitelji su mozaički roman s vampirima, koji i nisu toliko bitni za cijelu priču (ipak se knjiga zove Izvršitelji, a ne "Vampiri"). Dakle, Izvršitelji nauma Gospodnjeg su pripadnici reda koji u ime boga obavljaju dužnost Buffy ubojice vampira. Ono što je posebno zanimljivo kod knjige je sivilo, nema striktno "zločestih" vampira i vještica i "dobrih" Izvršitelja na bijelom konju. Većina likova balansira između tih ekstrema, što je osvježenje među svim onim romanima s junacima velikih moralnih vrijednosti. Još jedna stvar na koju se Zoran može ponositi je vraćanje stare slave vampirima. Zaglavili su u ulozi tragičnih romantičara, te posve odmakli od svojih horror korijena. Krušvar im vraća ulogu krvožedne zvijeri.

Nakon predstavljanja knjige, Zoran se spustio s pozornice i podijelio vino. Potpise je dijelio kod štanda Mentor Sfere, do kojeg se dolazi tako da "ideš do vojske i onda lijevo". Nisam znao što to znači, ali sam pratio upute do štanda koji je očito predstavljao vojnu opremu. Malo dalje su stajali Krušvar i Darko Macan (prema Krušvaru – najveći hrvatski pisac), pijuckali vino i smijali se nečemu. Prišao sam im sa svojim istrošenom primjerkom knjige, istim onim koji je pročitao dobar dio Karlovca, Zagreba i Gorice. Macan je bio oduševljen lošim stanjem knjige jer "se na njoj vidi da je čitana". Objasnio sam im da je to tako jer ju je čitalo barem desetak ljudi od kojih je polovica kasnije kupila i svoj primjerak (neki su to radili i tog dana jer je knjiga bila u pola cijene). Zbog toga sam dobio i desetak potpisa u knjigu, tako da sada mogu umrijeti sretan.

Vrijeme je takvo da brzo pada mrak pa sam morao ići, oprostio se sa svima i uputio kući. Iduće godine moram kupiti više knjiga!

Zadnja knjiga o Harryju Potteru

Autor: ns1
dogadjaji_harry_00.jpg Algoritam je izdao zadnju knjigu o mladom čarobnjaku pod naslovom "Harry Potter i darovi smrti". Svečana prodaja knjige počela je u petak 26.10.2007. s početkom u 22:26 sati u svim Algoritmovim prodavaonicama.

B: Otkucalo je 10 sati te smo zatvorili dućan. Počela je utrka s vremenom, 26 minuta da postavimo tisuću knjiga na za njih predviđeno mjesto u dućanu. Ispred oba ulaza već se je formirao red kupaca koji su nestrpljivo čekali da otvorimo kako bi dograbili svoj primjerak knjige. Praznili smo skladište te punili izloge i police punih 14 minuta jer upravo toliko nam je trebalo da sve postavimo. Čestitali smo jedni drugima na dobro obavljenom poslu.

 

dogadjaji_harry_01.jpg A: Pred Algoritam smo došli nešto ranije, oko 22:15 kako bismo bili među prvima koji će kupiti knjigu i, naravno, dobiti poklon. Samo prvih 500 kupaca dobiva poklon i mi smo imali namjeru biti među njima! Zapravo, pravilno bi bilo reći da smo došli do "Sunca" na križanju Petrićeve i Bogovićeve. Red se protezao od Algoritmovih ulaznih vrata kroz skoro cijelu Bogovićevu ulicu. Ispred ulaza u Algoritam svjetlili su reklamni panoi našeg dragog junaka i njegovog ne toliko dragog neprijatelja. A između njih mala rupa dovoljna da propusti jednu osobu. Dakle, to je bio ulaz. Osjećali smo se kao da ćemo ući u sam Hogwarts.


 

dogadjaji_harry_03.jpg B: Baš nam i nije bilo jasno zašto je upravo 22:26 vrijeme otvaranja, no to je bio samo usputni razgovor dok smo za blagajnama pripremali poklone za one najbrže kupce, crne majice sa otisnutom naslovnicom knjige. Na sreću nismo isprobali što bi bilo da smo ljudima u redu dali jedan primjerak prije vremena. Da li bi se potukli oko nje ili bi je samo rastrgali jer bi je svatko htio dograbiti; napetost i uzbuđenje mogli su se rezati nožem.

A: 22:20 je i red postaje sve veći i veći. Već smo na početku počeli brojati ljude ispred nas nadajući se kako ih ima manje od 500. Dosli smo do oko brojke 223 kad se odjednom prolomio vrisak s početka reda (kod ulaza). Ubrzo su se svijetleći panoi Harry-a i Voldemorta uzdrmali i potresli. Da su bili malo slabije postavljeni sigurno bi se srušili od stampeda koji je krenuo! A mislili smo da su takve stvari moguće samo u Americi...

B: Kolegica je otišla do razglasa i najavila otvaranje. Željezna vrata su se podigla te je Algoritam opet bio otvoren. Bilo je bitno biti prvi, ili barem jedan od prvih. Ljudi su samo ugrabili svoj primjerak knjige i uputili se na blagajnu, imali smo pune ruke posla, a kroz glavu mi je prolazila samo misao kako bi netko i mogao nastradati u tom silnom naguravanju ispred blagajne.

dogadjaji_harry_04.jpg A: 22:30 je i vrijeme sporo prolazi kada redari drže konce u rukama. Pažljivo su propuštali dio po dio kako se stampedo s početka ne bi ponovio, a i kako bi radnici unutra imali zraka dok su zasigurno užurbano radili. U glavi sam već vidio kako se police prazne, pokloni dijele... Hoće li ih biti dovoljno za nas? Ulaz nam je sve bliže i siguran sam kako ulazimo u slijedećoj turi.

B: Još uvijek nije bilo žrtava ovog stampeda. A vrlo vjerojatno neće ni biti jer je red napokon poprimio svoj standardni oblik. Pokušaja krađe knjige nije bilo, svi su uredno plaćali svoj primjerak. Uredno složene formacije knjiga bile su prošlost.

A: 22:40 UŠLI SMO! Čim su nas propustili, zaletjeli smo se prema prvoj blagajni, ali i odmah zaustavili. Tamo je bio još jedan red! I dalje entuzijastični, čopili smo knjige s prve police i krenuli prema drugoj blagajni. I tamo je bio red, iako nešto manji. Glavno da smo ušli i da je knjiga u rukama! Dok smo čekali u redu nestrpljivo smo prelistavali knjigu, ali osvjetljenje je bilo slabije nego inače pa nismo mogli čitati, a i bili smo previše uzbuđeni. Hoće li preživjeti? Ili će zlo ipak pobijediti? Dok sam tako prelistavao nisam niti primjetio kad je prodavačica rekla: "Sljedeći!" Ostao sam zatečen ne znajući što bih prvo dao: knjigu ili novce. Nekako sam se snašao i predao oboje. I dobio sam poklon! Prekrasnu Harry Potter majicu s naslovnicom knjige! To je to. Moj dan je potpun i ispunjen. Sretan i potpuno nesvjestan okoline, krenuo sam prema izlazu, na svjež zrak. Harry Potter u rukama bilo je sve što sam htio večeras i to sam i dobio.

B: Prodali smo 200 primjeraka knjige, kolege u Algoritmu u Gajevoj prodali su 310 komada, čime brojka prodanih primjeraka u gradu Zagrebu u prvom danu prodaje prelazi 500 komada, a knjiga je tiskana u nakladi od 30000 primjeraka! Napokon sam se i ja mogao uputiti doma.

Promocija časopisa GRIFON 8/9

Autor: ns1

fotografije: Ana Manzin

dogadjaji_grifon_1.gif Dakle, nakon dugo vremena čekanja i obećavanja, napokon je osvanuo i novi broj hrvatskog fantasy časopisa "Grifon". S obzirom na duži period neizlaženja, uredništvo nas je ugodno iznenadilo s dvobrojem časopisa koji je izašao na čak 124 stranice s dvije fenomenalne naslovnice u boji!

Grifon je projekt zagrebačke udruge Red Srebrnog Zmaja koji je startao sa izlaženjem na proljeće 2004. godine. S obzirom kako se radi o hvalevrijednom volonterskom projektu, časopis je od trenutka osnivanja do danas narastao, sazrio i oblikovan je hrvatski fantasy časopis.
Nažalost, mana i loša strana cijele priče su velike pauze u izlaženju za što su najmanje krivi njegovi izdavači i urednici. Ali Grifon hrabro leti dalje...

dogadjaji_grifon_2.gif Promocija ovog debelog dvobroja održana je u Zagrebu na Gornjem gradu, u metal-baru Runa . Uz metal glazbu, mračnu atmosferu i svijeće, lance sa stropova i "zanimljive" zidne ilustracije, članovi udruge Red Srebrnog Zmaja predstavili su Grifon u par kratkih rečenica (na čemu su prisutni bili izuzetno zahvalni) te sve prisutne počastili sa čašicom medne rakije iliti medovače.

Iako novi broj(evi) obećavaju puno zanimljivog sadržaja, ako ste bili na promociji to jednostavno niste mogli vidjeti. Mračna atmosfera je bila najveći nedostatak i propust jer je malo tko doživio časopis kao nešto što se može pročitati, a više kao nešto zanimljivo i novo (za one koji već nisu čuli za njega). Svi koji su došli na promociju imali su prilike kupiti časopis po cijeni od 20kn dok je njegova prodajna cijena 30kn (ipak se radi o dvobroju). Uz teme brojeva: "Morska čudovišta" i "Vitezovi" u Grifonu se nalazi puno popratnog sadržaja, a tu je i poklon plakat našeg poznatog ilustratora Zvonimira Grbašića.

dogadjaji_grifon_7.gif Međutim, zagušljiva i zadimljena atmosfera učinili su svoje i potjerali nas na svježi zrak prije kraja te se nadamo kako je promocija na kraju večeri ipak bila uspješna kao i njezin početak (govorimo o prodaji), a organizatorima preporučamo da za slijedeću promociju na vrijeme odaberu prostor koji je bolje osvijetljen i prozračan kako bi se časopis na promociji mogao pročitati i prelistati.

Zahvaljujemo se djevi Reda Srebrnog Zmaja Ani Manzin na ustupljenim fotografijama.

 

2. srednjovjekovni dani na Medvednici

Autor: Belmorn

Tog sam jutra, unatoč zdravom razumu, odlučio putovati vlakom. Bio je to rizik jer su me mogli uhvatiti kako se švercam, ali se kontrolori rijetko zaista brinu za takve stvari. Par stanica kasnije ulazi nekoliko djevojčica, sve jednako odjevene, s istom plavom kovrčavom kosom. Možda njihovo mjesto ima samo jednu trgovinu i frizerku a možda se takve stvari sada nose. Ne znam, a nije ni bitno. Nitko nije ušao u moj odjeljak.
Prolazimo ispod autoputa, bližimo se Zagrebu. Poruka na mobitelu kaže da će Quix kasniti jer ju je iznenadio autobus. Odjednom mi je drago što sam išao vlakom. Dok ja ovo pišem naslonjen na ogradu, Quix se uspinje stubama. Pozdravimo se i izmjenimo knjige. Na stanici se nalazimo s Jarlom.
Uhvatili smo četvorku i krenuli prema Sljemenu. U Draškovićevoj izvodim geg u kojem cigaretom prizivam tramvaj. Nisam nikoga nasmijao, al je bar stigla četrnaestica. Sjedamo i nastavljamo vožnju.
Na Mihaljevcu silazimo i gledamo oko sebe. Nitko od nas nema pojma gdje i kako dalje. Jarlo užica vozača autobusa da nas ostavi blizu odredišta. Sjedamo u bus pun staraca spremnih za šetnju. Malo kasnije su se u autobus počeli uguravati i mladi izviđači. Klinci nose plave uniforme s crveno-žutim maramama.
Nakon duže vožnje opasnim zavojima, vozač zaustavlja autobus i pruža nam izbor. Krenuti za ljudima i pješice stići na sajam u roku od 20 minuta, ili čekati pola sata da on krene prema tamo. U pravom avanturističkom duhu, iskočili smo iz busa i pridružili se malim izviđačima na putu do rudnika.

Odjednom smo u daljini osjetili miris hrane. Grah i kobasice, da budem precizniji. Kako smo se približavali, počeli smo nazirati vrhove šatora i gomilu ljudi koja je također krenula prema Srednjovjekovnom sajmu.
Dolazimo u neposrednu blizinu sajma i čujemo neobičnu, ali ugodnu srednjovjekovnu glazbu.

-Tko to svira? –uzbuđeno krikne Quix, ali ostane razočarana kad ugleda ogroman zvučnik zakucan za stablo.

med1.jpgBivamo okruženi mnoštvom koje nas tjera naprijed, dublje prema rudniku. S moje lijeve strane stoji čovjek s krznenim prslukom i gura mi sovu pod nos, vjerojatno želi da se slikam s njom. Okrećem pogled prema podu i ugledam gavrana, vezanog za nekakvu sjedalicu. Tek kasnije primjećujem panoe iza čovjeka, pune privjesaka koji, osim što služe kao zaštita od copranja, izgledaju kao simpatični suveniri.
Ulazimo dublje u srednji vijek i otkrivamo da smo s obje strane okruženi raznim štandovima na kojima se prodaje kreativno flaširano crno vino ili pak "vaše ime na glagoljici". Ispred jednog štanda dva se klinca igraju s drvenim mačevima koje su im roditelji upravo kupili. Nailazimo na kolonu ljudi koja stoji ispred ulaza u rudnik. Nad okovanim vratima stoji natpis "sretno". Malo dalje od nas jedan od sajamskih zaposlenika namješta top. Spuštamo se strmim stepenicama do izlaza iz rudnika. S jedne strane je šator s klupama. Ljudi jedu grah iz krušnih tanjura i slična srednjovjekovna jela, kao što su hamburger ili hot-dog.
Znatiželjno gledamo na sve strane i produžujemo prema radionicama. Na njima se zapravo ništa ne proizvodi, ali ti animatori pruže priliku da se okušaš u bacanju malja kroz rupu u štitu (slično pikadu) ili bacanju noževa i sjekira u panj (sličnije pikadu).

Vraćamo se do šatora s hranom i gledamo ponudu. Brza hrana ne dolazi u obzir, ipak smo ovdje s ciljem da se zabavimo srednjim vijekom.

-U, gle! Imaju srednjovjekovnu piletinu. Oćemo to jest? –Quix pokazuje prstom na meni s osmjehom od uha do uha. Tko bi ju mogao odbiti?
-Ja ne sudjelujem, već sam jeo. –Jarl, naravno.
-Što je to uopće? –Sumnjičav sam, ali zainteresiran.
-Ne znam, al moramo probati.

med2.jpgNaravno, uzeli smo dvije porcije srednjovjekovne piletine, koja je zapravo loša kopija fiš-paprikaša s ekstra velikim komadima kosti. Piletina je poslužena u onim krušnim tanjurima, pa tjeramo neke klince i sjedamo na klupu. Jarl naručuje žesticu, a mi istražujemo ručak. Dok ja pljujem kosti preko ramena, Quix pije samo juhu. Kolko od rijetkog zraka, kolko iz znatiželje, odluči pojesti komad tanjura.

-Bar je jestiv. –Zvuči gotovo razočarano dok žvače komadiće tvrdog kruha.

Penjemo se gore, ali se u rudnik ne može. Sprema se priredba ili nešto slično. Ogradili su veliki otvoreni dio oko izlaza iz rudnika. Tjeraju ljude iza ograde kako ih mačevaoci ne bi ozlijedili za vrijeme okršaja. Jedan snimatelj odbija stati iza.

-Bum ti glavu razbil, pa buš videl. –Jedan od vitezova se prijeti, ali samo zato što zna da tu nije sigurno.

Ljudi se napokon razmiču, a mi stajemo na neki kamen kako bismo mogli vidjeti preko hrpe ljudi koja se okupila ispred rudnika. Borim se uhvatiti uporište dok Petar Zrinski i njegova kćer Jelena dolaze izvidjeti kako stoje stvari u rudniku srebra. Glumci su nezainteresirani i loši, uz iznimku voditelja rudnika i predstave koji viče u svoj mikrofon kao najavljivač u cirkusu. Objašnjava kako je vještica zacoprala srebro, pa je zbog toga malo žućkasto (dobra fora s obzirom da se uz ulaznicu u rudnik dijele upravo takvi srebrnjaci).

med3.jpg Nakon nekoliko dobrih fightova i jednog pucanja iz topa, predstava je gotova, ljudi zadovoljno plješću. Čekamo da se rulja malo raziđe i krećemo prema rudniku, treba i karte kupiti. Na stubama srećem Tomislava, starog kolegu s faksa, dok sam još studirao u Zagrebu.

-Eeeej! –Uzviknem iznenađeno. –Otkud ti ovdje?
-Ej i tebi. Šta ima? –Tomislav izgleda jednako, ako ne i više iznenađeno.
-A eto, došli smo malo vidit kak je ovdje. –Brljam ja.
-I kak ti se čini? -Znaš šta, bolje je nego ono kod nas u Karlovcu. Veće je.
-Fora, fora. –Gleda oko sebe, nemamo o čemu razgovarati.
-Kak na faksu? –Pokušavam s univerzalnim pitanjem, ali me i iskreno me zanima.
-Ispisao sam se.
-Nemoj zezat? –Ovo me iznenadilo, izgledao je kao da misli ozbiljno studirati.

Obojica gledamo u pod dugu sekundu, dok se napokon ne pozdravimo. Iskušavamo vještine na luku, pa se vraćamo do rudnika i stajemo u red. U rudnik se ulazi u malim grupama, tako da vodič može svima detaljno objasniti kako se ovdje kopalo srebro. Uguravamo se u već punu grupu zahvaljujući Quixinim lijepim očima i ulazimo u prvu prostoriju. Puna je velikih crno-bijelih postera na kojima se srednojvjekovnim crtežima objašnjava rad rudnika, od dovoda kisika do načina kopanja tunela.
Spuštamo se stepenicama do samih tunela. U njima nas prati zvuk udaranja krampom o kamen koji dopire iz zvučnika. Osim toga, organizatori su postavili nekoliko statista koji su simulirali rad. Prolazimo nekoliko tunela, ne obazirući se na ono što nam vodič želi reći, te na kraju izlazimo na svjetlost dana.

Pošto se uz svaku kupljenu kartu može besplatno sudjelovati u jednoj radionici, odlučimo probati bacanje buzdovana, sjekira i noževa. Izgubio sam kartu, pa mi Jarl ljubazno poklanja svoju. Quix i ja naizmjence sudjelujemo u radionicama. Bacali smo sve i svašta, bez puno uspjeha. Djevojčica koja je bacala prije mene je uspila zabiti jednu sjekiru i dva noža u panj, što me posramilo jer sam ja uspio u potpunosti promašiti isti taj panj.
Nakon što smo obišli i probali sve što se probati može, oprostili smo se od vitezova, kmetova i vještica te se vratili natrag u civilizaciju. Povratak autobusom je bio drastično kraći jer je naša ruta išla nekim drugim smjerom. Možda se vratim nagodinu.

Maksimir LARP V - 04.08.2007.

Autor: Exxar

Kako je bilo i najavljeno, već peti po redu maksimirski LARP održan je ovu subotu. Iako je sredina ljeta, odaziv je bio vrlo dobar te se ovim putem Udruga zahvaljuje svim sudionicima i nadamo se da ste se i ovaj put lijepo zabavili.

Po povratku malene družbe Tionola, Midrije, Štefa Goblineca i Basila u selo Lepinje donje, obznanjuje se djedici Opančiću i ostatku seoske populacije kako je na žalost cijelog svijeta i ovog sela, šerif Lepinja, Bjorn Thorvaldsson tragično poginuo na Vinskim gorama. Djedicu umalo da ne ostavi srce, a da selo ima imalo više ženske populacije vjerojatno bi sad narikače počele svoje kukulelanje. No, ono malo razuma seljana u ovaj tužan trenutak zaključi da bi ga bilo u redu propisno ispratiti i oprostiti se s njim. Mudri Djedica predloži da se to učini po običajima Sjevera, odakle je Bjorn i došao, dakle, da se njegovo tijelo spali na vodi. No, kako njegova tijela ipak nisu imali, složili su se svi kako će biti dovoljno spaliti granje na vodi, a zatim napraviti gozbu.

Najbliža voda bilo je pak veliko jezero nedaleko sela, a kada se cijelo selo spustilo do njega da započne obred, nabasaše na diva koji je tamo pecao ribu u svome miru. «Ne, ne dolazi u obzir! Znate li vi što se dogodi s vodom kada se pomiješa s pepelom? Ima odvratan okus i ja ne želim pecati iz takvog jezera. Nakon svega, pa jezero je moje! Ne!» Glasio je njegov odgovor. Čak niti lijepe milozvučne riječi nisu smekšale divovo tvrdo srce, a on se nije imao niti najmanju namjeru sažaliti nad tugom seljana. Tužni, razočarani i već pomalo ljuti (jer uistinu su se probali držati samo diplomacije) seljani se vračaju u selo. Djedica sazove vijećanje da se dalje dogovore što će se učiniti no u taj se tren dogodi nekoliko vrlo neobičnih stvari.: eto trči Tom druid prema selu i išće da ga seljani sakre jer, eto dolazi mu druidska inspekcija.

Istovremeno, bez imalo srama kroz selo nam «prošeću» dva ratnika u dvoboju, s jednog na drugi kraj šume. Možete si samo zamisliti začuđena lica seljana na te neobične prizore! Pokušali smo sakriti Toma, no inspektorica Sunčana strašna je pojava i djedica se svim snagama trudio zaštititi Toma, a istovremeno se ne zamjeriti druidici. Tom pobjegne i drudicica se dade u trk za njim. U međuvremenu, na livadu došepesa jedan od ono dvojice, vidno ranjen na nekoliko mjesta.

Dotrčaše mu seljani pomoći, no njime vlada bojazan da ga ne napadnu. I dok se Midria bez efekta derala da nek stane, bacivši štap sa strane da mu pokaže kako ga neće napasti u namjeri da u pomogne, dere se i on i traži iscjelitelja. Konačno netko drekne da se svi stišaju, Midria mu zaliječi rane i selo mu ponudi odmor. Ispriča da je on Mormegal, ubojica divova (ozare se srca seljana, naravno) i da je već dugo u dvoboju s «onim drugim». Djedica mu zatim ponudi mjesto šerifa sela ali najprije se mora dokazati. U taj čas dolazi nekoliko članova sela sa «onim drugim», Ubojica raznih stvari, velikih i malih, predstavlja se, dok seljani i jednog i drugog drže na distanci da se ponovno ne bi međusobno napali. Mudri Djedica zatim kaže da nek' se javi tko god da želi povesti bitku protiv diva (jave se dakle ta dvojica ratnika i, posve ne očekivano, mladi izviđač Alokin, dijete gotovo, jer tek mu je 12 godina) te svi svaki od njih izabere svoju grupicu. Još doda, da će pravi pobjednik biti tek onaj koji donese nešto u posjedu onda mrtvog diva. Alokin ne stigne niti reći jedno ime, već su se svi podijelili i krenuli u boj.

Djedica pak, posve tajno dade mladom izviđaču dvojicu tajnih pomagača, Basila i Tionola koji budu dakle, njegova ekipa. Započne težak i nadasve naporan boj. U jednom se posve neočekivanom trenutku zaleti Tom na njih sve, u obliku velikog crnog oblaka koji je pred sobom šikljao munje, pobivši pritom mnogo seljana. On je, rekao je Djedica, pobjesnio zbog inspekcije pretvorivši se u olujni oblak, te takav sad kruži okolo. Konačno, nakon dugo vremena zada posljednji smrtni udarac divu Ubojica mnogih stvari, te se povrate seljani natrag u Lepinje. Zasjeda selo i po djedičinom pitanju da li je div mrtav svi radosno viknu da jest, ali nitko nema dokaza za to, do li, opet na iznenađenje svih, mali Alokin! Tako mladi izviđač postane šerif sela i još mu se pridruže dvojica tajnih pomagača. Možda se nije dokazao u snazi, rekli bi, ali lukavost i pamet bit će ono što će dakle štititi naše selo.

Ono što je Alokin donio ispostavi se da su zmajeve ljuske s kojima bi se Tom mogao oporaviti, no igrom slučaja, napustio ga je njegov bijes. Druidica Sunčana, ipak je tražila da se vrati Sunčevina, neobična tekućina koju je Tom bezobzirno jednom zapio. Za to smo pak trebali prizvati duha i platiti mu, pa se selo dade u potragu za bankarima u šumi. Napadnu ih nekoliko puta dva izviđača, pa odustanu od potrage za bankarima i sami, što od srca što na prevaru sakupe novce. Duh im donese sunčevinu i tako inspekcija bude zadovoljena. Tako je nekako i završila priča ovog Maksimira. Za jedan običan ljetni dan, ispala je ovo vrlo naporna i teška pustolovina seljana, ali ipak sretno skončana.

Maksimir LARP IV - 14.07.2007.

Autor: Exxar

Četvrti po redu jednodnevni LARP u Maksimiru, održan je 14.07.2007. pod organizacijom udruge ''Ognjeni mač''. Kao i svaki put do sada, događaj je bio uspješan sa povećim odazivom. Organizator je i ovaj puta bio Lovro Radovčić, te Dino Jakušić.

Radnja: Jednoga vedroga i toploga podneva u selo Lepinja donja došao je glasnik grofa od Patuljačkog brda. I kaže da je grof odabrao baš to selo kako bi se odmorio od bitaka kroz koje je prošao. Naravno, grofa bi trebalo i dočekati onako kako priliči te tu počinju nove pustolovine naših vrlih junaka. Prvo je trebalo nabaviti crveni plašt koji bi se bacio grofu pod noge kao znak poniznosti, ali jao, djedica Opančič nije našao nikakav plašt. No načuo je da ga imaju jedne amazonke nedaleko od sela. Junaci odmah pohitaše zatražiti plašt od njih.No amazonke nisu samo tako htjele predati taj plašt, gospoda junaci su morali proći nekoliko testova kako bi pokazali da su muškarci dostojni nositi taj plašt. Kada su napokon nakon dugo razmišljanja i pregovaranja odlučili pristati proći te testove, jedan podmukli šumar napadne s leđa amazonke i otme im plašt. Nakon što su kukavički pobjegli amazonke su pune bijesa, tražeći osvetu napale selo no brzo bijahu protjerane.

Zatim, bile su glasine da se oko sela nalazi jedna krvoločna zvijer, zla vjeverica čije bi krzno bilo odličan poklon grofu. Nakon ne dugog traženja junaci su naišli na nju kako ih podlo promatra iz daljine, te je hrabri redovnik Basil uspio nadvladati vjevericu i ubiti ju. Trebalo je vratiti mrkvu i zelje koje se pretvorilo u repu i ciklu, kako bi grof imao što za jesti, no to nije mogao bilo tko. U šumi su postojale dvije vještice, sestre, već stoljećima posvađane. Prvi zadatak je bio pomiriti sestre kako bi zajedno napravile napitak kojim bi vratili povrće u normalu. Ali sestre su tvrdoglave i niti jedna se ne želi prva ispričati, te nakon dugog nagovaranja, junaci su ih naveli da se nađu na pola puta i ispričaju u isto vrijeme. Nakon malo sestrinskog ćaskanja krenule su raditi napitak. Sretni i zadovoljni, junaci su se vratili natrag u selo s napitkom.

Ali, to nije sve. Glasnik upita da li se nešto nalazi u okolici što bi moglo ugroziti grofov život. Tada se sjeti djedica da su kraj jezera zli ljudi gušteri, koji bi mogli biti prijetnja. Hrabri junaci nisu niti trena čekali, već su se uputili iskorijeniti to zlo. Nakon duge borbe, uspjeh. Vratili su se u selo i malo odmorili. No, eto opet glasnika koji upita, da li selo ima kakva blaga koja bi poklonio grofu. A selo siromašno kakvo je moralo je dati negativan odgovor. U trenutku kada je djedica izgubio nadu čuje se kako netko viče da karavana prolazi obližnjom cestom. Bez druge opcije, junaci pohitaše svojim oružjem i napadnu karavanu.

Pokupiše sve dragulje i zlato, te ostale vrednote pa se vratiše u selo. Sada je bilo na djedici da organizira doček. Kad, glasnik dođe i skine onu prljavu odjeću koju je nosio te ju zamijeni veličanstvenom tunikom, okićen zlatom i svojim mačem, oklop i plašt, te grb, koji jasno govoraše da je to grof. Bio je među njima cijelo vrijeme, htio je testirati njihovu odanost. Održana je velika svečanost, jela se sarma, pila domaća medovina, održao se turnir čiji je pobjednik bio Aramir. Grof je na kaju sretan i zadovoljan otišao natrag na Patuljačku goru.

Eto, još jedan uspješno završen LARP, zahvalni smo svima koji su sudjelovali te se nadamo još većem odazivu na slijedećem, petom po redu Maksimiru. :)

Harry Potter and the Deathly Hallows - Puštanje u prodaju

Autor: Sherpa

pic_cl_harry_potter_01.jpgSve je zahvatila Harry Potter groznica, pa tako i nas. Sama ideja o ostavljanju šatora ispred ulaza glavne Algoritmove poslovnice rezultirala bi uništavanjem istog. I dok su ljudi čekali trenutak otvaranja Algortimovih vrata, mi smo iz kafića uz pijuckanje pive pratili kako se red povećava i povećava. Sva sreća da živimo u Hrvatskoj tako da bi sigurno u jednom trenutku nestalo ljudi u državi da se red još više produži.

pic_cl_harry_potter_02.jpgPribližilo se vrijeme otvaranja vrata, pa smo se i mi tako restacionirali do samih vrata. Sam pogled na plakat Harrya Pottera nekako nam je govorio da ga slijedimo, kao što su nekada Židovi slijedili Mojsija u obećanu zemlju. Taj pogled u očima, kao da je vrištao "Kupite me, kupite me! Čitajte me, čitajte me!!". A i misteriozno svijetlo koje se pojavilo na slici kao da nam je pokazivalo dio njegove magične moći koja će nas dosegnuti ako ne učinimo kako nam zapovijeda.

pic_cl_harry_potter_03.jpgPar trenutaka kasnije osjećali smo se kao na Novoj godini, samo što se nakon ovog gromoglasnog odbrojavanja nitko nije počeo grliti i ljubiti nego je uslijedilo masovno-histerično vrištanje radi kojeg su vjerojatno popucala stakla na obližnjim zgradama. Jadni čurvari na ulazu, more ljudi ih je moglo pregaziti. Izgleda da je bila neka fora u tome biti prvi u gradu s knjigom. Kako je tko izašao van s knjigom u rukama, praznim novčanikom i osmjehom na licu tako su novi ljudi ulazili unutra. Naravno, ni mi nismo propustili tu priliku.

pic_cl_harry_potter_04.jpgBili smo okruženi morem knjiga, zbilja su se potrudili. Čak je knjiga izašla sa dvije naslovnice. Jedna za ozbiljne / odrasle te druga dječja verzija. U čemu je razlika? Osim drugačije slike na naslovnici nemamo ideje. S obzirom na red ljudi koji je čekao na knjigu, mislio sam da će neki i zoru dočekati no grdno sam se prevario. Na tri blagajne prodaja je fenomenalno brzo išla, za manje od pola sata svi su dobili svoj primjerak knjige, te zadovoljni krenuli kući da je pročitaju. Kao da imaju što pametnije za raditi u ovim vrućim ljetnim danima. Oh da, mogli bi spavati. No to je minorna stvar koja se ne radi kada je Harry Potter u pitanju. Na hrvatsko izdanje ćemo pričekati do kraja godine, pa kada se ovakva situacija ispred Algoritma ponovi obavještavat ćemo vas i tada.

Maksimir LARP II - 2.6.2007.

Autor: Exxar

sl1t.jpg Udruga “Ognjeni mač” je održala i drugi po redu jednodnevni LARP u park šumi Maksimir. Događaj je ponovno bio uspješan iako sa malo slabijim odazivom od prošloga puta dok je organizator Lovro Radovčić ponovno obavio odličan posao.


Radnja se nastavlja u selu Lepinja donja. Nakon što su ubili zeca, seljani sela su živjeli u miru sve dok se od niotkuda pojavila horda bandita i u bitci koja je nastala oteli stariješinu djedicu Opančića dok je djedica Brčić bezbrizno jeo sarmu. Nakon što su se seljani oporavili od ovog strašnog napada djedica Brčić saziva ljude da se upute u šumu i izbave djedicu Opančića od zlih bandita. Hrabra skupina brzo kreće u šumu i pronalazi kamp bandita i u njemu djedicu Opančića. Seljani su se pokušali prišuljati ali su bili vrlo brzo opaženi i započela je krvava bitka u kojoj mnogi životi bijahu izgubljeni, ali djedica Opančić je uspješno izbavljen. Nakon što su se preživjeli junaci vratili u selo stariješina Brčić govori kako je ovo bio dokaz da je selo loše branjeno i da treba izabrati nekogasl2t.jpg dostojnog da bude glavni čuvar sela. Pošto se nitko nije mogao dogovoriti stariješina je odlučio da će se održati turnir i pobjednik tog turnira će dobiti čast da bude glavni stražar. Na turniru su bile 3 discipline. Prva je bila bacanje balvana u dalj, druga streličarstvo i treća borba čovjeka protiv čovjeka sa svim raspoloživim sredstvima. Mnogi junaci su se okušali na turniru, ali nitko nije bio toliko uspješan kao Wenor koji je bio pobjednik u dvije discipline i time zaslužio mjesto glavnog čuvara sela. Kao dodatnu nagradu stariješina mu je dao mogućnost da ga se posveti svetom mrkvom koja bi mu omogućila razne sposobnosti. Nakon što su se svi odmorili od turnira stariješina govori Wenoru kako je selo prije nekoliko dana posjetio stranac sa mačem u dijelovima koji je obećao da će se brzo vratiti. Stranac se nije vratio, a stariješina je posumnjao kako su ga oteli larpbanditi. Wenoru, kao novi glavni čuvar sela, dobiva zapovijed od stariješine da organizira vojsku koja bi otišla pobiti bandite i sakupila sve sl3t.jpg dijelove mača. No neiskusni vođa nije uspio kontrolirati vojsku kako je želio i tko zna kako bi se snašao da mu u pomoc nije došla iscjeliteljica Midria i nekako podignula moral ljudima. Midria je takoder smišljala i plan da se banditi izvedu na otvoreno gdje bi se olakšala borba. Naravno neposlušna vojska nije slijedila plan i krenula je borba koja se protezala jako dugo i jako neuspješno za seljake sela Lepinja donja. Vrli junaci su na kraju, pomognuti sa kišom, uspjeli poraziti bandite i sakupiti sve dijelove mača.

Kroz cijeli larp se događalo puno zanimljivih razgovora u kojima se spominjala i ovca Mimi koja ovaj put nije bila prisutna iz nama nepoznatih razloga. Maksimir LARP je još jednom završio uspješno po igrače i stanovnike sela Lepinja donja.

Sljedeći puta se nadamo što vecem odazivu i vidimo se u Maksimiru!

Obljetnica bitke kod Svete Helene iz 1557., 19.-20.svibnja 2007.

Autor: ns1

helena_1.jpgJedna od najznačajnijih bitaka u hrvatskoj povijesti odigrala se upravo kod gradića Sv. Helena kad su 19.8.1557. hrvatski vojnici pobijedili tursku vojsku i tako je natjerali u bijeg. Vojnici su bili predvođeni kapetanom Ivanom Lenkovićem koji ih je poveo u pobjedu na ravnici uz rijeku Lonju podno Sv. Helene.

Ove godine mještani Sv. Helene i Turistička zajednica Zeline su odlučili proslaviti 450. obljetnicu te bitke organizirajući srednjovjekovno događanje koje se ubrzo dobilo nadimak „turnir“.

 

 

 

Na obroncima kod Sv. Helene, odmah uz crkvicu, smjestili su se tabori srednjovjekovnih udruga, odnosno vojnika: Vitezovi Zelingradski, Bratovština sv. Ladislava, Husari te neizbježni vitezovi Reda Srebrnog Zmaja, koji su svojom opremom i oružjem uveličali ne samo događaj već i realnost borbi tog doba.

helenal_2.jpgPri samom dolasku na sajam nemoguće je bilo zaobići poslasticu dana – pečenog vola – koji se okretao tokom cijelog dana. Ukoliko nikada niste imali priliku probati vola sa žara ovo je bila jedinstvena prilika. Naravno, pored pečenja mogli ste probati i pravu srednjovjekovnu kuhinju dok se na otvorenoj vatri pripremala kaša zaboravljenih žitarica i grahorica, te pečena guska začinjena medom.

Iako je cijeli program kasnio, te je tako svečani mimohod počeo tek oko 17h iako je bio najavljen za 15h, ipak je cjelodnevni ugođaj srednjeg vijeka prošao brzo i zabavno. Ubrzo nakon mimohoda i prezentacije svih sudionika, započela je dugoočekivana opsada utvrde (naravno makete) i njezino osvajanje. U borbi su sudjelovale sve udruge te su svi zainteresirani mogli vidjeti kako su to zaista izgledale borbe u srednjem vijeku. Doduše preporučamo organizatorima da ubuduće ograde teren borbe jer svi posjetitelji sajma su se okupili kako bi što bolje vidjeli borbe što je ujedno značilo da nisu marili za upozorenja, a odmicali su se tek toliko da ih mačevi ne pogode.

helena_3.jpgU čekanjima između borbi posjetitelje su dočekali razni obrtnici starih zanata, pa se tamo našao i kovač oružja, lončari i kožari i domaće slastice, dok su oni mlađi mogli provozati se na pravom srednjovjekovnom vrtuljku ili okušati se u streličarstvu. Hrabriji su zajahali konje, a naravno najhrabriji su bili vitezovi.

Za sve umorne Zelinsko amatersko kazalište „Zamka“ i HPD „Zelina“ su pripremili povijesni igrokaz „Gospodar je zvonil“ koja je dočarala prilike i neprilike sluge gospodara Zelingrada, Ladislava Kerečenija.

 

 

 

helena_4.jpg

Navečer, oko 21h odigrala se posljednja bitka tog dana, kada je utvrda ne samo osvojena već i zapaljena. Pri osvajanju utvrde moglo se vidjeti kako su se koristili katapulti pri napadu što strijelama, što „kamenjem“. Kraj večernje borbe su obilježili manji dvoboji između suparnika, dok je zadnji dvoboj između vitezova Reda Srebrnog Zmaja doslovno zaiskrio u mraku. Naime, dok su se mačevi ukrštavali počele su iskre frcati, a od žustrine borbe jedan mač je prepolovljen na pola, što nije zaustavilo borca koji je i pobijedio u borbi. Vjerujemo kako ova borba nije bila unaprijed izrežirana jer jedan ovakav mač vrijedi oko 1500-2000kn (ili više).

Sve udruge koje su sudjelovale na turniru su oduševljene kako organizacijom, tako i gostoprimstvom (a kako i ne bi bile kad su ih počastili volom:) te cjelokupnim događajem o kojem se još danima pričalo.
Ukoliko ste ove godine propustili bitku kod Sv. Helene, preporučamo vam da obavezno dođete iduće godine i pridružite nam se u bitkama i druženjima.

helena_5.jpg

Maksimir LARP 12.5.2007.

Autor: Exxar

12. svibnja 2007.g. udruga "Ognjeni mač" je održala prvi jednodnevni LARP u Maksimiru. U organizaciji Dine Jakušića i Lovre Radovčića događaj je doživio pravi uspjeh. U dinamičnoj radnji vješto su isprepleli elemente roleplaya i borbe pokazavši kako se u malo mašte i truda može napraviti odličan LARP. Na događaju koji je trajao od 15 sati do pola sedam navečer sudjelovale su ukupno 22 osobe.

Radnja LARP- započinje u selu Lepinja Donja gdje dvojica starješina (djedica Opančić i djedica Brčić) obznanjuju svojim seljanima da su nakon nedavna osnutka sela zaboravili iskopati bunar. Zato ih šalju Jednorogom satiru koji poznaje podzemne tokove vode te im može reći gdje točno trebaju kopati. Nakon (ne)kratke potrage seljani nalaze ciničnog satira koji od njih, za uslugu, traži savršen štap. Dobivši željeno, satir pristaje otići u selo te ga uz još malo poticaja (vina i roga jednog satira sa štapa djedice Opančića) uspijevaju u potpunosti nagovoriti da im pokaže pravo mjesto. Seljani započnu s kopanjem, međutim, starješine brzo uvide da će se zbog loše gradnje bunar urušiti, a ni dozvolu za gradnju nisu imali! Zato sad seljane šalju u udaljeno selo Lepinja Gornja koje zateknu spaljeno i uništeno. Ratoborni goblini koji su se našli u selu ne čekaju ni trenutka već napadaju seljane. Bitku za selo dobivaju, naravno, seljani te započnu potragu za Mirkom Bunardžijom. Nalaze ga, nažalost, mrtvog, ali on uza se ima dozvolu za gradnju bunara, nacrte i…mrkvu! Starješine mrkvu shvate kao loš, ako ne i vrlo loš znak (jer Mirka su zacijelo pojeli zečevi) i zato seljane -sad već junake-  šalju natrag satiru. Iako ovaj puta ništa nije tražio zauzvrat, trebalo je malo vremena i prijetnji da podrobnije objasni značenje mrkve. Otkriva kako se radi o vrlo opasnom, bijelom zlom Zecu. Junaci šalju izvidnicu, međutim, Zec izvidnicu začara te uz pomoć orkova napada junačku družinu. Započne duga i teška borba, no orci uskoro popadaše jedan za drugim, a za njima i sam Zec. Posljednji mu je udarac zadao svećenik Basil koji je kao svoj pokal dobio zečeve uši. Njegovu je čarobnu mrkvu starješina posadio kako bi i mrkva rasla u njihovom selu, a krzno baci u bunar gdje je pročišćivalo bunarsku vodu. Sam Zec postao je ukusna večera sela Lepinja Donja. Kroz sam LARP provuklo se još nekoliko zanimljivih događaja poput borbe časti za ovcu Mimi popraćenu milozvučnim notama frulice.

Organizatori se zahvaljuju na dolasku sudionicima, kako članovima udruge tako i svim gostima.

Nadamo se ponovnom okupljanju prilikom sljedećeg LARP-a!

Hurinova djeca u Algoritmu

Autor: ns1

hurin1.jpgPrije 89 godina, točnije 1918. godine, J.R.R. Tolkien počeo je stvarati roman koji danas poznajemo kao "Hurinova djeca". Iz ljubavi prema književnosti i svijetu kojeg je stvorio autor si je zadao izuzetno visoke kriterije za pisanje ovog romana što ga nikada nije u potpunosti činilo zadovoljnim. Tako se dogodilo da roman "Turambar i Foalókë" nikada nije ugledao svjetlo dana. Zahvaljujući njegovom sinu, Christopher Tolkienu, od danas imamo čast uživati u još jednom vrhunskom djelu obitelji Tolkien.


Kako bi roman približili svim nestrpljivim obožavateljima diljem svijeta i nikoga zakinuli, izdavačka kuća "HarperCollins" je pokrenula masivnu svjetsku premijeru i dana 17.4.2007. svim ljubiteljima u svijetu predstavila roman "Hurinova djeca".

 

hurin2.jpg ALI TO NIJE SVE!
Hrvatska izdavačka kuća "Algoritam d.o.o." je na dan svjetske premijere predstavila i HRVATSKO izdanje romana "Hurinova djeca" što organizaciju i kvalitetu izdavačke kuće Algoritam d.o.o. stavlja u sam vrh svjetske književne produkcije. Hrvatski ljubitelji su jedni od rijetkih u svijetu (svega 5 zemalja dobilo je priliku objaviti izdanja na svojem jeziku) koji na hrvatski prijevod ovog romana nemoraju čekati niti jednog sata.

Predstavljanje romana "Hurinova djeca" se održalo prema planu i rasporedu u Algoritmu u Gajevoj 1 gdje je prezentaciju održao Vladimir Cvetković Sever, prevoditelj romana "Hurinova djeca", dok se Algoritam sve brže i brže punio nestrpljivim fanovima. Ukoliko ste se našli u Algoritmu u trenutku promocije znajte kako ste uživali u društvu svirača, barda i, u slobodno vrijeme, "dwarfa" Ivo Turka člana grupe "The Slip" koja će ove godine obilježiti Sferakon 2007. Ovdje su se našli i pravi fanovi Tolkiena, članovi udruge "Almarenska družina" s portala Tolkien.hr.

hurin3.jpg Kako je prezentacija završila dvije strane su krenule u lov, ali svaka za svojim pljenom. Novinari su se okomili na g. Severa i marketing dok su oni pravi fanovi pohrlili prema primjercima knjige kako bi bili među prvima u svijetu koji će čitati roman "Hurinova djeca".

Iako roman nije opsežan kao trilogija "Gospodar prstenova" svakako vrijedi spomenuti kao je prožet ilustracijama fantasy majstora (ne, nažalost ne mislimo na Milivoja Ćerana) Alana Lee. Listanje prvih stranica nam već obećaje nove pustolovine i svakako vrhunsko zadovoljstvo čitanja te nam jedino preostaje da vam kažemo kako možete ubrzo očekivati recenziju romana "Hurinova djeca". A do tada vam preporučamo da potražite knjigu u svim trgovinama Algoritma diljem Hrvatske po jedinstvenoj sporazumnoj cijeni od samo 119kn!

Iz kategorije

Slični članci

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona