kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

got vii  HBO je nakon dugo očekivanja najavio datum premijere i prikazivanja nove sezone serijala pod nazivom Igra prijestolja VII.

uskoci 250

Nakon što se popularna kartaška start-up igra rasprodala u Hrvatskoj i dugo vremena je nije bilo u prodaji od sada ju možete naručiti preko nas.

Njezina maloprodajna cijena je 80,00kn, ali za sve koji se jave na naš mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i naruče sa svojim podacima (ime i prezime, adresa i kontakt telefon) dobit će popust od 20%. Dostava je 20kn.

Nažalost hrvatska verzije igre više ne postoji, a u prodaji je samo engleska i njemačka verzija igre. Pravila su u svakoj igri na sva tri jezika (hr, en, de), a samo karte su na engleskom ili njemačkoj jeziku.

Uskoci i dalje nisu u slobodnoj prodaji stoga ne vjerujemo da ćete ih naći u trgovinama i ovo je jedinstvena prilika da se dokopate svojeg primjerka ove igre.

Više o igri možete pročitati u našoj recenziji: Uskoci - kartaška igra o hrvatskim gusarima

IMG 3048Već smo tradicionalno na 36. Danima znanstvene fantastike uživali u predavanjima, radionicama, kvizovima i filmskim projekcijama uz cosplayere i odličnu organizaciju. No, moramo istaknuti najzabavniji dio SFerakona - naime, po prvi put na zagrebačkoj konvenciji uživali smo u predstavi u pet činova Dr.Horrible koji se odvijao kroz cjelodnevni subotnji program i dobio pozitivnu reakciju većine posjetitelja. Isto tako smo uživali i u predavanjima počasnih gostiju Chrisa Becketta i Nikolasa Lloyda. No, da se vratimo na početak...

sferaI ove godine možete uživati u programima 36.Dane znanstvene fantastike pod popularnim nazivom SFerakon 2014. Tema ovogodišnjeg SFeraKona su "Paralaleni svjetovi i alternativna povijest", a s tom temom vas tradicionalno čekaju radionice, predavanja, cosplayeri te poznati domaći i strani predavači.

2. srednjovjekovni dani na Medvednici

Autor: Belmorn

Tog sam jutra, unatoč zdravom razumu, odlučio putovati vlakom. Bio je to rizik jer su me mogli uhvatiti kako se švercam, ali se kontrolori rijetko zaista brinu za takve stvari. Par stanica kasnije ulazi nekoliko djevojčica, sve jednako odjevene, s istom plavom kovrčavom kosom. Možda njihovo mjesto ima samo jednu trgovinu i frizerku a možda se takve stvari sada nose. Ne znam, a nije ni bitno. Nitko nije ušao u moj odjeljak.
Prolazimo ispod autoputa, bližimo se Zagrebu. Poruka na mobitelu kaže da će Quix kasniti jer ju je iznenadio autobus. Odjednom mi je drago što sam išao vlakom. Dok ja ovo pišem naslonjen na ogradu, Quix se uspinje stubama. Pozdravimo se i izmjenimo knjige. Na stanici se nalazimo s Jarlom.
Uhvatili smo četvorku i krenuli prema Sljemenu. U Draškovićevoj izvodim geg u kojem cigaretom prizivam tramvaj. Nisam nikoga nasmijao, al je bar stigla četrnaestica. Sjedamo i nastavljamo vožnju.
Na Mihaljevcu silazimo i gledamo oko sebe. Nitko od nas nema pojma gdje i kako dalje. Jarlo užica vozača autobusa da nas ostavi blizu odredišta. Sjedamo u bus pun staraca spremnih za šetnju. Malo kasnije su se u autobus počeli uguravati i mladi izviđači. Klinci nose plave uniforme s crveno-žutim maramama.
Nakon duže vožnje opasnim zavojima, vozač zaustavlja autobus i pruža nam izbor. Krenuti za ljudima i pješice stići na sajam u roku od 20 minuta, ili čekati pola sata da on krene prema tamo. U pravom avanturističkom duhu, iskočili smo iz busa i pridružili se malim izviđačima na putu do rudnika.

Odjednom smo u daljini osjetili miris hrane. Grah i kobasice, da budem precizniji. Kako smo se približavali, počeli smo nazirati vrhove šatora i gomilu ljudi koja je također krenula prema Srednjovjekovnom sajmu.
Dolazimo u neposrednu blizinu sajma i čujemo neobičnu, ali ugodnu srednjovjekovnu glazbu.

-Tko to svira? –uzbuđeno krikne Quix, ali ostane razočarana kad ugleda ogroman zvučnik zakucan za stablo.

med1.jpgBivamo okruženi mnoštvom koje nas tjera naprijed, dublje prema rudniku. S moje lijeve strane stoji čovjek s krznenim prslukom i gura mi sovu pod nos, vjerojatno želi da se slikam s njom. Okrećem pogled prema podu i ugledam gavrana, vezanog za nekakvu sjedalicu. Tek kasnije primjećujem panoe iza čovjeka, pune privjesaka koji, osim što služe kao zaštita od copranja, izgledaju kao simpatični suveniri.
Ulazimo dublje u srednji vijek i otkrivamo da smo s obje strane okruženi raznim štandovima na kojima se prodaje kreativno flaširano crno vino ili pak "vaše ime na glagoljici". Ispred jednog štanda dva se klinca igraju s drvenim mačevima koje su im roditelji upravo kupili. Nailazimo na kolonu ljudi koja stoji ispred ulaza u rudnik. Nad okovanim vratima stoji natpis "sretno". Malo dalje od nas jedan od sajamskih zaposlenika namješta top. Spuštamo se strmim stepenicama do izlaza iz rudnika. S jedne strane je šator s klupama. Ljudi jedu grah iz krušnih tanjura i slična srednjovjekovna jela, kao što su hamburger ili hot-dog.
Znatiželjno gledamo na sve strane i produžujemo prema radionicama. Na njima se zapravo ništa ne proizvodi, ali ti animatori pruže priliku da se okušaš u bacanju malja kroz rupu u štitu (slično pikadu) ili bacanju noževa i sjekira u panj (sličnije pikadu).

Vraćamo se do šatora s hranom i gledamo ponudu. Brza hrana ne dolazi u obzir, ipak smo ovdje s ciljem da se zabavimo srednjim vijekom.

-U, gle! Imaju srednjovjekovnu piletinu. Oćemo to jest? –Quix pokazuje prstom na meni s osmjehom od uha do uha. Tko bi ju mogao odbiti?
-Ja ne sudjelujem, već sam jeo. –Jarl, naravno.
-Što je to uopće? –Sumnjičav sam, ali zainteresiran.
-Ne znam, al moramo probati.

med2.jpgNaravno, uzeli smo dvije porcije srednjovjekovne piletine, koja je zapravo loša kopija fiš-paprikaša s ekstra velikim komadima kosti. Piletina je poslužena u onim krušnim tanjurima, pa tjeramo neke klince i sjedamo na klupu. Jarl naručuje žesticu, a mi istražujemo ručak. Dok ja pljujem kosti preko ramena, Quix pije samo juhu. Kolko od rijetkog zraka, kolko iz znatiželje, odluči pojesti komad tanjura.

-Bar je jestiv. –Zvuči gotovo razočarano dok žvače komadiće tvrdog kruha.

Penjemo se gore, ali se u rudnik ne može. Sprema se priredba ili nešto slično. Ogradili su veliki otvoreni dio oko izlaza iz rudnika. Tjeraju ljude iza ograde kako ih mačevaoci ne bi ozlijedili za vrijeme okršaja. Jedan snimatelj odbija stati iza.

-Bum ti glavu razbil, pa buš videl. –Jedan od vitezova se prijeti, ali samo zato što zna da tu nije sigurno.

Ljudi se napokon razmiču, a mi stajemo na neki kamen kako bismo mogli vidjeti preko hrpe ljudi koja se okupila ispred rudnika. Borim se uhvatiti uporište dok Petar Zrinski i njegova kćer Jelena dolaze izvidjeti kako stoje stvari u rudniku srebra. Glumci su nezainteresirani i loši, uz iznimku voditelja rudnika i predstave koji viče u svoj mikrofon kao najavljivač u cirkusu. Objašnjava kako je vještica zacoprala srebro, pa je zbog toga malo žućkasto (dobra fora s obzirom da se uz ulaznicu u rudnik dijele upravo takvi srebrnjaci).

med3.jpg Nakon nekoliko dobrih fightova i jednog pucanja iz topa, predstava je gotova, ljudi zadovoljno plješću. Čekamo da se rulja malo raziđe i krećemo prema rudniku, treba i karte kupiti. Na stubama srećem Tomislava, starog kolegu s faksa, dok sam još studirao u Zagrebu.

-Eeeej! –Uzviknem iznenađeno. –Otkud ti ovdje?
-Ej i tebi. Šta ima? –Tomislav izgleda jednako, ako ne i više iznenađeno.
-A eto, došli smo malo vidit kak je ovdje. –Brljam ja.
-I kak ti se čini? -Znaš šta, bolje je nego ono kod nas u Karlovcu. Veće je.
-Fora, fora. –Gleda oko sebe, nemamo o čemu razgovarati.
-Kak na faksu? –Pokušavam s univerzalnim pitanjem, ali me i iskreno me zanima.
-Ispisao sam se.
-Nemoj zezat? –Ovo me iznenadilo, izgledao je kao da misli ozbiljno studirati.

Obojica gledamo u pod dugu sekundu, dok se napokon ne pozdravimo. Iskušavamo vještine na luku, pa se vraćamo do rudnika i stajemo u red. U rudnik se ulazi u malim grupama, tako da vodič može svima detaljno objasniti kako se ovdje kopalo srebro. Uguravamo se u već punu grupu zahvaljujući Quixinim lijepim očima i ulazimo u prvu prostoriju. Puna je velikih crno-bijelih postera na kojima se srednojvjekovnim crtežima objašnjava rad rudnika, od dovoda kisika do načina kopanja tunela.
Spuštamo se stepenicama do samih tunela. U njima nas prati zvuk udaranja krampom o kamen koji dopire iz zvučnika. Osim toga, organizatori su postavili nekoliko statista koji su simulirali rad. Prolazimo nekoliko tunela, ne obazirući se na ono što nam vodič želi reći, te na kraju izlazimo na svjetlost dana.

Pošto se uz svaku kupljenu kartu može besplatno sudjelovati u jednoj radionici, odlučimo probati bacanje buzdovana, sjekira i noževa. Izgubio sam kartu, pa mi Jarl ljubazno poklanja svoju. Quix i ja naizmjence sudjelujemo u radionicama. Bacali smo sve i svašta, bez puno uspjeha. Djevojčica koja je bacala prije mene je uspila zabiti jednu sjekiru i dva noža u panj, što me posramilo jer sam ja uspio u potpunosti promašiti isti taj panj.
Nakon što smo obišli i probali sve što se probati može, oprostili smo se od vitezova, kmetova i vještica te se vratili natrag u civilizaciju. Povratak autobusom je bio drastično kraći jer je naša ruta išla nekim drugim smjerom. Možda se vratim nagodinu.

Add comment


Security code
Refresh

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona